Za njih je već godinama mjerilo zlato. I ako ćemo biti potpuno iskreni – sve manje od toga, medalja bilo koje druge boje, izazove konsternaciju, pitanja “što se dogodilo, zašto”…
Nije fer, ali tako je to sa svima koji su kriterije postavili na razinu dostupnu samo iznimnima. Martin i Valent Sinković su definitivno u toj kategoriji, boljih i većih od njih u veslanju nismo imali, a količina medalja koju su već osvojili, većinom zlatnih, sugerira da će na tom tronu ostati još jako dugo, možda i zauvijek.
No, nisu oni samo hrvatska “posebna vrijednost”, oni su to već godinama i u svjetskim relacijama. Dovoljno je samo pogledati niz: 2010. svjetsko zlato u četvercu na pariće, 2011. svjetska bronca u istoj disciplini, 2012. olimpijsko srebro u četvercu, 2013. i drugo svjetsko zlato u četvercu, a od 2014. niz nastavljaju sami – 2014. i 2015. svjetski prvaci u dvojcu na pariće, a 2016. olimpijski pobjednici, 2017. svjetsko srebro u dvojcu bez kormilara, 2018. i 2019. svjetski prvaci u ovoj disciplini.
U međuvremenu su dvaput proglašeni i najboljom svjetskom posadom, 2016. u dvojcu na pariće, 2019. u dvojcu ‘bez’, njihov trener Nikola Bralić je izabran za najboljeg svjetskog trenera, a još su uvijek, sad već više od šest godina vlasnici najbržeg ikad izveslanog vremena u dvojcima s kormilarom. Koliko su se puta penjali na europski tron? To je pitanje na koje vjerojatno ni danas nemaju odgovor “na prvu”…
– Pamtim olimpijske i svjetske medalje, europske ne – jednom je rekao Valent Sinković.