HRVATSKA KARATE REPREZENTACIJA SE VRATILA IZ ‘ŽETVE’ MEDALJA S velikim optimizmom gleda se prema Tokiju

Marina pobijedila tremu

Uglavnom, još jedna postaja na putu prema Tokiju, gdje će karate 2020. doživjeti olimpijsku promociju, odrađena je na fantastičan način jer su Alessandra Hasani, Ana Marija Bujas Čelan i Ivan Kvesić donijeli pojedinačne, a već spomenute dvije cure s Anom Lenard i Marinom Barac ekipnu medalju.

– Nakon sedam godina ponovo imam pojedinačnu medalju, ukupno petu u karijeri. To mi je bila silna želja, a europska bronca će me dodatno motivirati za lov na OI – poručila je Bujas Čelan.

– Kao nova ekipa smo, pak, nastavili nizati medalje u toj konkurenciji, a ja bih htjela posebno naglasiti doprinos najmlađe reprezentativke, moje cimerice Marine Barac.

Upravo je Barac s četiri pobjede iz svoja četiri meča bila možda i ključna u pohodu na europsku broncu, što je velika stvar za 19-godišnju debitanticu iz Rijeke.

– Očekivanja su nadmašena – smješkala se Marina.

– Više sam nego zadovoljna jer sam imala veliku tremu prije svog prvog velikog seniorskog natjecanja, a nadam se da ću još dugo biti u ovoj reprezentaciji.

I prije no što će nazdraviti šampanjcem i medalje proslaviti uz tortu, hrvatski su karataši odavali dojam iznimno složne družine pred kojom je još puno velikih stvari.

– Mislim da smo u ekipi još jednom potvrdile svijetlu budućnost, a iako sam razočarana što nisam uzela pojedinačnu medalju, imamo EP svake godine, SP svake dvije i bit će još puno prilika – rekla je Ana Lenard.

U silno ponosnom društvu najponosnije je izgledao Ivan Kvesić, europski viceprvak u borbama do 84 kilograma…

– Ova medalja samo je vrhunac onoga što se dogodilo puno prije – počeo je Kvesić svoju priču.

– Ja sam u rujnu shvatio da nešto moram drastično promijeniti da bih danas sjedio s medaljom oko vrata. Tako sam odlučio zamrznuti fakultet i 24 sata dnevno posvetiti se isključivo karateu. Devet mjeseci sam trenirao i ujutro i uvečer, krenuo i na mentalnu pripremu, koja je ključna u našem sportu. Bilo je teških trenutaka, ali stalno sam se fokusirao da dajem sve od sebe te sam si u Novom Sadu rekao da samo moram pokazati svoj maksimum. Došao sam s velikim očekivanjima, ali se nisam zamarao medaljom.

Ispostavilo se da je to recept za uspjeh jer je momak iz Širokog Brijega uz malo sreće mogao i do zlata…

– Ne želim se uopće zamarati s tih 3:3 u finalu, odnosno činjenicom da je Talijan pobijedio zbog prednosti prvog boda. Da mi je netko prije Europskog prvenstva ponudio srebro, ja bih to objeručke prihvatio i zato sam silno sretan i zadovoljan svojim nastupom. Sve to, pak, ne bi bilo moguće bez podrške obitelji, trenera Danijela Vučića, Borisa Vučića, Stjepana Bešenića, svih prijatelja iz kluba, Hrvatskog i Zagrebačkog karate saveza, koji mi je omogućio da nastupam na Premijer ligama – nizao je Kvesić zahvale.