Za vukovarsku majku, sada pokojnu Katu Šoljić koja je izgubila svoja 4.sina znala je cijela Hrvatska. Za Anicu Jurić koja je u samo jednom danu izgubila tri sina i supruga, malo je tko čuo. Već duže vremena zaboravljena je od svih. Tako bi se u najkraćem mogao opisati životni pakao hrabre majke i supruge Anice Jurić, koja je u samo jednom danu ostala bez tri sina i supruga.
Ubili su joj obitelj pred očima
Tog stravičnog 13. lipnja ratne 1993. godine na kućnom pragu u selu Grmače kod Kaknja pred njezinim očima trojicu sinova i supruga ubili su pripadnici Armije BiH, a Anicu i njezinu nevjestu su ranili.
Najstariji sin Stjepan imao je 25 godina kada je ubijen, mlađi Ljubomir 21 i najmlađi Dragan samo 20 godina a istog dana ubijen je i suprug Jure. Sve se zbilo kada su skupinu Hrvata zarobili pripadnici Armije BiH i krenuli sa zvjerskim iživljavanjem i masakriranjem.
Epilog teškog ratnog zločina pripadnika Armije BiH je osam ubijenih Hrvata, od čega je polovina njih ustvari obitelj iznimno hrabre majke i supruge Anice Jurić koja je po svojoj tragediji odmah dobila i naziv bosanskohercegovačke Kate Šoljić .
Da tragedije bude još veća, Anica je gledala i životinjsko iživljavanje pripadnika Armije BiH koji ni do dan-danas nisu odgovarali za ovaj zvjerski zločin nad Hrvatima sela Kovači i Grmače u općini Kakanj.
Haaški su suci ostali nijemi i gluhi na njezinu stravičnu životnu tragediju, isto kao i bosanskohercegovačko pravosuđe koje u ovom slučaju dosad ništa nije poduzelo. Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao niti je itko procesuiran. Bio je ovo tipičan zločinački rukopis etničkog čišćenja Hrvata iz srednje Bosne
“Bol koju osjećam sve ove godine samo raste.
Pamtit ću i nikad zaboraviti neću što su susjedi uradili, govori ova hrabra žena.
Kad odem na groblje i očistim grobove, isto kao da sam im sobe poradila kaže.Živim jer moram živit, nije da mi se živi ali moram. Rekao bi moj Ivo, baba živi radi nas, kaže Anica.
Posebno teško je na godišnjicu stradanja, znajući da za ubojstvo mojih trojice sinova, supruga i svih naših žrtava još uvijek nitko nije odgovarao”, izjavila je je na prošlogodišnjoj komamoraciji Anica Jurić . Anica, koja je i sama bila zatočena, uspjela je preživjeti strijeljanje… noseći je u naručju, spasila je kćer Lidiju koja je ratne 1993. godina imala samo nekoliko mjeseci. Zbog žrtve koju je podnijela, Anicu Jurić kakanjski Hrvati s pravom zovu najhrabrijom majkom i suprugom.
Ova hrabra žena bila je jedan od svjedoka obrane na suđenju Dariju Kordiću u Haaškom sudu.
Haaški su suci ostali nijemi i gluhi na njezinu životnu tragediju, isto kao i bosanskohercegovačko pravosuđe koje u ovom slučaju dosad ništa nije poduzelo. Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao niti je itko procesuiran. Međutim, tomu se ne treba čuditi, kako je rekla, s obzirom na to da su je i političari, pa i hrvatski – zaboravili. “Ništa ja od njih ne očekujem. Tek ponekad lijepu riječ i nešto više od pukog polaganja vijenaca na godišnjicu pada Kaknja. Čak se ni tada ne udostoje progovoriti nekoliko riječi o tragediji koja je pogodila mene i naš narod u ovom kraju, ispričala je Anica Jurić, majka za koju je, usprkos činjenici da je u ratu ostala bez tri sina i supruga, malo tko čuo i skoro joj nitko ne pomaže.
No, i najhrabriji vape za pravdom i istinom. “A istina je, da je ovdje u proteklom ratu počinjen strašan zločin i za njim ne treba tragati, vidimo ga golim okom i na svakom koraku, a gotovo da ga nitko više i ne spominje. Bez dokumentiranja povijesti i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, naša će povijest ostati krnja. Ovdje u Kraljevoj Sutjesci i Kaknju nalazi se dio naše zajedničke povijesti. Ne smijemo zaboraviti da je odavde protjerano više od 11 tisuća Hrvata, a 22 hrvatska sela do temelja su spaljena”, kazao je Pavo Šljivić, prvi zapovjednik HVO-a u Kaknju.
Pogledajte video
Uredio M.M. Viribus unitis
Braniteljski portal