Piše: Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba
Najava Milorada Dodika o mirnom razdruživanju RS od FBiH očekivano je izazvala mnoge reakcije u zemlji i inozemstvu. Muslimansko-bošnjački predstavnici kako im drago se naprosto takmiče u tome tko će biti originalniji u vrijeđanju i omalovažavanju takve Dodikove ideje od koje po njima „nema ništa“ osim što se Dodik kako kažu bori održati na „političkoj vodi“ među Srbima u RS jer mu je brod počeo opasno tonuti.
Međunarodna zajednica iz koje prednjače SAD i EU takve najave Dodika nazivaju „opasnima“ jer narušavaju Daytonski mirovni sporazum u BiH i prijete stvaranju političke i svekolike druge krize u ovom dijelu Europe.
Vodeći Hrvatski politički predstavnici u BiH i RH se prave „mutavi“ ili blesavi i ne izjašnjavaju se još uvijek onako kako bi trebali o ovoj Dodikovoj najavi, a ukoliko se trebaju izjasniti izjaviti će nešto u smislu kako od toga „neće biti ništa“, no uvijek s dozom opreza jer im je Dodik do sada bio pouzdaniji politički partner u BiH nego li muslimansko-bošnjački predstavnici zbog njihovog licemjerja i prijetvornosti u mnogim političkim pregovorima a poglavito u pregovorima oko pravedne izmjene Izbornog zakona u BiH.
No, nas ovdje više zanima scenarij ukoliko Skupština RS a ne Milorad Dodik koji je tek glasnogovornik RS u svim najkrupnijim političkim pitanjima odluče usvojiti Odluku kojom se RS razdružuje od FBiH.
Ponajprije treba istaknuti kako je srpski narod u BiH jednako konstitutivan kao i druga dva naroda u BiH i to je činjenica i de iure i de facto, premda je to de facto jako diskutabilno i to poglavito za hrvatski narod u BiH i FBiH.
Srpski narod sviđalo se to nekome ili ne predstavljaju zastupnici u Skupštini RS i svaka njihova odluka, Zakon pa čak i Ustav je odluka srpskog naroda u BiH a ne odluka Milorada Dodika.
U slučaju donošenja bilo kakve odluke o mirnom razdruživanju u Skupštini RS nju nije donio Milorad Dodik a ni Skupština RS već srpski narod u BiH.
Sada se postavlja pitanje kako netko može pa dolazio on iz BiH, FBiH ili međunarodne zajednice derogirati i obezvrjeđivati odluku jednog konstitutivnog naroda u BiH, jer ukoliko bi se to dopustilo onda sve tekovine modernog demokratskog društva koje vladaju u vodećim demokratskim zemljama svijeta padaju u vodu. Jedino ukoliko te vodeće svjetske tzv “demokratske države“ narode u BiH ne smatraju narodima već životinjama koje treba zatvoriti u tor i hraniti mrvicama s vremena na vrijeme, i bacati među njih sirove kosti kako bi se međusobno glođali ih jer su divlje životinje.
Postoji li ikakva praktična pa i teoretska mogućnost da netko iz BiH, a ovdje poglavito mislimo na FBIH napadne RS vojno, kako bi silom ugušio i poništio volju srpskog naroda u RS odnosno BiH?
Što se tiče hrvatskog naroda u FBiH njega apsolutno ne zanima i živo mu se fućka za to tzv“ mirno razdruživanje “RS od FBiH, osim par političkih uhljeba i hijena kojima je BiH odnosno FBiH zlatna koka od koje dobro žive, pa neka se slobodno priključe onima koji bi vojno krenuli na RS u što čisto sumnjamo da se može dogoditi jer takvi nisu ratovali ni u Domovinskom ratu a neće ni u jednom ratu ukoliko do njega dođe, jer je njima iznad svega njihova vlastita guzica, interes, probitak njih i njihovih podguznih muha ili rektalnih alpinista, a drugi neka ginu jer pogibija nije za njih, dok će hrvatski narod u FBiH u 99% slučajeva nastaviti raditi svoj posao i odlaziti u svoja omiljena okupljališta diljem hrvatskih krajeva u FBiH.
Muslimansko-bošnjačke usijane glave od kojih izdvajamo Federalnog ministra u MUP Ramu Isaka i Zukana Heleza Ministra obrane BiH mogu samo s vremena na vrijeme izjavljivati kako će „oni braniti BiH“i odmah po Odluci o „mirnom razdruživanju uhapsiti Milorada Dodika“,što su sve izjave koje mogu svezati mačku o rep, i graniče s ludilom, jer nemaju s kime i nemaju čime, ali ono u što se uzdaju je scenarij Hercegovačke banke kada je hrvatski san o suverenosti uništila međunarodna zajednica vojnom silom na koju hrvatski narod 2001.godine nije adekvatno odgovorio a sve zbog izdaje određenih hrvatskih političkih struktura u to vrijeme.
Ukoliko se pojedini muslimansko-bošnjački političari uzdaju u izdaju određenih srpskih političara u RS također su u krivu premda i u RS kao i među Hrvatima u BiH i FBiH ima onih koji će radije izdati svoj srpski narod nego li podržati izvornu volju svog srpskog naroda izraženu u Skupštini RS.
Konačno ono na što računaju svi muslimansko-bošnjački politički predstavnici u BiH i FBiH ukoliko RS donese Odluku o mirnom razdruživanju od FBiH je svesrdna vojna pomoć NATO saveza i EUFOR-a koji će vojno ugušiti taj pokušaj ne Milorada Dodika već srpskog naroda u BiH.
Ukoliko na to računaju onda isto tako moraju računati na to kako će se takvom akcijom međunarodne zajednice u ovom dijelu tzv “regiona“ stvoriti velika kriza koja neće odgovarati nikome a poglavito međunarodnoj zajednici jer okolnosti vezane za „Hercegovačku banku“ se ne mogu i ne smiju preslikati napadom na institucije RS i njihove političke predstavnike u ovom trenutku imajući u vidu cjelokupno političko i sigurnosno stanje u BiH i van nje.
Konačno gdje se u ovim silnim prepucavanjima na relaciji Muslimani-Bošnjaci-RS, Međunarodna zajednica-RS, nalazi hrvatski narod u BiH i FBiH?
U slučaju mirnog razdruživanja RS od FBiH onda i hrvatski narod u FBiH ima potpuno legitimno i legalno pravo tražiti mirno razdruživanje od Muslimana-Bošnjaka kako im drago iz FBiH i to jako dobro znaju politički predstavnici mnogoljudnijeg naroda u BiH i FBiH.
U tom slučaju, čak i prije tog scenarija je za očekivati kako će Muslimani odnosno Bošnjaci sukladno početku Domovinskog rata u BiH po uzoru na Srbe kada su malo zapucali na Slovence, da bi svu svoju silu i energiju usmjerili na RH i BiH, jer su im oni bili glavni cilj, malo zapucati na Srbe u RS a potom svu svoju snagu usmjeriti na Hrvate u Srednjoj Bosni i svim područjima u kojima graniče s Hrvatima a takvih područja u FBiH je podosta.
Stoga tzv “mirno razdruživanje“ RS od FBiH nosi u sebi svojevrstan rizik po sve stanovnike BIH i FBiH, ali i po njene susjede a poglavito za RH koja ne smije nikada više dopustiti scenarij masovnih izbjeglica diljem RH i prolazak istih kroz nju, dok rodbina takvih u BiH vrši krvoproliće nad Hrvatima u BiH, njihovom užom i daljnjom rodbinom i prijateljima.
Osim toga se ne smije zaboraviti ni to kako su Hrvati iz BiH skoro u 100% procentu državljani RH, odnosno i pripadnici EU, čija sudbina direktno zavisi od svekolike vojne i druge pomoći RH i EU, pa stoga vojna akcija međunarodne zajednice u BiH, RS ili FBiH u sebi nosi ogromne rizike za sve narode pa čak i za hrvatski narod u BiH.
To tzv “mirno razdruživanje RS“ od FBiH nikako ne može proći onako kako su ga zamislili njegovi kreatori jer RS tim tzv “mirnim razdruživanjem“ ne može nikako ostati u postojećim granicama koje su im dali svjetski moćnici oduzevši vjekovna hrvatska područja Hrvatima u BiH premda su domaći Srbi zajedno sa Srbima iz Srbije, RH, potpomognuti tzv “JNA“ i četnicima iz Crne gore i inozemstva bili agresori na Hrvate i Muslimane-Bošnjake u Domovinskom ratu a dobili su kao „nagradu“49% dijela BiH.
Prije donošenja konačne odluke Skupštine RS odnosno srpskog naroda u RS odnosno u BiH vodeći političari tog entiteta moraju dobro promisliti što žele i dokle mogu ići jer sjede svi na buretu baruta koji prijeti svim narodima u BiH pa i međunarodnoj zajednici, jer fitilj tog baruta samo što nije upaljen, dok ga ne upali neki ludi piroman.