Lukša Jakobušić prespavao je noć, nije odmah nakon subotnjeg debakla u Puli posegnuo za prvim smjenama. Nije promijenio tri čelna čovjeka struke, ali nakon poraza od Istre 1961 razvidna je sudbina Marija Stanića, Ivana Kepčije i Harija Vukasa u Hajduku.
Savjetnik bivšeg predsjednika, sportski direktor i trener već u ponedjeljak bi se mogli rastati s Hajdukom, ako ne sva trojica odjednom, onda najmanje dva čovjeka iz terceta Stanić-Kepčija-Vukas već su praktički odradili zadnju utakmicu u Hajduku ove sezone. Njihov odlazak može zaustaviti jedino potraga za novim ljudima. Primarno se čeka odgovor na pitanje može li Jakobušić tako brzo privoljeti Matjaža Keka da se prihvati Hajduka u ovom nezgodnom trenutku.
Ima Kek komfornu situaciju u reprezentaciji Slovenije, a Hajduk nema vremena čekati, jer ostanak terceta čelnih ljudi struke više nema nikakvog smisla. Momčad koju su kreirali i vodili proteklih mjeseci potpuno je izgubila identitet. Nakon osvojena četiri boda u zadnjih šest kola, nakon tri poraza u nizu i, što je još važnije, igre koja ne nudi nadu, nema mjesta vjerovanju da Stanić, Kepčija i Vukas mogu podići momčad, donosi sportske.
Razočaranje je veliko, ali Pula je, srećom, razjasnila sliku. Nema više skrivanja, nema više novih šansi i priča “dobro se radi na treningu”. Nema više razgovora s igračima. Pardon, bit će razgovora, ali pravo na priču više nemaju dosadašnji čelnici struke. Zašto? Zbog rezultata i momčadi koju su stvorili Stanić i Kepčija nemaju kredibilitet ostanka u Hajduku. Argumenti su kristalno jasni, brojke su tako čvrsto uporište.
Prije godinu dana Mario Stanić, slavni igrač brončanih Vatrenih, preuzeo je struku Hajduku. Marin Brbić, tadašnji predsjednik, izabrao je Stanića dodijelivši mu funkciju za njega skrojenu.
– Mario Stanić bit će moj savjetnik za sportsku politiku – objasnio je Brbić u prosincu prošle godine.
Stanić je u praksi bio prvi čovjek struke, ma kako ga titulirali. Funkciju sportskog direktora dobio je Ivan Kepčija, čovjek kojeg je izabrao Stanić.
Inzistirao sam na Ivanu, prva ideja bila je da budem sportski direktor. Međutim, izabrao sam čovjeka koji može dati dodatnu vrijednost Hajduku. U borbu idete s pravim ljudima koji imaju energiju i kvalitetu, a Kepčija je taj – poručio je Stanić na promotivnoj pressici.
Još je Stanić tada pozvao na strpljenje, pričao o dugotrajnim proscesima… Nešto više od 10 mjeseci kasnije više nema optimizma, ni strpljenja ni procesa. Hajduk je jedno prvenstvo završio na petoj poziciji, u drugom je na sličnom tragu, a momčad je popunjavana igračima koji se ne mogu izboriti za dres prvotimca.
U kalendarskoj 2020. godini Brbićev savjetnik i sportski direktor u Hajduku su doveli Mujakića, Dimitrova, Todorovića, Atanasova, Diamantakosa i Umuta. Šest igrača od kojih su u Puli ulogu startera imali Mujakić i Diamantakos, na klupi su ostala trojica, a Makedonac Atanasov nije uspio ući u zapisnik pa je dvoboj gledao s tribina. Od šest angažiranih, samo je Diamantakos do sada pokazao naznake da bi mogao od prinove postati pojačanje, ali i njegova zvijezda blijedi. Imao je Stanić i ambicioznije planove.
– Uspjeli smo ispregovarati Diamantakosa, imamo jasan plan dovesti još pet do šest igrača; desnog beka, stopera, jednog kreativnijeg, individualno snažnog igrača koji bi nam pomogao u borbi sa zatvorenim sustavima HNL-a, napadača, možda i golmana. Sigurno ćemo nekoga još i prodati… S time da, naglašavam, ako ćemo morati prodati nekog mlađeg igrača, onda će to biti samo jedan, nikako više njih – zaključio je Mario Stanić u razgovoru za Jutarnji list početkom kolovoza.
Od šest najavljenih doveo je desnog beka koji sjedi na klupi (Todorović) gdje mu društvo pravi napadač (Umut). Ostale nije uspio realizirati i momčad je, osim u napadačkom segmentu, slabija u odnosu na prošlu za Juranovića i Ismajlija.
Izabrao je Stanić dva trenera, s tim da je promptno, odmah po imenovanju smijenio Burića koji je momčad ostavio na drugoj poziciji u zimskoj stanci. Angažirao je Tudora i hrabro najavio borbu za prvo mjesto. Međutim, umjesto borbe za prvo mjesto, dobili smo Stanićev Hajduka koji je s druge pozicije pao na peto mjesto do kraja sezone. Nikad lošije u povijesti Bijelih kroz HNL. I to nije bilo dovoljno, nego se u novoj sezoni nastavilo u istom ritmu.
Dapače, čak i lošije s novim trenerom. Jer, Stanić je nakon odlaska Tudora u drugoj polovici kolovoza, imenovao Vukasa za njegova nasljednika. Ma koliko mislili da se ne može niže pasti, Hajduk je pokazao da se može. Hajduk s potpisom kreatora stručne politike, savjetnika Stanića i sportskog direktora Kepčije. Nakon dva kola osvojeno je maksimalnih šest bodova, ali ipak nije mirisalo na titulu. Jer, u sljedećih šest utakmica osvojili su Bijeli samo četiri boda, a pritom su se provlačili kroz Skoplje i Županju, varali nas dojmom iz prvog poluvremena protiv Galatasaraya. Naizgled su pružali neku nadu da bi možda moglo biti bolje. Ali, samo naizgled, jer iluzija je vjerovanje kako se do drukčijeg cilja može s istim kadrom i identičnim metodama koje već nisu dale rezultata.
U godinu dana spustili su ozbiljni Burićev Hajduk na petu poziciju. Hajduk koji nije plijenio atraktivnim nogometom, ali je imao rezultat i strukturu momčadi. Današnji Hajduk odavno nema ni rezultat ni momčad. Prepoznao je te činjenice i Jakobušić koji je Staniću prilikom predsjedničke inauguracije poslao jasnu poruku “moram ga pitati zašto je Hajduk bio peti prošle sezone”.
Za ovu sezonu malo je pitanja ostalo, jer porazom od Istre struka Hajduka došla je u čistu situaciju. Savjetnik, sportski direktor i trener odlaze iz Hajduka, s izdašnom otpremninom ili tek “golim” otkazom, pitanje je financijske prirode, jer odlazak je neminovan.
D.J.
