Kad se malo stišala euforična „galama“ oko takozvane izjave Darija Kordića vrijeme je nešto kratko napisati:
PRVO: Konteksti su važni. Mi koji smo svećenici i poznavatelji Biblije to dobro znamo ili bi barem trebali znati. Ako se riječi Božje krivo interpretiraju i izvuku iz konteksta onda sve gubi smisao. Tako npr. Psalam 14 kaže: „Nema Boga„. Ako izostavimo to tko to reče „bezumnik“ i zašto se želi reći da samo „bezumnik“ može izgovoriti da „nema Boga“ onda sve ode ukrivo. Površni će zaključiti kako u samoj Bibliji piše da Boga nema.
DRUGO: Riječi Darija Kordića su ne samo krivo shvaćene, nego su u krivome kontekstu prenesene i analitički krivo primijenjene. Nigdje Dario Kordić nije rekao da bi ponovio on, ili bilo tko drugi zločine u Ahmićima. Nigdje nije rekao da mu nije žao stradalih, ubijenih, uplakanih itd. Tko želi čuti istinu ona glasi: Dario Kordić je na snimci rekao, taj smisao je dobronamjernicima lako dokučiv, da osobno ne žali zbog provedene patnje u zatvoru, žrtve za narod u Srednjoj Bosni, da mu nije žao što je po zapovjednoj dogovornosti osuđen i preuzeo krivicu koja, to dobro znaju svi, nije osobno na njegovoj savjesti. On je preuzeo na sebe breme tog zla kojeg svakako treba osuditi i ogavno je što se dogodilo u Ahmićima. Ako mi bilo tko nađe da Kordić kaže da bi opet ponovio zločine, da ne žali zbog ubijenih i da je sve vrijedilo toga neka mi to pošalje i ja ću otići u zatvor na par godina!
TREĆE: U danima kad se treba pisati o osmero ubijene djece u Vitezu od strane muslimanskih snaga (ARMIJA BIH) događa se tzv. SPINOVANJE. Propagandisti su baš tada objavljivali ono što je Kordić rekao. Mnogi su na taj spin nasjeli. Propaganda je postala viralna. I onda, nažalost kao i u svemu, rijetki su kopali do istine, nego su olako lajkali, dijelili, komentirali, vrijeđali, osuđivali, postajali bošnjački junaci.
ČETVRTO: Čudi, ili više ništa ne čudi, kako medijska scena nije prepoznala tu podvalu i spin. Čudi kako su pojedini pastiri progutali taj bačeni mamac i onda sipali osude i upućivali prijekore. To se čak dogodilo u rodnoj župi Darija Kordića. Čemu to? Čemu bez provjere davati povoda za širenje mržnje. Bošnjački mediji dobili su podstreh za upućivanjem novih strijelica mržnje prema napaćenom hrvatskome narodu u Središnjoj Bosni. Nikad se nije dobro u tuđe ime kajati. Ako je itko slušao Darija Kordića i pričao s njim zna da je to čovjek koji je svjestan da se u ratu ne sadi cvijeće. On je svoju muku prošao.
Čemu novo razapinjanje čovjeka koji je već raspet visio zbog tuđih opačina? Dario Kordić, to i u haškoj presudi piše, nikoga nije osobno ubio niti naredio ubojstva. Sve je spakirano u „udruženi zločin“ po zapovjednoj (političkoj) odgovornosti. Po tom principu svi američki predsjednici su zločinci! O tome što se dogodilo u Ahmićima više zna Tihomir Blaškić i Paško Ljubičić.!
PETO: Uzmimo čak i činjenicu da je netko stvarni, a ne samo nominalno presuđeni zločinac, s kršćanske pozicije ima li takav nakon odslužene kazne pravo za novi početak? Mnogi sveci, počevši od sv. Pavla su imali lošu prošlost te potom svetu budućnost. Zašto to ne znaju neki pastiri koji se kaju u tuđe ime?
ZAKLJUČAK: Ovo je tipičan primjer specijalnoga ili hibridnoga rata. Glupo se mora osjećati svatko tko je nasjeo na medijski spin i propagandu.
ŠTO UČINITI: Evo savjeta za one koji su nasjeli: Neka javno pruže kajanje i ispriku. Neka oni eto budu kao „bolji“ od Kordića i neka se pokaju što su osuđivali bez argumenata! Iskreno mi je žao, zato i ne spominjem ime fratra, koji sigurno ne bi ono u Busovači izgovorio da se bolje informirao. Oprostiti mu treba i ne osuđivati ga! Prostora za ispriku ima!
Fra Mario Knezović