Danas se prisjećamo žrtava Veleprometa i Ovčare, dva najbrutalnija događaja u Domovinskom ratu. Velikosrpski agresori krvoločno su oduzeli nekoliko stotina života ranjenika, medicinskog osoblja, civila, djece, silovali nebrojeno žena…
O zločincima govore njihova zlodjela, a istovremeno o nama puno govori činjenica da nalogodavce tih zločina nismo presudili.
Umu i savijesti svakog normalnog čovjeka to je neshvatljivo i neprihvatljivo te se nad time moramo zapitati kao pojednici, ali i kao cjelokupno hrvatsko društvo, napisao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na facebooku…
Tukli su nas i maltretirali. Neke su vodili u hangar, neke odmah na streljane
U dvorištu vukovarske tvrtke Velepromet u gradskoj četvrti Sajmište, bivša JNA i srpske paravojne postrojbe još su sredinom rujna 1991., nedugo nakon što su započele osvajanje Vukovara 25. kolovoza, osnovale “prihvatni centar” u koji su dovođeni zarobljeni branitelji i civili. Kroz njega je po riječima (sad pokojnog) predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijela Rehaka, prošlo oko 10.000 osoba, a ubijeno više od 700.(Arhiva)
“Tukli su nas i maltretirali. Neke su vodili u hangar, neke odmah na streljane, a mene su zatvorili su Stolariju. Ne mogu reći da sam vidio da su u nekoga pucali, osim što sam vidio da pucaju u Lučića. Čuli smo izvana jauke i pucnje”, ispričao je Josip Čondić, koji je u Velepromet doveden 19. studenoga iz vukovarske bolnice u koju se sklonio, a iz Veleprometa je odvezen u srpski koncentracijski logor Sremsku Mitrovicu.
“Nezadovoljni smo jer državne institucije ne rade posao koji bi trebale – kazneno goniti počinitelje zločina. Podnijeli smo niz prijava odvjetništvu, ali po njima se ništa ne radi. Ne razumijemo zašto je to tako”, kazao je prije nekoliko godina (danas pokojni) Rehak.
Vukovarka Ružica Barbarić tijekom zatočeništva u Veleprometu bila je silovana, tučena i maltretirana. “Dva dana i dvije noći bila sam ovdje zarobljena, silovana i prošla torture. Tukli su me. Nisam mogla zamisliti da čovjek može drugog čovjeka toliko mrziti. Radili su nam što su htjeli. Jako mi je žao što za to nitko nije odgovarao”, kazala je novinarima. Dodala je kako je svojim mučiteljima oprostila ali, rekla je, zanima je, nakon svega što joj učinili, spavaju li mirno.
Dva dana i dvije noći u Veleprometu je zatočena bila i Blaženka Smud. “Izveli su me iz podruma obiteljske kuće u Andrićevoj ulici i doveli ovdje u Velepromet. Bili smo bez hrane i vode zatvoreni u hangare. Izvana su se čuli pucnji i zapomaganja”, rekla je.
VIDEO-Poslušajte imena i prezimena onih koji su ubijali i “što radi” DORH o ovim strašnim zločinima(Arhiva)