Šesnaestogodišnji Hrvat uništio dana 3. listopada 1991. tenk u žestokim borbama za Vinkovce, piše Hrvatski inofrmativni centar (HIC).
Nažalost, hrvatska javnost ne zna ime ovog golobradog heroja koji je stao pred čeličnu neman koja sije smrt. Ono što se nije usudila većina odraslih muškaraca, učinio je golobradi heroj koji je tek krenuo u srednju školu.
Početak rata u Vinkovcima službeno je petak, 19. srpnja 1991., kada su prvi puta granatirani. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz okolnih sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine.
Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.
Osobita meta napada u Vinkovcima bila je bolnica u gradu. Ovo su originalne amaterske snimke dragovoljca Domovinskog rata Stevea Gaunta, Engleza koji došao iz mira u krvavi rat braniti Vinkovce te 1991. godine, te ostao nakon rata živjeti u gradu.
Svaki je dan u Vinkovcima bio težak i pun smrti, ali svima je najteže pao 18. studenoga kada je pao Vukovar.
Pa ipak, beznađe koje se tada uvuklo među ljude preraslo je u inat da Slavonija, a s njome i Hrvatska, nikada neće biti pokorena!
Vinkovci imaju svoje junake. To su svi oni koji su ostali u gradu kako bi se i hrvatski branitelji koji su u Vinkovce došli iz cijele Hrvatske i svijeta osjećali sigurnijim. Najteže je bilo u bolnici koja se nalazila tek petstotinjak metara od prve crte bojišnice. Dnevno je zbrinjavala više desetaka ranjenih vojnika, ali i civila.
Iako je smrt bila posvuda, nikada nije nedostajalo kulturnih zbivanja – koncerata, likovnih izložbi, promocija knjiga. U tom gradu muze nikad nisu šutjele. To je jačalo moral i hrabrilo vjeru Vinkovčana i branitelja grada da će se Hrvatska izboriti za svoju samostalnost.
Grad je preživio sve nedaće. Dočekao je Božić i Novu 1992. godinu pod granatama. Iako pod uzbunama, već se osjećalo ozračje najavljivanog međunarodnog priznanja Hrvatske.
D.K.