Ovogodišnja komemoracija je bila drugačija od prethodnih, na moje iznenađenje nisu se čitala imena poginulih i ubijenih (izbačeno iz protokola…!?), na sreću nije bilo ni političkih govora. Odmah po dolasku kolone sjećanja do spomen obilježja masovne grobnice počelo se gotovo u hodu odmah s ceste sa ceremonijom polaganja vijenaca i paljenja svijeća što je potrajalo 30-tak minuta, piše saborsko.net.
Potom je o događajima u Saborskom tijekom Domovinskog rata govorio prof. Ivan Vuković. U svom govoru je sažeo sve najbitnije o Saborskom tijekom Domovinskog rata. Poseban naglasak je stavio na važnost obrane Saborskog za Ogulinski kraj i Hrvatsku.
Molitvu za žrtve je ispred spomen obilježja “Ranjena golubica” predvodio vlč. Josip Šimatović, nakon toga je uslijedila sv. misa u crkvi sv. Ivana Nepomuka. Misu je predvodio vlč. Josip Šimatović župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači, a ujedno je i čuvar nacionalnog svetišta CRKVE HRVATSKIH MUČENIKA na UDBINI. Uz njega su na misi bili i svima dobro poznati mons. Mile Pecić nedavno umirovljeni svećenik, jedan mladi svećenik (neznam mu ime) i domaćin Bruno Lovaković.
Kolona sjećanja je krenula u 10 sati ispred općinske zgrade u Saborskom prema spomen obilježju masovne grobnice udaljene 1.5 km.
Jedna od najdugotrajnijih obrana i jedan od najvećih zločina u Domovinskom ratu dogodio se u Saborskom, koje je bilo prva linija obrane ogulinskog i slunjskog područja.
Saborsko je po broju stanovnika maleno, ali po herojstvu i žrtvi veliko selo u krajoliku prekrasne prirode, omeđenom smaragdnim Plitvičkim jezerima, stoljetnim veličanstvenim šumama Plitvica i planine Male Kapele te kristalnim izvorima vode i jedinstvenim periodičnim Blaćanskim jezerom. Teško da bi se moglo zamisliti ljepše, zdravije i mirnije okruženje. Nažalost, Saborsko je bilo okruženo najvećim poligonom 5. vojne oblasti JNA prema Slunju, istaknutim zapovjednim mjestom JNA na Plitvicama koje su krvarile još od „krvavog Uskrsa”, vojarnom JNA u Ličkoj Jesenici, vojnim aerodromom JNA Željava između Plitvica i Bihaća, te jednima od najvećih žarišta velikosrpske pobune, Plaškim i Titovom Korenicom.
Kao da to okruženje nije bilo dovoljno, Saborsko je gađano iz oružja koje je pristiglo iz Beograda i raznih vojarni JNA. To hrvatsko selo, 4 mjeseca je bilo okruženo vojnicima, među kojima su ga mnogi htjeli razoriti i zatrti, a stanovništvo poubijati i protjerati. To su bili vojnici JNA, paravojne postrojbe, domaći Ličani koji su poznavali teren i ranije sa Saborčanima često dijelili dobro i zlo te dobrovoljci iz raznih krajeva Srbije. Bili su zatrovani velikosrpskom ideologijom koja je zacrtala da Saborskog više ne smije biti, jer je hrvatsko i jer se nalazi na putu koji je bio od vitalne važnosti za spajanje okupiranih dijelova te za planove presijecanja Hrvatske preko Ogulina, Gomirja i tadašnjih Srpskih Moravica do granice sa Slovenijom.
U tim planovima, Saborsko je trebalo pregaziti i sravniti još početkom kolovoza, a onda krenuti prema Ogulinu, kako je pisao Plaščanski ratni bilten: Nakon čišćenja Saborskog otvoren put preko Ogulina, prema Gomirju i Srpskim Moravicama, jer neće valjda Plaški ostati zapadna granica Krajine.
Ogulin se tad još nije naoružao, nisu osvojene vojarne na ogulinskom području koje su bile goruća prijetnja u centru grada, Sv. Petru, Oštarijama i Skradniku, a Hrvatskoj je prijetilo presijecanje na tom životnom dijelu kojim prolaze sve prometnice između nizinske Hrvatske i mora: ceste i željezničke pruge Zagreb – Rijeka i Zagreb – Split. Presijecanje bi značilo prometni i gospodarski kolaps Hrvatske te slom obrane Hrvatske.
Daljnjim spajanjem Gorskog kotara, Like i Korduna s Bihaćem i Bosanskom krajinom, Hrvatska bi se našla u bezizlaznoj situaciji i „Oluja” bi bila gotovo nemoguća. Velikosrpskim planovima ispriječilo se Saborsko. Srpski ekstremisti u odmetnutoj Plaščanskoj dolini su uveli strahovladu i ubili pojedine ugledne plaščanske Srbe koji su se zalagali za mir i suživot, čime su mnoge ušutkali. JNA je naoružala srpsko seosko stanovništvo u Plaščanskoj dolini i Gorskom kotaru, a velikosrpska propaganda plašila ih je da im hrvatske vlasti spremaju genocid. Sve je bilo spremno za rat protiv Hrvatske.
Saborsko se u nepovoljnom okruženju nalazilo još od rujna 1990., kada su srpski pobunjenici minirali prugu na području Ličke Jesenice i Blata. U ta dva naselja današnje općine Saborsko i cijeloj Plaščanskoj dolini, 30. 12. 1990. održan je referendum kojim je odlučeno da se to područje izdvoji iz sastava općine Ogulin i pripoji općini T. Korenica, a samim time i sastavu tzv. SAO Krajine. Stanovnici Saborskog su referendum bojkotirali…VIŠE O SVEMU -OVDJE
ISKRA KOJA TINJA: SPC I ČETNICI SE PONOVNO OKUPLJAJU!…”SRPSKA RUKA POMIRENJA”!?