Iz rodne mi Istre brojni prijatelji, znanstvenici i štovatelji moje poezije javljaju se kako gospodin Furio Radin Istrom opet sije sjeme fašizma i novih nacionalnih razdora, piše Marko – Ivan Pekica za portal Epoha.
Pitam se, jer se doista mi istarski, ali i ne samo istarski Hrvati, moramo pomiriti s činjenicom da u Hrvatskoj još uvijek postoje ljudi poput jednog odnarođenog Furia Radina, bolesnog zaljubljenika u fašističke ideje Benita Mussolinija.
Vrlo je zanimljivo da se gospodin Radin (molim vas lijepo potpredsjednik Sabora) idejom osnivanja udruge Viva Noi, njegovom sramotnom talijanaškom korpusu billboardima javio upravo u vrijeme velikih, njemu i njegovim sljedbenicima, vrlo dragih povijesnih događaja.
Stari su Latini već davno rekli da je povijest najbolji svjedok vremena, pa nije na odmet poslužiti se i prošetati tim povijesnim vremenima, jer je povijest i učiteljica života.
Pa da krenemo : prva talijanizacija hrvatskih imena i prezimena događala su se već za vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. i 17. stoljeću;
70-ih godina 19. stoljeća u Italiji se rodio iredentistički pokret koji je poticao talijanske apetite prema istočnim obalama Jadranskog mora;
- godine počinje Prvi svjetski rat sa silama Antante (Italija je odustala od svoje savezničke obveze na koju je obvezivao Trojni pakt, proglasivši se neutralnom);
Tajni Londonskim ugovorom 26. travnja 1915. godine sile su joj Antante za ulazak u rat (na strani Antante) obećale hrvatsko i slovensko jadransko područje;
- listopada 1918. godine Austro-Ugarska pomorska flota predana je Narodnom vijeću SHS-a. Primopredaja je izvršena na brodu Viribus Unitis u Puli. Na svim ratnim brodovima odmah su spuštene austro-ugarske, a podignute hrvatske zastave;
31.listopada 1918. godine od Narodnog vijeća zapovjednikom Ratne flote imenovan je Janko Vuković Podkapelski, dotadašnji kapetan bojnog broda, koji je unaprijeđen u čin kontradmirala;
U noći između 31. listopada i 1. studenog 1918. godine, dvije diverzante talijanske ratne mornarice postavile su tempiranu minu koja je potopila brod Viribus Unitis, jer njime na dno mora otišlo je i 300 mornara;
- prosinca 1918. godine zabranjeno je daljnje izlaženje Hrvatskog lista u Puli;
- ožujka 1919. godine Benito Mussolini je utemeljio fašizam (fascio di combattimento);
- rujna 1919.godine talijanski iredentist Gabriele D’Annunzio sa svojim legionarima ulazi u Rijeku i objavljuje da se taj hrvatski grad priključuje Kraljevini Italiji. D’Annunzio je vladao Rijekom do 18. siječnja 1921. godine. Tadašnji predsjednik talijanske Vlade Francesco Saverio Nitti ogradio se od takve objave;
- srpnja 1920. godine fašistički skadristi istovremeno su zapalili hrvatske Narodne domove u Trstu i Puli;
- studenog 1920. godine Italiji su pripali Trst, Gorica, dio Kranjske, Istra (bez općine Kastav), otoci Cres, Lošinj, s okolnim otocima, Zadar (također s okolicom), otoci Palagruža i Lastovo;
- godine u Istri je dignuta Proštinska buna – prvi antifašistički pokret u Europi protiv fašističkih zlodjela u Istri, na čelu s Antom Ciligom;
Od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine sva je vlast na Labinštini bila u rukama raških i labinskih rudara;
- ožujka 1921. godine Italija je proglasila aneksiju i ostalih zemalja koja je dobila Rapallskim ugovorom;
- ožujka 1923. godine donesen je Kraljevski dekret o izmjeni hrvatskih i slovenskih mjesnih naziva;
- listopada 1923. godine donesena je Gentileova (Giovanni) Školska Reforma (Ukidaju se hrvatske škole i hrvatski jezik, a talijanski jezik postaje službeni jezik u javnom životu Istre);
Najotpornije hrvatsko gnijezdo u Istri, Baderna (Mompaderno), fašisti su zvali Maledetto Monte (Prokleti Vrh), iako u tom mjestu nije bilo niti jednog Talijana, fašisti su ipak u jednoj gostionici otvorili talijansku školu;
- prosinca 1923. godine još jednim sramotnim Kraljevskim dekretom zabranjuje se novorođenoj djeci davati, tuđa, netalijanska imena.
Preko 115 tisuća hrvatskih i slovenskih prezimena je potalijančeno;
Fašisti su tako svoju vlast u Istri najavili uništavanjem i paljenjem hrvatskih i slovenskih škola, domova, čitaonica i strašnim terorom nad nevinim stanovništvom.
Krajnje grubo talijanski su fašisti kažnjavali svako domoljublje i radnika i ribara i seljaka i učitelja i svećenika, maltretirajući ih i ubijajući ih te šaljući ih u najgore talijanske logore Lipori i Ponza;
- listopada 1929. godine Vladimir Gortan, antifašist iz Berma zajedno s Dušanom i Vjekoslavom Ladavcem u Epulonovoj ulici u Puli osuđeni su na po 30 godina zatvora, a Vladimir Gortan strijeljan je u uvali blizu kupališta Valkane koja danas zovu Gortanovu uvalu (tamo sam se redovno kupao kada sam živio u Puli).
Iz tih vremena datiraju se i brojna druga ubojstva, internacije i progoni kao i egzodus brojnih istarskih Hrvata u Kraljevini SHS, Austriji, Češkoj, Mađarskoj i drugoj državi.
Iseljavanje Istrana išlo je u valovima: 1920./21., 1924., 1929.,/30.,1932., 1935./36., te od 1945. naovamo od straha dolaska partizana u Istru.
Hrvatski i slovenski malodobni mladići slani su u razne ratove (1935./36. u Abesiniju, 1936./39., u Španjolsku, 1939. u Albaniju i 1940. u Grčku).
Godine 1941. Ugovorom Mussolini- Pavelić dio Dalmacije koji Rapalskim ugovorom do tada nije bio pod Italijom, postaje sastavni dio Italije.
Dana 8.rujna 1943. godine, hvala dragom Bogu i Majci Božjoj, pada fašistička Italija , a 25. rujna 1943. godine, hvala Ti dragi Bože i dragi moji istarski Hrvati, u Pazinu je donesena povijesna odluka o pripojenju Istre materi Hrvatskoj.
Da ne idem dalje, o tome sam pisao 2009. godine u Hrvatskom slovu, pa bih kao zaključak ovog mog priloga završio pitanjem gospodinu Furiu Radinu:
Gospodine Radin, lijepo vas molim, recite mi, tko ste to vi Noi?
Da li ste vi možda Mussolinijeva djeca, crnokošuljaši, talijanaši ili odnarođeni Hrvati.
Prijateljski Vama i Vašim sljedbenicima savjetujem – vratite se izvoru, tamo je voda najbistrija.
Zahvaljujući precima današnjih istarskih Talijanaša, tragične noći od 8. na 9. siječnja 1944. godine, njemački nacisti su mi spalili živoga oca, žive baku i djeda, živu barbu i živu tetu, a kasnije ubili još sedam članova moje obitelji te spalili cijelo selo. Šajini i ukupno ubili 54 nevina mještana.