Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Ovih se dana prisjećamo kako su Hrvatski dragovoljci, Zbor narodne garde i Hrvatska policija 1995. godine, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmama i uz Božju pomoć, oslobodili Domovinu s obje strane rijeke u blistavoj i besprijekorno čistoj akciji Oluja. Naravno, veliki doprinos dalo je i hrvatsko iseljenistvo.
Mudri Bobetko
Nakon što smo najprije oteli srbočetničkoj JNA svoje oružje, zaustavili i brojem i oružjem daleko nadmoćnijeg velikosrpskoga agresora, strpljivo smo stvarali i gradili Hrvatsku vojsku. Najveći doprinos dao je general Bobetko koji je osobno planirao i vodio sve naše akcije. I danas se prisjećamo njegova mudroga i povijesnoga govora na Saboru UHDDR u Lisinskom 1993. godine. Tada je rekao: “Mi ne ulazimo u bitke ne spremni, krenut ćemo kada budemo SPREMNI i sigurni u pobjedu.” Kako je rekao, tako je i bilo. General Janko Bubetko je na istom Saboru upozorio: “Na odnosu prema braniteljima Hrvatska država će opstati ili propasti.”
Mudro isplanirane akcije
Nakon strateških operacija na Južnom bojištu i Hercegovini te Bljeska u Slavoniji, predsjednik RH dr. Franjo Tuđman je 1. kolovoza 1995. na Brijune pozvao svoje najbliže i odane vojne suradnike kojima je vjerovao: ministra obrane Gojka Šuška, te generale Zvonimira Črvenka Davora Domazeza, Antu Gotovinu, Miroslava Tuđmana, Mladena Markača, Miljenka Crnjca, Mirka Norca, Ivana Tolja. Odlučno je i kratko rekao: KREĆEMO NA KNIN!, sjeća se general Ivan Tolj koji nam je dostavio fotografiju s toga sastanka.
Franjo Tuđman odlučio i rekao: ”Krećemo na Knin!”
Sudionici sastanka bili su predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, Miroslav Tuđman, Davor Domazet-Lošo, Zvonimir Červenko, Vladimir Zagorec i generali Miljenko Crnjac, Mirko Norac, Mladen Markač, Ante Gotovina, general Ivan Tolj i dr.
Krenili smo. Gorilo je i nebo i zemlja. Peti kolovoza ušli smo u Knin. Pume i Pauci digli su hrvatski barjak na hrvatskom kraljevskom gradu iznad Knina. Radost branitelja i cijeloga hrvatskog naroda bila je beskrajna. Ostvario se tisućljetni san. Imamo Hrvatsku. Cjelovitu, ponosnu i slobodnu.
Zanos i polet u narodu
Nakon oslobođenja Domovine krenuli smo u njezinu obnovu pod vodstvom Jure Radića, ministra obnove i razvitka. Narod je nosio zanos i polet što se moglo osjetiti na svakom koraku. Domaći izdajnici bili su skriveni po mišjim rupama. Za samo par godina obnovili smo porušenu Domovinu. To je bilo vrijeme ushićenja i slave cijeloga hrvatskog naroda. Velik doprinos pobjedi, obnovi i brendiranju Hrvatske dali su i športaši. Sjećamo se uspjeha “vatrenih” u Francuskoj, košarkaša predvođenih Draženom Petrovićem, ludilom Gorana Ivaniševića i mnogih drugih. Svi su oni svijetom pronijeli slavu mlade i tek nastale Hrvatske. Bili su njezini najveći i najbolji ambasadori. Zahvaljujući Šukeru i ostalima i u jednoj Ruandi se čulo i znalo da postoji Hrvatska.
Sami smo odlučivali o svojoj sudbini i grabili krupnim koracima naprijed u novu i sretnu budućost.
Globalizacija i detuđmanizacija
A onda su šapu na Hrvatsku stavili okultni centri moći, globalizatori. Dr. Tuđman se, dok je bio živ, poput Orbana, usprotivio procesu globalizacije i rashrvaćivanja Domovine. Iz svoga je ureda najurio Šoroša i odbio sve njegove transrodne i woke planove s Hrvatskom. Na žalost, ubrzo je uslijedio šok. Ostali smo bez ministra i Predsjednika. Obezglavljeni i poljuljani. U godinu dana smo izgubili dva ključna čovjeka države i stranke koja je stvorila Hrvatsku.
Hladni vjetar globalizma
Globalizatori su mutnim rabotama na vlast doveli “krivokletnike” koji su počeli progon hrvatskih generala i svih onih u društvu koji misle hrvatski i katolički.
Uslijedio je izdajnički projekt “detuđmanizacije”, kojim su se oni hvalili, u društvu, kulturi, medijima i svim sferama života. Dokumenti koji su bili vojna tajna su se dilali Srbima i Bošnjacima kao na tržnici. Mračnim novcem financirane su koje kakve “dokumente”. Udružili su se crveni i žuti vragovi kako bi protjerali iz javnoga života sve što ima domoljubnoga duha kako bi dokazali da nismo sposobni sami upravljati državom te da nam je jedini spas povratak u Jugoslaviju.
Sjećam se kako je Vlatko Marković svjedočio kako mu je Ivica Račan nakon promjena 2000-te rekao da ima samo jedan zahtjev Vatrenima, a to je da ne drže ruku na srcu kada se svira himna Hrvatske!!!
A mi? Kažu da smo “zaspali na straži”? A ja kažem, okupirali su nas globalisti. Na žalost, mnogi su se i prodali. Njihov hladni vjetar nastavio je raseljavanje Hrvata. Tjerali su nas da se odreknemo stoljetnih vrijednosti koje su nas oblikovale i na kojima smo opstali XIV. stoljeća. Tjerali su da se odreknemo i Boga i obitelji i Domovine. Oni bi bili da u našoj ženskoj reprezentaciji igraju bradate žene.
Domoljubi u Hrvatskom Državnom Saboru su usvojili Deklaraciju o Domovinskom ratu, ali žalost, bez pravnih sredstava za obranu dostojanstva Domovinskog rata.
Branitelje su silom tjerali u mirovinu nudeći im prividnu materijalnu sigurnost. Međutim, to su činili kako bi što prije postali socijala. Mnogima je odlazak u mirovinu bio okidač da počine samoubojstvo. Nisu znali sebi osmisliti život, osjećali su se bezvrijednim te vrijeme i novce tratili po kladionicama.
Neprijatelji kupuju medije
Pored mirovina, mediji u neprijateljskim rukama uz pomoć “novinarskih janjičara i dezertera” svojim izvještavanjima i emisijama ogadili su mnogim braniteljima život i natjerali ih na samoubojstvo. Globalisti su, uz sve to, poticali našu djecu na iseljavanje.
Pohlepa, požuda i zavist su glavni pokretači svjetskih agendi. Ta globalistička agenda posebnu pozornost pridaje kadrovskoj politici.
Loše sluge loših gospodara
Promoviraju se lažnjaci, ulizice, beskičmenjaci. I (kvazi)znanost su upregli u svoja kola. Kažem kvazi, jer svi ti njihovi silni povjesničari, rodni ideolozi i ini su prije bi se reklo, završili večernje komesarske tečajeve, nego legalne doktorate.
Sva vlast data je u ruke onima koji su pobjegli kada je bilo najteže. U ratu. Vlast su oteli ljudi bez ikakva morala i kompetencija.
Da! I mi branitelji smo krivi! Što zbog ne znanja, što zbog oholosti, ali i lijenosti. Pristali smo kupiti mrvice koje padnu s njihova stola.
Priznajmo svoje propuste, pokajmo se i vratimo Bogu, a On će nam vratiti nadu i ufanje. Ponovno će naša Hrvatska biti ponosna i lijepa kao ’95.! Uvjeren sam u to.