Ponavljamo priču koju je izrekao general Mareković pred punih 5 godina (1,5-2016) koja je aktualna i danas. No postoje oni koji uvijek pokušavaju oblatiti čast hrvatskog vojnika, ratnika a sve to po istoj špranci od strne bukača i onih kojima stvaranje samostalne, nezavisne i demokratske države u kojoj su i na visokim i dobro plaćenim političkim funkcijama, čak i u vladajućoj koaliciji sa HDZ-om i ostalima, nikad neće odgovarati…
U nastavku obraćanja Marekovića
Slušajući prijepore ovih dana oko obilježavanja proboja logoraša iz logora u Jasenovcu, kako se ipak osobno ne mogu sjećati tih događaja ( zakoni prirode!), itekako se mogu i želim prisjećati jednog drugog oslobađanja. Oslobađanja okupiranog Jasenovca tijekom Domovinskog obrambenog rata…
Tijekom zime i ranog proljeća 1995 godine, kao zapovjednik Izmještenog zapovjednog mjesta Glavnog stožera hrvatske vojske (IZM GSHV) osobno sam sudjelovao u pripremi i provedbi operacije „Bljesak“. Taj dio okupiranog područja Republike Hrvatske, se kao klin zabio u izuzetno važan komunikacijski smjer istok – zapad i pogoršavao i tako tešku i gospodarsku i vojnu situaciju, a osnova klina nalazila se na rijeci Savi, odnosno na 1. Krajiškom korpusu vojske Republike Srpske.
Kako tijekom cijelog rata, neprijatelj nikada nije poštivao dogovore za „zelenim stolom“ takva se situacija dogodila i sa pregovorima oko mirnog otvaranja autoceste preko okupiranog područja u Zapadnoj Slavoniji. Vodstvu Republike Hrvatske na čelu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, nije preostalo ništa drugo nego donijeti odluku za jedino preostalo rješenje – vojna operacija oslobađanja okupiranog teritorija.
Žalosno je slušati, uglavnom, neargumentirane napade i osporavanja izuzetnih napora i zasluga dr. Franje Tuđmana u stvaranju, obrani i oslobađanju Republike Hrvatske, nama koji smo detaljnije upoznati sa pozadinom mnogih događanja. Istine radi, treba znati i to da je prva odluka Vrhovnog zapovjednika bila da se ide u operaciju oslobađanja samo područja u zahvatu autoceste (2-3 km sjeverno i južno) da se osigura sigurna komunikacija između istočne i središnje Hrvatske, a da se ostala područja ne diraju te da se nastavi mirovni proces sa ciljem mirne reintegracije okupirane Zapadne Slavonije, te da se spriječe ljudska stradavanja na obje strane. Takovu odluku bi hrvatski vojnici i izvršili, ali bi očuvanje takve situacije sa vojničkog stajališta bilo nemoguće, već bi tada hrvatski vojnici bili izložene stalnoj i velikoj ugroženosti.
Prihvaćajući argumente vojnih zapovjednika, Vrhovni zapovjednik je donio konačnu odluku da se ide u cjelovitu operaciju, ali opet sa određenim zadrškama. Prvenstveno da se ide na takav oblik vojnog manevra da se što više izbjegnu direktna sučeljavanja i gubici, da se okupirano područje „presječe“ na dva do tri mjesta i prinudi neprijatelja na što bržu predaju. S druge strane u planu operacije, zadaća je bila samo blokirati mjesto Jasenovac, što je značilo da hrvatske snage ne ulaze u to područje, već da kao nebitan element ostane u blokadi i da se oslobođenje riješi na drugi način!
Prije operacije razgovarao sam sa dragovoljcima, pripadnicima HV-a 125. brigade, sa kojima sam bio u prijateljskih odnosima još od zajedničke borbe za obranu Novske, tijekom 1991. godine, koji nisu bili sretni za “cvijetom” i njegovom značaju koji su mu drugi pripisivali na okupiranom području Jasenovca. Naime ti ljudi su bili ogorčeni lažima i podmetanjima o i oko logora na području Jasenovca. Činjenica je da je logor tamo bio, da su mnogi ljudi prošli kroz njega, da su mnogi nevini ljudi tamo ubijeni ali taj broj je daleko manji od onoga što je do tada bilo službeni podatak, da je u tom logoru, da su mnoge majke i bake naših branitelja s tog područja hranile i njegovale mnogu djecu. Otud njihovo nezadovoljstvo.
Ali hrvatski vojnik, domoljub uvijek je vrijedan, marljiv i nadasve poslušan u izvršenju svih zadaća na obrani, oslobađanju i čuvanju nacionalnih vrednota i interesa. U to sam se po ko zna koji put uvjerio i sam, nakon što sam dobio zadaću direktno od Vrhovnog zapovjednika, da sam odgovoran za očuvanje i sigurnost objekata i spomenika na području spomen parka Jasenovac, upravo tim pripadnicima 125. brigade prenio sam tu zadaću, koju su oni naravno u potpunosti i izvršili. Naime istog dana u nekim medijima su se pojavile glasine da je hrvatska vojska srušila spomenik u Jasenovcu!
Iako je kod branitelja i naroda bilo euforije zbog završetka operacije „Bljesak“ dostojanstvo je zadržano. Nažalost, u već oslobođenom Jasenovcu, smrtno je stradao zapovjednik bojne 125 brigade, koja je i ušla u Jasenovac, Ivica Čaja. Poginuo je od neprijateljskog snajpera s druge strane granice!!
T.H.