Era Donalda Trumpa je napokon stigla. Demokratska Amerika je navodno prestrašena i uplašena. Svi se navodno tresu od straha što im Trump sprema.Tako barem izgleda analiza “straha” izvjesnog Ivice Puljića lijevog dopisnika iz SAD-a našim lijevim medijima.
Zadnja je šansa Ivici i njegovim Demokratima bila Kamala Harris. No, kad se ta lijeva “megla“ razišla, Kamala i njeni demokratski sljedbenici ostali su sami u svom liberalnom svijetu. Tako sada i našim ljevičarima preostaje još samo tanka nada u nekog talentiranog američkog “Dabru” pa da stvar zamuti svojim pištoljem ili kalašnjikovom. Dakle, uzdajte se u nadu dok pužete pro-me-nadom.
Najrealnija je bila danska premijerka Mette Frederikson kad je rekla da se tu radi o ”novoj realnosti”. Ono što je pred osam godina bio šok sad je trijumf. Doista je bio šok da je robusnom Donaldu Trumpu uspjelo do kraja prvog mandata probuditi američko gospodarstvo i otvoriti šest i pol milijuna novih radnih mjesta. Amerima je najvažnije imati pristojno i dobro plaćeno radno mjesto.
Trump je vratio dio “outsourcane” industrije (tj. one prebačene na izvan SAD-a ili na Daleki istok) u SAD, okončao ranije američke ratove i omogućio novo zapošljavanje Amera. Uz sve to odjednom je izgubio već dobivene izbore tzv. “poštanskim” glasovima koji su stizali i nakon izbora, sve dok Demokratima nije bilo dovoljno da pobijede.
“Trump, kupi Bosnu, je*o Grenland…“
Sad je europsko pljuckanje i podcjenjivanje Trumpa došlo je naplatu. Ursula nije dobila poziv za inauguraciju. E, to je isto ”nova realnost”. Sad ih sigurno neće više tako strašno smetati Trumpov populizam i anti migracijska politika.
Nakon inauguracije ga europski političari i lijevi mediji nešto blaže ocjenjuju, mada uz dozu cinizma. Sad se u ljevičarskim komentarima Trump odjednom ”poboljšao“. Eto, doživjeli smo da je našoj lijevoj medijskoj falangi napokon “trampizam“ postao podnošljiv… Moš’mislit!
Drugovi, trebate se hitno prilagoditi. N1 je prvi shvatio. Oni koji su se prije američkih izbora krstili Ili križali već na sam spomen imena Donald Trump, sad traže posao. Javljaju se bosanski politički analitičari: “Trump, kupi Bosnu, je*o Grenland…“
Vučić i Trump podijelili Grenland
Meta medijskih napada i zlobnog cinizma je sad svakodnevno Elon Musk jer on navodno financira Trumpa. Opće je poznato da je ”siroti” Donald Trump težak trenutno između četiri i pet milijardi dolara. Bogatiji je čak i od gradonačelnika Tomaševića, ali je i opasniji. Napose je opasan za woke ideologiju. A to Tomaševića žulja. Usporedba je kao sa seoskim psićima kad laju na mjesec. Domet isti, rezultat isti…I što sad.
Čitam na Fejsu o životnim tragedijama. Krenem na tavan da se objesim, kad tamo slanina, pršut i nož. Vratim se po kruh… Što se šešira tiče, Dudek i gospođa Trump imaju isti modni stil. S godinama šansa za “ljubav do groba“ znatno raste. Ako se žena brani šutnjom, znači da je zaspala.
Šalju mi na fejs simboličnu sliku: velika hrvatska zastava i natpis – 15. siječanj – obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Ni na glavnom hrvatskom trgu ni na ijednoj javnoj zgradi nije bilo ni jedne zastave. Zastave se vijore samo za izbore i kad je gay pride…. Vidi se da “Možemo”.
Sudionici tzv. povorke ponosa sretni su što Tito više nije živ…
Najnovija vijest: Predsjednik Vučić i Trump dogovorili su podjelu Grenlanda između Srbije i Amerike! Trump je uvažio argumente predsjednika Vučića da na Grenlandu postoje ”vekovna” srpska ognjišta…
Javlja mi moj Jozo iz Bola. Jadikuje: Sve je pošlo k vragu kad su kurve počeli nazivati starletama; šnajdere stilistima; mlatimudane influencerima; potrčke asistentima; političare uglednicima; nastranosti različitostima…
Ipak je šutio
Zahvaljujući Bori Dežuloviću i njegovom tekstu za film ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” čekamo Oscara. Režiser Slijepčević, lova naša, film njihov. Jugo-oficir 1993. ide sinu u posjetu. Ukratko, nije htio šutjeti. Kad su njegovi 1991. okupirali jednu trećinu Lijepe naše, on Buzov, je šutio i ostao u JNA. Mogao je već onda prestati šutjeti kad su njegovi razarali Vukovar, Škabrnju, Osijek, Gospić, Saborski…
Dobili mi Oscara ili ne, kost u grlu ostat će svim našim dragim drugovima ljevičarima koji o takvoj nominaciji za nagradu ne mogu ni sanjati. Bernard Holjevac iskreno žali Klasića, Jakovinu, Markovinu i ostale ozbiljno “pogođene” Slijepčevićevim izborom.
Krenulo je od Bore Dežulovića pa se sad očekuju druge slične dirljive pričice Ante Tomića, Jurice Pavičića i drugih o herojskim podvizima, recimo, posade razarača Split koji je dobio ime po gradu Splitu.
Kad su drugovi s razarača shvatili da pjesmu “Po šumama i gorama…“ pjeva još samo Anka Taritaš Mrak, počela je topovska kanonada po gradu Splitu. Bilo je i mrtvih. Eto herojske teme za Antu i Juricu. Nezgoda bi mogla nastati jedino onda ako po inspiraciju trebaju ići u Beograd. Naime, tamo Vučić voli zatvarati i progoniti. U opasnosti je čak i Vedrana Rudan i Severina.
Trenutno triba ostaviti brod u luci. Od te napukle ljubavi razarača i grada Splita mogla bi nastati i neka opera ili bar opereta. Bolje bilo što nego Thompsonov koncert na trgu bana Jelačića u Zagrebu. To je opasno jer bi se moglo skupiti i pola milijuna ljudi. Sjetite se povratka nogometaša iz Moskve.
Toma Akvinski je jednom rekao: “Kad bi najviši cilj kapetana bio sačuvati svoj brod, onda bi ga ostavio u luci za sva vremena.” Kanibali znaju da robot nikada neće moći zamijeniti čovjeka. Dakle, njupe ima. Samo sirotinja nešto gunđa. Bogati šute i trpe…
Bauk komunizma baulja Lijepom našom
Kad kažu da bauk komunizma baulja Lijepom Našom onda mnogi pomisle na bračkog komunjaru Arsena Bauka. On je svoj kilavi smisao za humor prosuo u Saboru. Tobože se sprdao s HDZ-om parafraziranjem zadnje Thompsonove pjesme “Ako ne znaš što je bilo”.
Hvalio se brojem osvojenih glasova Milanovića diljem Hrvatske kao da su to glasovi za SDP-a. Tu su se on i njegovi drugovi iz SDP-a grdno prešli. Vidjet će na lokalnim izborima kad HDZ-ovci budu branili svoje pozicije vlasti i moći u lokalnim sredinama. Bauk je član stranke koja je od devedesete do danas uspjela tek dva puta dobiti izbore, a inače su, voljom birača, uglavnom dobivali nogom u tur.
Od Tuđmana do danas Hrvatska većinski diše desno. To što s juga zemlje šalju u Zagreb Sanadera, Plenkovića, Bauka i druge ljevičare ništa ne mijenja na činjenici da je stožerna stranka ljevice skoro neprekidno u opoziciji. Nikako da izađe iz svojih “šesnaest metara” pa da počne nešto predstavljati.
Sad kad Thompson želi održati koncert na zagrebačkom hipodromu, a njegov najnoviji hit “Ako ne znaš što je bilo..“ obara sve rekorde slušanosti, evo našeg Bauka, dalmatinske orjune i ostalih jugofila da nas oni svojim suzama, cmizdrenjem i neuspjesima barem malo nasmiju. Smijeh je dobar lijek, osobito u politici. Navodno bi na koncert mogao doći i Milanović. Trump još razmišlja.
Ivica Ivanišević iz Slobodne i Toni Ivanišević iz Večernjaka nisu rođaci, a možda i jesu. Očekujemo daljnju liberalizaciju naše medijske scene. Tu nema AFD-a, ali bi ga jednog lijepog dana, a možda i prije, mogli dobiti. Na redu su loša vremena. Slaže se sa mnom i Domazet Lošo…
Za kraj, na fejsu postoji slika Josipe Lisac s tekstom: “Opet ću vam pjevati himnu.” Malo čudno, jel’ sigurna pokraj Brene?
Zvonimir Hodak/Maxportal