Na lijevoj obali potoka Rakovica, kraj drugog mosta, na udaljenosti 10-15 metara od korita potoka, na livadi koju domaći zovu “Veliki travnik” Trebež, a na parceli zvanoj “Paka”, nalazi se travom pokrivena grobnica 45 hrvatskih vojnika, koje su ubili na zvjerski način partizani jugoslavenskog komunističkog režima. U više navrata seljaci su potajno na to mjesto stavljali križeve sve dok naposljetku predstavnici samoborskog HDZ-a, L. Mogut i Z. Golubić, nisu 1991. godine postavili križ s hrvatskim znamenjem i ispisanim riječima “Počivajte u miru!”…
Udruga ratnih veterana “Hrvatski domobran” preuzelo je brigu o obilježavanju i čuvanju spomena na sva grobišta i mučilišta hrvatskih vojnika o kojima javnost do sada gotovo ništa nije ni znala. Pisani dokumenti su uništeni ili pokradeni, ostaju samo živi svjedoci i kosti mrtvih. Prema izjavama živih svjedoka, a posebno gosp. I. S. iz Kladja i gosp. Č. iz Svete Nedjelje, stravični događaj zbio se na livadi Paki- Pakovici, uz potok Rakovicu, 10. i 11. svibnja 1945. Neki odlučniji ljudi otišli su tada na to mjesto zločina i vidjeli mnoštvo papira i razbacanih stvari. Prema veličini grobnice i visini humka utvrdili su da je tu pokopano 35-45 ljudi. Svjedoci pretpostavljaju da su to bili hrvatski vojnici, pretežno iz Slavonije, iz okolice Novske; svi koji su htjeli pobjeći strijeljani su, a ostali poklani. Jedan je ipak uspio pobjeći i ostati živ, a bio je rodom iz Virovitice. Stariji ljudi iz Svete Nedjelje kažu da se s toga stratišta uspio spasiti ranjeni Bartol Dutković, rodom iz Svetonedjeljskog Brega. Iako ranjen, uspio je doći u selo Kladje gdje ga je liječio i spasio seljak Vid Mučnjak. Bartol Dutković je otac ubijenog Stanka Dutkovića, kojega su zlikovci mučili, iskopali mu oči i usmrtili u šumici “Lipje” u Svetoj Nedjelji 1945. godine, koje se nalazi nedaleko od ovoga grobišta s druge strane potoka Rakovica.
Negdje 50-ih godina, kad je čišćen potok Rakovica, veliki grobni humak hrvatskih vojnika razgrnut je i poravnan. Preko njega je izraslo rakitovo grmlje, ali su seljaci ponovno potajno postavili križ. Prigodom čišćenja Rakovice 70-ih godina, ovoga puta buldožerima, izvučene su ljudske kosti i dijelovi domobranskih odora. Tada je napravljen mali zavoj potoka kako bi se grobnica sačuvala.
Smrt samoborskog zeta Danijela Jonkea i njegovih suboraca u Pakovici
Danijel Jonke je rođen 1919. godine u Šidskim Banovcima, u Srijemu. Klasičnu gimnaziju završava u Zagrebu. Govori nekoliko stranih jezika: njemački, češki i talijanski. Bijaše student na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu do 3. lipnja 1943. godine, kada je unovačen u Hrvatsko domobranstvo. Služi u Prosvjetnoj bojni u Minorsu (Ministarstvo oružanih snaga), na Krešimirovu trgu u Zagrebu. Zaljubi se i oženi Brankom Stranić iz Samobora 1943. godine. Življahu u braku sretno ali kratko, do 5. V. 1945. Stanovahu u Zagrebu, u Bijeničkoj 52. Mlada zatrudni. Njezin otac pozva ih u Samobor. S Danijelom Jonkeom 5. V. 1945., na Giznik stigoše četvorica hrvatskih domobrana u civilnoj odjeći: Fučkar, zapovjednik Prosvjetne bojne, Crnić, poznati igrač ping-ponga, i još dvojica, dosad nepoznatih hrvatskih vojnika. Boravljahu na Gizniku kod obitelji Stranić do ulaska Titovih partizana u Samobor (9. V. 1945.). Ne sluteći nikakvo zlo, odazvaše se na poziv komunističkih vlasti i prijaviše se u kuću do Prebegove. Tu ostaju do sumraka. Iz kuće ih partizani izvode povezane žicom. Iz zgrade sa suprotne strane kroz otvoren prozor prizor odvođenja gledaše gospođa zvana Slovakinja. Sprovodnici uhićenih propitivali su je za put prema Svetoj Nedjelji, što znači da nisu bili iz ovoga kraja. Petoricu hrvatskih vojnika vezanih žicom odvode Perkovčevom ulicom na stratište “Pakovica”, u Svetu Nedjelju. Ovu tvrdnju potkrepljuje dr. Branko Pleše koji je s Danijelom išao u isti razred u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Drugog je dana Danijelova supruga donijela mužu kavu u termosici, u kuću do Prebegove. Raspitivala se za Danijela. Odgovorili su joj da je otišao. Odveden je u smrt. Dobio je sina koji o svom ocu znade samo iz majčine tužne priče.
Dragutin, svjedok stravičnog prizora na stratištu Pakovica
Prema izjavi Drage Telišmana, rodom iz Farkaševca, pokolj na stratištu “Pakovica” izvršili su Titovi partizani 10. V. 1945., oko 3 sata prije zore. Tog dana išao je Dragutin sa svojim ocem iz Farkaševca u vinograd u Kladje. Išli su poljskim putom. Došli su do mostića na potoku Rakovica i ugledali strašnu sliku: gomilu leševa, hrpu zaklanih. Leševi bijahu razastrti na obje strane potoka. Jedan ležaše u potoku. Uokolo razbacano mnoštvo papira, slika i vojničkih iskaznica. Podiže tri. Jedna pripadaše žrtvi iz Stenjevca, a dvije Zagorcima. Tu se našla i jedna odbačena puška. Počeo je brojiti mrtvace i izbroji ih 29. Otac ga pozva. Bojao se jer je u blizini bio smješten sabirni logor “Mala Rakovica” livada. Logor čuvahu srpski partizani. Po njemu to bijahu pripadnici VIII. kordunaške. Drugi dan, 11. V. 1945. došli su vatrogasci iz Samobora sa svojim zapovjednikom Filipom Račićem. Iskopali su jame-rake, leševe posuli živim vapnom i prekrili ih zemljom.
Izvor: Stjepan Herceg, Samobor mali Bleiburg 1945., Samobor, 1996.
komunistickizlocini.net
H.H.