Velika Britanija mora “što je brže moguće” vratiti kontrolu nad otocima Chagos u Indijskom oceanu, stoji u savjetodavnom mišljenju Međunarodnog suda pravde (ICJ), najvišeg suda Ujedinjenih naroda, koje je objavljeno u ponedjeljak…
Otoke bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo vratiti Mauricijusu – ta otočna država tvrdi da su 1965. bili prisiljeni predati otoke Britancima u zamjenu za vlastitu neovisnost, koju su stekli 1968. godine.
S njima se očito slaže i ICJ koji je u mišljenju, koje je doneseno većinom od 13 naprema 1, utvrdio da otoci nisu bili zakonito odcijepljeni od bivše britanske kolonije Mauricijus. Naravno, reakcija britanskog ministarstva vanjskih poslova bila je vrlo hladnog tona.
– Ovo je tek savjetodavno mišljenje suda, a ne presuda – kratko su rekli Britanci i dodali da pažljivo proučavaju detalje mišljenja, koje nije pravno obvezujuće, piše BBC.
Velika Britanija nije se puno obazirala na zahtjeve da vrati otoke Chagos Mauricijusu, već su rekli da će to učiniti tek kada ih više ne budu koristili za ‘obrambene svrhe’. Štoviše, Britanija je 2016. produžila SAD-u najam otoka Diego Garcia do 2036. te su time de facto poručili kako se protjerani otočani ne mogu vratiti na svoju rodnu grudu.
– Obrambena postrojenja na britanskom teritoriju u Indijskom oceanu pomažu u zaštiti ljudi u Velikoj Britaniji i diljem svijeta od terorističkih prijetnji, organiziranog kriminala i piratstva – stoji u objavi Foreign Officea.
S druge strane, premijer Mauricijusa Praving Jugnauth rekao je kako je ovo “povijesni trenutak za Mauricijus i njegov narod, uključujući i stanovnike Chagosa koji su nepošteno izbačeni iz svoje domovine te im se sprječava povratak zadnjih pola stoljeća”.
– Naš teritorijalni integritet sada će biti cjelovit, a kada se to dogodi, narod Chagosa i njihovi potomci moći će se vratiti svojim domovima.
Sudac ICJ-a Abdulqawi Ahmed Yusuf opisao je pak britansku vladavinu nad otocima Chagos, koji su od istočne obale Afrike udaljeni više od 3000 kilometara, kao “trajno nezakonitu”. Pritom je dodao da Britanci imaju obvezu da čim prije predaju vlast nad arhipelagom Chagos.
Inače, i samom UN-u je trebalo pola stoljeća da se napokon počne baviti tim pitanjem pa su tako mišljenje ICJ-a zatražili tek 2017. godine.
Samo pripajanje otočja Velikoj Britaniji, koje se dogodilo 1965. godine, bilo je vrlo bolno za 2000 ljudi koji su na njima živjeli. Britanci su ih sve protjerali, a potom pozvali Amerikance da na najvećem otoku uspostave vojnu bazu. Riječ je o otoku Diego Garcia, kojem je naziv po samom sebi nadjenuo španjolski pomorac i kolonizator iz 16. stoljeća Diego García de Moguer.
Slabi Mauricijus, koji je tada pregovarao s Londonom o neovisnosti, nije se puno pitalo iako su opetovno prosvjedovali protiv jednostrane odluke Britanaca.
Američka vojna baza i danas se nalazi na otoku, a imala je ključnu ulogu u konfliktima s Irakom i Afganistanom od 1991. kada je služio kao mjesto lansiranja američkih dalekometnih bombardera. Očekivano, SAD i Velika Britanija su glasali protiv UN-ove rezolucije kojom se tražilo mišljenje suda.
No, zato je Anna Holligan, dopisnica BBC-a iz Den Haaga u kojem se nalazi sjedište ICJ-a, mišljenje suda ocijenila vrlo trezveno.
Holligan napominje kako je ocjena suda vrlo osuđujuća za Veliku Britaniju. U srži mišljenja je upravo pravo svih ljudi na samoodređenje, koje je Britanija prekršila kad je rascijepala svoju bivšu koloniju. Na Britancima je tada ležala odgovornost da poštuju nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet Mauricijusa, u skladu s međunarodnim pravom.
Umjesto toga, Britanci su proces dekolonizacije iskoristili kako bi uspostavili novu koloniju. Suci su također vrlo jasno konstatirali da su sve države članice UN-a obvezne privesti kraju postupak dekolonizacije Mauricijusa. Što je prilično interesantan zahtjev kad uzmete u obzir da Amerikanci na otoku Diego Garcia i dalje drže vojnu bazu.
Ovo mišljenje pružilo je tračak nade davno prognanim stanovnicima, ali i njihovim potomcima, da će se moći vratiti na otoke Chagos.
Tako je Samynaden Rosemond, kojem je bilo 36 godina kad je otjeran s otoka, rekao za BBC da je “doma bio pravi raj”. No, umjesto da živi tamo, on i njegova žena desetljećima borave u predgrađu glavnog grada Mauricijusa, Port Louisa.
Kako kaže, on i drugi prognanici s otoka na Mauricijusu su tretirani kao građani niže klase, a jedina im je utjeha da zajedno skuhaju curry od kokosa i ribe i pjevaju pjesme o životu koji su ostavili iza sebe.
– Britanci nam nisu dali nikakvu šansu. Samo su rekli “ovo više nije vaše”. Htio bih se vratiti, jer ako umrem ovdje moj duh bit će na drugom mjestu. Ako umrem tamo, bit ću miran – zaključuje Rosemond za BBC.
J.B.