Bivši ministar obrane Andrija Hebrang za portal Direktno komentirao je sukob između predsjednika RH Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića, odnosno Vlade.
“Ovakvu nisku razinu komunikacije između dva vodeća političara nisam mogao zamisliti ni u snu. Jednom sam to doživio u Bugarskoj 2004. godine kada sam predstavljao kao potpredsjednik Vladu Republike Hrvatske na konferenciji CEFTA-e. Tada sam zaključio da je u takvoj komunikaciji logično da je Bugarska posljednja po ekonomskim i demokratskim standardima. Nisam ni slutio da ću doživjeti takvu situaciju i u Hrvatskoj i sada razumijem zašto nas je i Bugarska prestigla. Komunikacija svih aktera ove svađe je toliko sramotna, da moram paziti da mi unuci ne čuju te poruke na TV jer ih odgajamo kao pristojne, tolerantne ljude. Ta je komunikacija na razini hrvatske sramote od ljudi koji bi trebali biti uzor razboritosti, kreativnosti, uljuđenosti i domoljublja. Znam da demokracija nije savršena, jer se odvija po ukusu većine koja nije upoznata sa svim osobinama kandidata a još manje sa zakonima psihologije, ali izabrani bi trebali imati barem minimum odgovornosti za državu”, počeo je Hebrang.
Neoprostiva je svađa u ovoj višesmjernoj državnoj krizi, nastavio je.
“Dva državna čelnika trebala bi se sastajati na dnevnoj bazi i dogovarati kako rješavati krupne probleme u kojima se nalazimo. Važnije od njihovih infantilnih svađa i neizlječivih ega je posljednje mjesto po kupovnoj moći koje zauzimamo u EU, raspad zdravstvenog sustava, loše komuniciranje pandemije i umiranje velikog broja ljudi, jedno od vodećih mjesta u svijetu po iseljavanju, ogroman uvoz poljoprivrednih proizvoda kraj plodne zemlje koje imamo u izobilju, prodaja strancima posljednjih tvornica i trgovačkih lanaca, obećani otkup INA-e, korupcija koju nam sada rješavaju europski tutori, katastrofa u brizi za starije i nemoćne i izostanak palijativne skrbi, porast državnog duga… Sve su to teme koje bi morali komunicirati na redovitim susretima. Na žalost, njima su interesi naroda i države podređeni osobnom egu”.
Dodao je da je posebno tragično srozavanje temelja državne sigurnosti, Hrvatske vojske, na razinu koju ona po svom ugledu ne zaslužuje.
“Znam da su akteri svađe bili daleko dok smo mi u krvi stvarali pobjedničku vojsku, ali ih za to narod na izborima nije kaznio nego ih je izabrao da kroje njezinu sudbinu. Odnos čelnih političara koji o njoj odlučuju sada je sličan odnosu majke koja odbacuje svoje čedo jer nije bila uz njega, iako je trebala, kada je raslo. Nakon velike ratne pobjede naša je vojska prolazila kroz teško razdoblje mirnodopske prilagodbe, jedno je vrijeme bila i pojam financijskog kriminala. Podsjećam da je moj pomoćnik za financije dok sam bio ministar obrane, jedan od onih zbog kojih sam dao ostavku, završio na višegodišnjoj robiji. Nakon teških godina prilagodbe, Hrvatska vojska je postala najorganiziranija institucija u državi, vodeća po povjerenju građana. Je li to razlog da je se sada sustavno uništava? Vojska bez jasne hijerarhije i ugleda njezinih autoriteta ne može funkcionirati. Posljedice ćemo opet sanirati godinama. Vojna sigurnost države preduvjet je i za ulazak kapitala, a mora preuzeti i sigurnost EU granice zbog nesposobnosti politike i obrane EU koja nije ni nakon pet godina našla rješenje za nezakonite ulaske migranata. Takva EU ne jamči nam nikakvu sigurnost. NATO je značajan za sigurnost, ali država za kojom postoje apetiti susjeda mora biti ozbiljna i pripravna braniti sama svoj suverenitet. Za aktiviranje prijatelja treba puno vremena. Nedostatak poštivanja naše vojske strašniji je tim više jer nismo ništa naučili iz nedavne žrtve 7263 ubijena civila, razorene privrede, uništene infrastrukture, 240.000 protjeranih Hrvata s okupirane trećine teritorija… Današnje svađalice tome nisu svjedočile pa bi ih trebalo podsjetiti”, jasan je bio naš sugovornik.
Osvrnuo se na Milanovićeve izjave da neće biti dobro kada on krene koristiti svoje ovlasti.
“Predsjednik puca iz praznog oružja. Njegove mogućnosti s kojima prijeti su minimalne. Prema čl. 99. Ustava sudjeluje u imenovanju šefova diplomatskih misija, na prijedlog Vlade i odbora Hrvatskog sabora, ali odugovlačenjem je već napravio golemu štetu međunarodnom ugledu Republike Hrvatske. Prema čl. 100. odlučuje o ratu i miru, ali na sreću uz kontrolu Sabora. Dužnost unutar sigurnosnih službi ograničena mu je supotpisom predsjednika Vlade u čl. 103. Radi li nešto protivno Ustavu, tu je Ustavni sud i Sabor da ga umire prema čl. 105. Možda je upravo ta nemoć uzrokom njegove nervoze”.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković ustvrdili su da je Milanović zabranio govoriti admiralu Robertu Hranju, načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga.
“Ako je to istina, onda su srozane sve moralne granice komunikacije. Tko je Milanović da ušutkava admirala Hranja kad je u pitanju vojska? On ima zavidan životopis, najviše vojne škole, visoko američko odlikovanje, ratno iskustvo, bez greške je zapovijedao velikim sustavima. A Milanović? Od vojnog iskustva ima jedino redovni rok u JNA koji bi morao odmah zaboraviti jer Hrvatska vojska sušta je suprotnost te politizirane i nacionalističke soldateske. U vrijeme njezina stvaranja bio je u ozbiljnim godinama, ali nije iskoristio čast življenja u doba rađanja hrvatske države i vojske nego se je izmaknuo. Kad ga je već hrvatski narod, unatoč tome, izabrao za vrhovnog zapovjednika, pristojnost bi nalagala da poštuje one koji znadu”, oštro je poručio Hebrang.
Može li, nakon svega što je u proteklih nekoliko tjedana izrečeno u javnom prostoru, uopće više doći do uspostave normalne komunikacije i stabilizacije odnosa na relaciji Banski Dvori – Pantovčak? Postoji li način da se ova situacija riješi ili je razina javnog diskursa kojoj svjedočimo posljednjih tjedana nešto na što se hrvatska javnost treba naviknuti?
“Za stabilizaciju odnosa Pantovčak – Banski Dvori bili bi potrebni ljudi stabilna karaktera i čvrstih domoljubnih stavova. Iskusni vođe i kompromisu skloni altruisti. Na žalost, nema ih. Ipak, najlošije rješenje bilo bi da se javnost navikne na takav necivilizirani odnos. Za resetiranje su potrebne ostavke”, zaključio je Hebrang u razgovoru za Direktno.
T.H.