Na današnji dan 1530. godine Mila Gojsalić zapalila je skladište baruta u osmanskom taboru, a u požaru poginula je i ona i turski paša i brojni njegovi časnici…Tada ni slutila nije da će joj baš na taj dan 490 godina poslije ‘ugledna’ austrijska tvrtka „Strabag“, potpomognuta nemarom domaćih ‘uglednika’, u znak zahvalnosti sasuti pod noge budućega spomenika opasni otpad s gradilišta tzv. Omiške zaobilaznice.
“Oživimo baštinu da bismo za baštinu živjeli”, poznati je slogan Poljičke kneževine…
Osmanski osvajač Ahmed-paša okupio je 1530. veliku vojsku od oko 10.000 vojnika s namjerom da osvoji Poljičku Republiku koja je obuhvaćala područje istočno od Splita, točnije od Žrnovice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja. Poljička Republika svoju neovisnost čuvala je još od 13. stoljeća…
Poljičani su već u srednjem vijeku imali svoj jedinstveni Statut, koji je trebao omogućiti – Poljički statut (čl. 59b) – „da svatko može živjeti, jer ne postoji ništa što je postojalo oduvijek“.
Poljički statut svjedoči i da su Poljičani, odnosno Hrvati, tijekom povijesti u svakodnevnom životu koristili tri pisma, što je posebnost koju treba istaknuti. Pisan ‘arvackim jazikom, Poljički statut svjedoči da su, uz latinicu i glagoljicu, Hrvati pisali i ćirilicom.
Mila Gojsalić bila je djevojka iz sela Kostanja u Dalmatinskoj zagori. Paša ju je oteo i u svom taboru silovao. Da bi se osvetila, ona je 27. ožujka zapalila skladište baruta u osmanskom taboru.
Poginuli su i ona i paša i mnogi njegovi časnici. Ostatak osmanske vojske bio je tako zbunjen da su ih Poljičani iznenada napali i uspjeli poraziti, a svoju Republiku uspjeli su sačuvati do 1807. kada je njihov otpor slomio francuski maršal Marmont.
Poginula je i ona i turski paša i mnogi njegovi časnici. Ostatak turske vojske bio je tako zbunjen da su ih Poljičani uspjeli poraziti. Mili Gojsalić u čast održava se u Kostanju svake godine manifestacija “Dani Mile Gojsalić”. Njenu skulpturu iznad Omiša izradio je slavni kipar Ivan Meštrović, o njoj je pisao August Šenoa, a Jakov Gotovac je 1951. godine na osnovu njene priče, skladao operu Mila Gojsalića.
Mili Gojsalić u čast održava se u Kostanju svake godine manifestacija Dani Mile Gojsalići dodjeljuje se nagrada Mile Gojsalić. Njenu skulpturu iznad Omiša izradio je slavni kipar Ivan Meštrović.
Veliki hrvatski pjesnik, Poljičanin, Drago Ivanišević rekao je: Ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska i sa mnom su naša Poljica.
Opširnije;
O mladoj djevojci iz sela Kostanja pjevaju stare pjesme, ali i noviji pjesnici, a priču o njoj još dan-danas pričaju Poljičani.
“Počtovana općina Poljica”, kako se naziva u nekim ispravama, nastala je otprilike u 12. stoljeću na teritoriju od 250 četvornih metara te iz 12 sela-kantuna, između rijeka Cetina i Žrnovnice kraj Splita. Svake se godine na Jurjevdan na zboru svakog sela birao “mali knez”, a pod brdom Gracem u selu Gata birao bi se “veliki knez”. I dok je u čitavoj Dalmaciji službeni jezik bio latinski, u Poljicama se govorilo samo narodnim jezikom, a pisalo bosančicom. Godine 1440. zapisan je prvi Poljički statut.
Kad su se našli pod turskim vrhovništvom, Poljica su to regulirale samo plaćanjem harača. Turci su pokušavali provaliti u Poljica preko Žrnovnice, desetak kilometara istočno od Splita, ili bi nasrtali na Klis, a Poljičani bi Klisu priskakali u pomoć jer su tako branili i sebe.
Iz pouzdanih povijesnih vrela, “Povijesti Poljica” Ivana Pivčevića, doznajemo da su Turci s velikom vojskom nasrnuli na Poljica 1530. godine i da su došli pod Klis jer im Poljičani već tri godine nisu dali harač. I premda se ne spominje direktno otpor Poljica, turski sandžak izvještava mletačkog dužda kako su se Turci i Poljičani izmirili, a do izmirenja je očito došlo nakon sukoba, u kome je mlada nesretna Mila odigrala presudnu ulogu.
Da Poljičani Milu dobro pamte, vidi se iz toga što su joj nad ponorom Ilincem, s pogledom na Cetinu i Omiš u dolini, zahvalni članovi Društva Poljičana 1967. godine postavili spomenik koji je izradio Ivan Meštrović.
Poljička republika je bila samostalna od 13. stoljeća do upada Napoleonove vojske. Otpor Poljičana slomio je francuski vrhovni zapovjednik, maršal Marmont. Francuski providur za Dalmaciju je proglasom u Zadru, 10. lipnja 1807. ukinuo sedam stotina godina staru Poljičku Republiku.
D.K.