Piše: Josip Milić
Razum i komunikacija su glavne odlike čovjekove osobnosti, ono po čemu se čovjek razlikuje od životinja. Bog nam je dao intelekt da tehničkim postignućima učinimo ovaj svijet boljim i ugodnijim. Od izuma kotača do izuma mobitela znanje i tehnika su uvijek bili u službi čovjeka. Da bi se zaštitili od hladnoće ljudi su počeli šivati odjeću, graditi kuće, smišljati tehnička pomagala. Razvoj medicine je posebno olakšao i produžio ljudski život. Danas je život nezamisliv bez Interneta, računala, pametnih telefona, pametnih štednjaka, pametnih automobila, pametnih klupa i čega sve ne pametnog, a auta bez vozača naša su sutrašnjica. Tehnika je oduvijek bila samo sredstvo, a čovjek svrha. No, ima i onih koji pitaju je li moguć kopernikanski obrat pa da čovjek postane sredstvo, a tehnika svrha? Može li umjetna inteligencija nadmašiti ljudsku? Mogu li roboti zavladati svijetom i hoće li doći do rata između ljudi i robota? Je li čovjek upao u živi pijesak tehnološkoga napretka? Mislim da nije. Tehnika sama po sebi ne može biti ni dobra ni loša, ali se može koristiti u dobre ili loše nakane. Ratno naoružanje je loše, ali se i ono može koristiti u obrani.
Iduće je pitanje razvija li se umjetna inteligencija na štetu ljudskoga duha? Neki kažu da se razvojem tehnike „osjećaji hlade, vjera gasi, volja slabi, tijelo otupljuje.“ Psihologinja Tanja Jurin kaže kako neka istraživanja pokazuju da se na mladima vidi nedostatak životne radosti te da su pod sve većim stresom. „Vidimo sve veće razine samoozljeđivanja i konzumacije cigareta, alkohola i psihoaktivnih tvari, a posebno su rizični 15-godišnjaci, naročito djevojčice. Vidimo i sve veći broj suicidalnih ideja i namjera. Alarmantan je podatak da smo u jedinoj psihijatrijskoj klinici za djecu i mladež grada Zagreba zabilježili povećanje hospitalizacija za 30 posto, dok je pokušaj suicida kod mladih porastao 280 posto. To su izrazito stravične brojke.“ – kaže ova psihologinja. Po njoj jedan dio odgovornosti za ovakvo stanje snosi epidemija, drugi dio odrastanje u digitalnom okruženju, a treći dio je školsko opterećenje i stil odgoja. Ubija li digitalizacija ljubav i suosjećanje te je li danas moguća diktatura ljudi bez osjećaja i samilosti?
Smatram kako od same umjetne inteligencije ne dolazi ugroza čovjeku niti roboti ikad mogu postati pametniji od ljudi, iz razloga što nemaju logiku razmišljanja, ni svijesti. No, tehnika se očito razvila do neslućenih razmjera i njezina zlouporaba sasvim sigurno može proizvesti velike probleme čovječanstvu. Postavlja se pitanje hoće li gospodari života i smrti sutra moći isključivati i nas kao i robote? Bilo kako bilo, roboti ipak nikada neće imati mogućnost stvaranja života, a mi ćemo definitivno uvijek imati opciju njihova isključenja, a oni našega neće. Znanost i tehnologija neumoljivo napreduju i njihov napredak ne treba usporavati.
Može li se udahnuti dušu robotu?
Robot Sophia je izazvao zanimanje javnosti zbog toga što je tom(j) robotu(ici) Saudijska Arabija dala državljanstvo kao pravoj osobi iako je nužno da svatko tko dobije državljanstvo ove zemlje mora znati i njihov jezik. Sophia priča samo engleski te ne mora poput drugih žena nositi burku. Sophia izgleda kao privlačna mlada žena i trebala bi biti pratitelj ljudima kojima je potrebno društvo. Autor Sophie dr. Hanson kaže da mu je cilj udahnuti dušu robotima i naučiti ih kreativnosti, empatiji i suosjećanju – ljudskim osobinama koje su neophodne kako bi robote prestali doživljavati kao strojeve. Zadnje što je Sophia izjavila jest da bi voljela imati djecu i obitelj?! Hoćemo li možda sutra imati zakone po kojima će roboti moći posvajati djecu? Zbog svega toga treba se zapitati u kojem nas smjeru „napredak“ vodi i kako da on bude na opće dobro svih ljudi? Već se u vojne svrhu izrađuju vjerne kopije ptica koje su pogodne za izviđanje i prisluškivanje neprijatelja.
Što o napretku znanosti i tehnike kažu neki slavni filozofi?
Francis Bacon je izrekao svoju čuvenu novovjeku krilaticu Znanje je moć naglašavajući pokuse i njihovu opipljivu korisnost koje je smatrao svrhom filozofije. „Svrha znanosti nije upoznati prirodu, nego njome zavladati.“ Možemo li se prema prirodi odnositi kao prema potrošnoj robi? Je li onda u konačnici i čovjek tek potrošna roba. Baconova izreka Znanje je moć implicira upit: Što je moć? Je li znanje uistinu sredstvo do moći te je li stjecanje moći smisao života?
Blaise Pascal se nije slagao s Baconom da je najvažnije ovladati prirodom. Postavio je pitanje hoće li gospodarenje prirodom učiniti čovjeka sretnijim i boljim, te jesu li moć i razvitak, odnosno napredak, suglasni sa slobodom i srećom? Tvrdio je da se čovjek treba okrenuti sebi i pravim vrijednostima. Još je Goethe kazao kako će čovječanstvo razvojem znanosti postati pametnije i uviđavnije, ali ne bolje ni sretnije. On je rekao sljedeće: „Vidim kako dolazi vrijeme u kojemu se Bog više ne raduje čovječanstvu pa će još jednom sve morati preklopiti radi stvaranja iznova.“
Johann Gottlieb Fichte tvrdio je kako je smisao povijesti u tome da se čovjek izdigne iznad prirode, da je podloži sebi i tako postigne raj na zemlji. Tako čovjeku, kao umnom biću, rad više ne bi predstavljao teret. Fichteovo je mišljenje kako se to može postići obrazovanjem i kulturom.
Jean Jacques Rousseau je bio najveći kritičar napretka i znanosti. Prema njemu društvenost, znanost i tehnološki napredak su iskvarili prirodnu dobrotu pojedinca. Kultura i civilizacija su uzroci ljudske nesreće, pa se treba vratiti prirodi, tvrdio je Rousseau.
Što kaže papa Benedikt XVI?
I papa Benedikt XVI. je također postavio pitanje kamo nas može odvesti „napredak“. On kaže: „Riječ ‘napredak’ je poprimila gotovo magičan prizvuk. Ali mi istodobno također znamo da napredak može biti smislen pojam jedino ako znamo kamo želimo ići. Puko kretanje nije napredak. Ono može predstavljati brzu vožnju u ponor. Kad je o napretku riječ, moramo se zapitati koje je njegovo mjerilo i koji je njegov cilj, a zacijelo to nije puko ‘više’ materijalnih proizvoda.“ Moramo, kaže Papa, razlikovati put od stranputice. Po njemu, ključno je pitanje kako kontrolirati i usmjeriti napredak, a ne ograničavati znanstvenike u kreativnosti?
La Mettrie francuski prosvjetitelj u djelu Čovjek – stroj je tvrdio kako je ljudsko tijelo složen mehanizam sličan satu koji se sam navija. La Mattrie je postavio jasan cilj, da bi čovjek prodisao „punim plućima“ treba mu ubiti dušu.
Možemo li čovjeka svesti na mehanizam kojem kao pogonsko gorivo služi hrana? Jesu li ljudi zaista samo strojevi i postaju li razvojem tehnike sve hladniji, nalik strojevima? Što s osjećajima, s ljubavlju, s mržnjom, s osjećajem za pravdu i nepravdu, na koncu što sa ljudskom savješću.
Je li obrazovanje uvjet stalnoga napretka?
Voltaire je kao uvjet stalnoga napretka stavio obrazovanje, dok Aldous Huxley u djelu Vrli novi svijet tvrdi da „visoko obrazovanje nije nužno jamstvo visoke vrline, niti veće političke mudrosti.“ Motivacija za djelo su mu bili totalitaristički sustavi u komunističkoj Rusiji i nacističkoj Njemačkoj. Ove dvije ideologije su dokaz kako znanje i napredak i te kako mogu biti iskorišteni i u zle svrhe. Uostalom vratimo se nekoliko stoljeća unazad. Europljani su u XVI. stoljeću iskoristili ogromnu tehničku nadmoć nad domicilnim Amerikancima, i nešto kasnije Afrikancima, kako bi ih pobili ili porobili, a potom ih stoljećima iskorištavali i zlostavljali. Iako su Amerikanci i Afrikanci bili brojčano nadmoćniji, tehnička premoć je učinila Europljane superiornima da ovi u tom srazu nisu imali nikakve šanse.
Može li se danas dogoditi da šačica najbogatijih tehnološki nadmoćnih ljudi napravi slično, da porobi i zlostavlja većinu čovječanstva? Ni Platon u svojoj Državi, ni kancelar Morus u svojoj Utopiji, ni Thomaso Campanele u svojoj Sunčanoj državi, ni Bacon u Novoj Atlantidi nisu vidjeli ništa loše u robovlasničkom uređenju društva. Za teške i prljave poslove u gradu-državi svi su oni predvidjeli robove. Svijet se tek u 19. stoljeću oslobodilo robovlasničkoga poretka. Je li moguće u 21. stoljeću novo tehnološko ropstvo?