Prošlo je tjedan dana od dočeka hrvatske nogometne reprezentacije u Zagrebu, nakon povijesnog uspjeha na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a tzv. lijevi liberalni mediji za koje je teško reći što je to u njihovom radu i djelovanju liberalno i lijevo kad se koriste najnižim ljudskim porivima od brojanja krvnih zrnaca naših reprezentativaca Subašića i Modrića do gnjusnih seksističkih napada na predsjednicu Grabar Kitarović, te dio osoba koje za sebe misle da nešto znače u javnom životu Hrvatske, ne prestaju sa napadima na hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona.
Obzirom da je sam doček i proslava koji su trajali 7 sati protekao u najboljem redu, te u kojem je sudjelovalo preko pola milijuna hrvatskih građana pokazujući svu ozbiljnost ne napravivši ni najmanji incident, jedino što je tzv.antifašistima ostalo je orkerstrirani napad na hrvatskog branitelja Thompsona kojeg odavno, sustavno i ispod ljudske razine napadaju za ustaštvo čime, posredno, pokušavaju dokazati da je i sam Domovinski rat bio ustaškog karaktera. Da to nije Marko, bio bi netko drugi, jer je njihova glavna misao podjela naroda, bilo kako i bilo kojim sredstvima. Nikada, ali baš nikada nam neće oprostiti osamostaljenje od tamnice naroda i međunarodno priznanje.
Koliko to daleko može ići pokazuje i činjenica da se u te spletke upleo i sam savjetnik Predsjednika Vlade optužujući preko pola milijuna hrvata za ustaški državni udar. Gdje ih samo Plenković nađe, s kime se druži, koji su to krugovi i tko mu ih predlaže ostaje nejasno, posebno poznavajući ranije izrečene Macanove stavove prilikom gostovanja kod još jednog tzv. antifašiste Šprajca. Za njima ne zaostaje ni bivša ministrica branitelja, predsjednica Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor koja se isto tako negativno izjasnila o Thompsonu ocjenjujući ga osobom koja razdvaja.
No vratimo se Thompsonu i njegovoj ulozi posebno tijekom Domovinskog rata i pjesmama koje su odjednom, pod naletom lijevih medija postale ustaške, zaboravljajući njihov značaj za nas branitelje u tim vrlo teškim trenucima dok još ni sama država nije bila međunarodno priznata. Srpska agresija na Dalmaciju, kao i na ostale djelove Hrvatske je bila u punom jeku. Pao je Drniš, Vrlika, Šibenik je uz velike napore branitelja obranjen, ali ostajući pod svakodnevnom topničkom paljbom, a Zadar je u okruženju i na dometu takoreći pješačkog naoružanja, a četnici kontroliraju Jadransku magistrali sa brda Križ nadomak Zadra. Ratni zločinac Ratko Mladić obećava svojim četnicima da će popiti kavu na Splitskoj rivi. Uz teške muke organizira se crta obrane koju svim silama pokušavamo zadržati znajući da bi padom Čavoglava i tog dijela crte bio otvoren put četnicima prema Splitu, jer ih više nema što zadržati. Tada su još uvijek u Splitu, u Lori, pripadnici agresorske vojske što Mladiću ide na ruku u planovima za osvajanje Splita ili njegovo stavljanje pod puni nadzor. Na tom dijelu ratišta djeluju naše tada najelitnije postrojbe od 4.gardijske brigade, 114. i drugih brigada, HOS-a i manjih dobrovoljnih postrojbi razine bojni i satnija. S čime smo se borili protiv njih, posebno na početku, a ovih dana će mo se prisjetiti godišnjice odlaska dijela 4.gbr u Kruševo, kojom prilikom smo imali jedan posuđeni minobacač 120 mm koji se vozao od ratišta do ratišta kako bi četnicima pokazali da se i mi imamo čime boriti. A bilo je sve skupa 20 granata.
Jedna takva postrojba je bila i postrojba u kojoj se borio do tada nepoznati Marko Perković koji je pred Božić 91.godine, osjećajući bilo branitelja, napisao nama najdražu pjesmu Čavoglave. Nikome tada nije smetala, nisu mu se isključivali mikrofoni niti je proglašavana ustaškom što ona i nije bila. Pjesma govori o spremnosti hrvatskog naroda i branitelja da se obrani taj prostor od velikosrpske agresije, u tom presudnom trenutku, dok se još uvijek vodi bitka na političkoj sceni za priznanje države.
A za što smo bili spremni nego za Dom, ostavljajući nezbrinute obitelji i ne znajući što će biti s njima i nama u slučaju da četnici probiju crtu prema Splitu, a država još uvijek nije bila priznata. Hoće li se ponoviti još jednom Bleiburg i Križni put zauvijek brišući Hrvatski narod sa pozornice naroda, jer kako kaže Stazić, 1945. godine pobjednici su nestručno obavili posao, pa je za vjerovati da bi to ovaj put obavili besprijekorno. Naravno, za takvu izjavu nitko nije odgovarao i nije izazvala sablazan kod ljevičarskih medija kao pozdrav Za dom spremni u pjesmi Čavoglave.
Oni koji je danas napadaju, a i ostale njegove domoljubne pjesme, se nisu brinuli za svoju budućnost i budućnost svojih obitelji jer su se skrivali po podrumima čekajući razvoj situacije, pa što bude bude neće ići na njihovu štetu. Snagu te pjesme ne osjećaju ni oni koji su svojim dobrim vezama osigurali odlazak po predstavništvima ili fakultetima u inozemstvo spašavajući sebe od izbora što raditi u tom sudbonosnom trenutku, ali su danas, nakon sigurnog povratka u zemlju i izrađene diplomatske karijere, vrlo glasni kada treba osuditi Thompsona ili mu isključiti mikrofon.
No, ne zabrinjavaju me oni, jer od njih drugo i ne očekujem, ali sam zabrinut zbog šutnje Ministarstva branitelja, ministara, pomoćnika, savjetnika, tajnika, gradonačelnika i načelnika proisteklih iz Domovinskog rata da ni jednom riječju ili jasnim stavom nisu stali u obranu, ne Marka Perkovića hrvatskog branitelja i pjevača, već pjesama koje smo kao branitelji pjevali tijekom i poslije velikosrpske agresije. Dokle daleko možemo ići u rušenju digniteta obrane Domovine pokazati će vrijeme, ali dosadašnja iskustva nas uče da možemo biti na sve spremni pa i na raspravu u Beogradu o tome “tko je prvi počeo”, a na kojoj je sudjelovala i djelatnica hrvatskog ministarstva MZO, a na što nije reagirao ni jedan element vlasti. Nadam se da Ministarstvo hrvatskih branitelja ipak zna tko je prvi počeo.
Ako današnjoj politici nije jasno tko je prvi počeo neka se sjete tko je ispraćao tenkove sa pjesmom i cvijećem u susjednu državu, tko je srušio Vukovar i Škabrnju, granatirao većinu gradova u Hrvatskoj i vršio masovne zločine. To zasigurno nisu bili hrvatski vojnici i hrvatski narod, pa i ne zaslužuju da im se na ovakav način, isključenjem mikrofona hrvatskom branitelju, guše istinska sjećanja na Domovinski rat .