Umjesto tradicionalnog, jednog pucnja iz topa Varaždinske građanske garde, ove subote su na varaždinskom Starom gradu bila dva „glasna pucnja“. Naime, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, po jedan su opalili Vladimir Miljenović Bronx i Robert Puja, natporučnici HV-a i bivši pripadnici Puma, koji su bili na brojnim ratištima, među kojima i onom kninskom.
Upravo je Bronx prvi ušao u sjedište pobunjenika 5. kolovoza 1995. godine, i to na tenku tenkovskog voda 7. gardijske brigade, najisturenijeg dijela Hrvatske vojske.
Nakon što su spriječili pad Bihaća, odnosno krajem srpnja 1995., pripadnici 7. GBR-a oslobodili su Bosansko Grahovo u sklopu akcije Ljeto ’95., nakon čega su se našli nedaleko od Knina.
‘S tih položaja imali smo pod paljbenim nadzorom vojni poligon Crvena zemlja koji se nalazi na obroncima Dinare, iznad Knina. No, neprijatelji su ondje postavili dvije jake otporne točke na dominantnim visovima Igli i Samaru s kojih su nadgledali ulaz u Knin. Međutim, što je još važnije, zbog konfiguracije terena koji je bio i miniran, nikada nitko nije vjerovao da se kroz Crvenu zemlju može ući tenkovima u grad niti je to itko očekivao. Bili smo tako blizu Knina, a zapravo tako daleko’, veli Miljenović.
Iako je optička udaljenost bila razmjerno mala, stvarna je bila puno veća zbog uspona i ponora obronaka Dinare po kojima su bile i mine.
Znajući da neprijatelj zbog svega toga očekuje naš napad a glavne strane, odlučeno je da se krene sa suprotne, stražnje strane, preko Dinare i Crvene zemlje, i to tenkovima i drugim oklopnim sredstvima. Ništa se nije znalo do 3. kolovoza kada su stigle karte Knina, a idući dan se krenulo na Iglu i Samar gdje su se žestoko sukobili, nakon čega su ovladali poligonom Crvena zemlja.
Nakon što su u popodnevnim satima 4. kolovoza stavili pod nadzor Crvenu zemlju, branitelji 7. gardijske brigade zaustavili su se sukladno zapovijedi.
Miljenović napominje da je prije prekida napredovanja sudjelovao u tenkovskom dvoboju koji je dobio nakon sedam ispaljenih granata, iako je neprijateljski tenk bio prikriven u podnožju Crvene zemlje.
Oslobađanje Knina, nova faza operacije Kozjak ’95., kako se zapravo u HV-u zvala Oluja, počelo je 5. kolovoza u 5 sati.
‘Najprije je 1. tenkovska satnija ovladala selom Kovačići pet kilometara od Knina, dok se moj tenkovski vod 2. tenkovske satnije spustio s Crvene zemlje u Knin prema kojem se krenulo s više strana. Ušli smo iz smjera sjeveroistoka i to kroz redove 1. tenkovske satnije. Pješake smo imali na tenkovima, ali na Sivom putu neprijatelj je zapucao iz tenkova na nas. Jedna je granata pala ispod tenka te ranila naše pješake, zbog čega su oni sišli s tenkova i nastavili pješice. Tako su prema Kninu krenuli prvo tenkovi kojima se u borbama u gradu pridružilo pješaštvo koje je pratilo i osiguravalo tenkove’, kaže Miljenović.
Izvor-varazdinske-vijesti