Piše: Filip Gašpar
Prije pet godina Salvini i njegova desna nacionalna stranka Lega bili su na rubu preuzimanja vlasti. Sada doživljavaju dramatičan pad u vladinoj koaliciji s Meloni.
Kao zamjenik šefa vlade i šef velikog ministarstva, kao i čelnik važne stranke, uvijek je okružen novinarima koji mu daju dragocjeno vrijeme u udarnom terminu. Političar njegovog kalibra mogao bi biti zadovoljan, ali Matteo Salvini uvijek teži više – taj poriv ga je oduvijek pratio.
Italija se s pravom smatra političkim eksperimentalnim poligonom: zemlja je proizvela Silvija Berlusconija, svojevrsnog preteču Trumpa; i, u Salviniju, iznjedrio jednog od najvještijih europskih populista. Njegova politička pamet, njegova sposobnost da se kreće na istoj razini kao i građani te njegovo rano i mudro korištenje društvenih medija učinili su ga ikonom na ovom političkom spektru. Njegovi selfiji na talijanskoj obali su legendarni i ponekad su mu donijeli nadimak “Matteo Selfini”.
Isti Salvini bio je u svom elementu u studiju 7 Roma na Via Tiburtina 521. Opisao je francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kao „ratnog huškača“, a Kuran kao “nespojiv sa slobodom i građanskim pravima”. Kritizirao je ilegalne imigrante, EU pod Ursulom von der Leyen i „rodnu ideologiju“.
Pod motom „Wind of change“ (Vjetar promjena) pozvao je kolege iz ID frakcije u Rim – ali nisu svi došli. Nije se oglasio jer je bio prisutan André Ventura, čelnik portugalske stranke Chega koja je na prijevremenim izborima 10. ožujka dobila 18 posto glasova. „U Rimu s našom političkom obitelji Identitet i demokracija kako bismo razgovarali o velikim izazovima s kojima se Europa suočava u borbi protiv ilegalne imigracije, korupcije i rodne ideologije u školama“, napisao je Ventura nakon toga na X.
U isto vrijeme, FPÖ je poslao svog glavnog kandidata za europske izbore, Haralda Vilimskog, kao i predstavnika Vlaams Belanga, Gerolfa Annemansa . Francuskinja Marine Le Pen ( Rassemblement National) poslala je samo videoporuku, a čelnik Rassemblement Nationala Jordan Bardella prethodnih dana nije odolio zajedljivim komentarima o načinu na koji je Salvini komentirao reizbor Vladimira Putina.
„Matteo je prijatelj i dobar momak“, rekao je Ventura kasnije novinarima. No, na pitanje o stavu čelnika Lege o ratu između Rusije i Ukrajine, ogradio se: „Po tom smo pitanju daleko“, istaknuo je, „jer podržavamo Ukrajinu 100 posto. Razumijem njegovu poziciju, ali nije moja“.
Salvini osjeća prepreke, ali to ga samo potiče. Gotovo da ne prođe dan da ne provocira – njegove provokacije često su usmjerene prema koalicijskim partnerima Fratelli d’Italia (FdI, Meloni) i Forza Italia (FI, Berlusconijeva stranka). Dok premijerka Meloni pokušava pridobiti naklonost Joea Bidena, on otvoreno hvali Donalda Trumpa i veseli se njegovoj mogućoj pobjedi u utrci za Bijelu kuću.
Salvini je vidio i bolja vremena
Lega je 2019. pobijedila na izborima za Europski parlament u Italiji s nevjerojatnih 34 posto. Ona je 2014. godine postigla slabih šest posto, a Salvini se ovih dana više puta osvrnuo na tu činjenicu: „Ako dođemo do dvoznamenkaste brojke, bili smo uspješni“, rekao je govoreći o glasanju za EU izbore za dva i pol mjeseca. .
No ne vide to svi u njegovoj stranci tako. Trenutačno je 29 izabranih zastupnika Lege u parlamentu u Strasbourgu, a šačica bi mogla ostati. Nezadovoljstvo je opipljivo, iako otvorene pobune nisu na dnevnom redu stranke koja dolazi s bogatog sjevera.
Desetljećima je LEGA osiguravala regionalne predsjednike na sjeveru; na jugu je postala uspješna tek kada je Salvini iskoristio nišu u desničarskom taboru i europsku migracijsku politiku učinio problemom.
Prije pet godina njegove su se trupe na EU izborima kandidirale pod skraćenicom LSP (Lega Salvini Premier). Teško da je mogao jasnije formulirati svoj zahtjev za moći. Ali onda je došla Giorgia Meloni , preuzela ono što je ostalo od Finijeve urušene Alleanze Nationale, pregrupirala desnicu i jurila iz pobjede u pobjedu. Premijerka je godinu i pol dana, uspješna je na europskoj pozornici, a ankete su joj iznenađujuće stabilne. Na regionalnim izborima u Abruzzu početkom svibnja Melonijeva braća iz Italije osvojila su 17 postotnih bodova i osigurala uvjerljivu pobjedu desnog centra. Salvinijeva Lega završila je čak i iza mrtve stranke Forza Italia pokojnog bivšeg premijera Silvija Berlusconija, čiji je nasljednik Antonio Tajani kao ministar vanjskih poslova djelovao razborito i samouvjereno i stabilizirao stranku na zapanjujućoj razini.
Bilo je dosta ljudi u Italiji koji su optuživali Salvinija da potajno špekulira o porazu u Abruzzu. Promatrači su ono što se dogodilo na Sardiniji vidjeli kao najavu krize vlade u cijeloj zemlji. Tamo je desničarski savez uoči regionalnih izbora vodio pravi bratoubilački rat. Premijerka Meloni nije htjela čuti ništa o tome da dopusti prethodnom regionalnom predsjedniku, čovjeku Lege, da se ponovno kandidira. Progurala je prilično nepopularnog regionalnog političara iz svojih redova, koji je potom promptno razbio desničarsku utvrdu. Salvinijeva Lega sletjela je na samo četiri posto!
Činjenica da je ministar infrastrukture izgledao nasmijan na izbornoj večeri smatrana je dokazom da je potajno poticao svoje pristaše na bojkot izbora.
Međutim, atmosfera oko Salvinija ostaje prigušena. U Rimu igra tek sporednu ulogu u sjeni Meloni i Tajanija . U uporištima sjeverne Italije predstavnici buržoazije suočeni su s njegovim desničarskim kursom i otvorenim simpatijama prema Vladimiru Putinu. „Narod je uvijek u pravu“, rekao je Salvini, misleći na izbore u Rusiji. Ova je izjava izazvala priličan bijes u Italiji.
Popravljanju raspoloženja nije pomogla ni odluka čelnika stranke da na izbornu listu za EU stavi bivšeg generala Roberta Vannaccija , konzervativnog tvrdolinijaša. „Mnoge od teza koje je iznio Vannacci ne dijeli dio naše baze, a ne dijelim ih ni ja“, komentirao je vođa frakcije Lege u Senatu Massimiliano Romeo.
Regionalni predsjednik Veneta Luca Zaia, cijenjen na svim stranačkim linijama, bio je još jasniji: „Više mi se sviđala stara Lega“, rekao je nedavno. Najesen su novi izbori za vodstvo stranke. Zaia se voli predstavljati kao umjereni pandan Salviniju, kojemu je uspješna vlada važnija od jezgrovitih izreka.
Europski izbori Salvinijeva zadnja prilika?
Salvini pokušava zaustaviti kontinuirani pad svoje stranke sve većim distanciranjem od svojih koalicijskih partnera i šefa vlade. Meloni se ne suočava samo s lijevom oporbom, nego i s protivnikom u vlastitim redovima. Meloni je svjestan da Salvini može srušiti vladin savez ako mu se to učini prikladnim.
To se dogodilo u kolovozu 2019., kada je Salvini – tadašnji ministar unutarnjih poslova i zamjenik premijera – prouzročio raspad koalicije između lijevog populističkog Pokreta pet zvijezda i Lege na čelu s Giuseppeom Conteom. No, novi izbori kojima se Salvini nadao i njegov vlastiti uspon na najvišu državnu dužnost nisu se dogodili. Umjesto toga, formiran je kabinet Conte II, lijeva koalicija Pet zvijezda i socijaldemokrata.
Europski izbori u lipnju mogli bi biti Salvinijeva posljednja prilika. Salvini je za cilj svoje stranke postavio dvoznamenkasti izborni rezultat, što promatrači smatraju nerealnim.
Kao potencijalni rivali Salviniju za stranačko vodstvo spominju se poznati regionalni predsjednici poput Massimiliana Fedrige u Furlaniji-Julijskoj krajini, Attilia Fontane u Lombardiji i prije svega Luce Zaije u Venetu. Nastoje vratiti Legu njezinim ekonomski liberalnim korijenima i izvući je iz nacionalističkog kuta u kojem je stranka sada zapela i smanjuje se nakon brzog uspona 2018. i 2019. godine.
Zadnja stranačka konferencija na kojoj je izabran čelnik stranke održana je 2017. godine. Salvini je uspio u više navrata odgoditi stranački sastanak koji se održava svake treće godine, što mu je omogućeno stranačkim statutom. Odluka o vodstvu stranke sada će se donijeti na stranačkoj konferenciji najranije sljedeće godine.
Bude li rezultat na europskim izborima loš, Salvini će teško izbjeći stranačku konferenciju.
Filip Gašpar diplomirao je talijanistiku i slavistiku na nekoliko sveučilišta. Živi i radi u Berlinu kao politički savjetnik Alternative za Njemačku.