Na to je ponovno došao red na Čilića: “Iskreno, nadao sam se da bi medalja mogla doći u parovima. Bilo bi mi žao da kum osvoji, a ja da ne osvojim, hahaha… To nam je bio san, kao mali smo sanjali tu medalju. Kad ste u olimpijskom selu, osjetite taj duh sportaša i osjetite kako svi imaju motivaciju napraviti taj podvig, a mi smo u tome uspjeli. Pogotovo mi je drago što smo to ostvarili uz Matu i Mektu. Znali smo kakav je ždrijeb, bio je to težak ždrijeb, uostalom kao što su ga imali i Mate i Mekta. Išli smo sa srcem, vjerovali smo da možemo i znali smo da igramo fenomenalno. Imali smo i sreće, Bog nas je pogledao i dao nam novu šansu, a mi smo je iskoristili na najbolji mogući način. Događali su se već takvi mečevi kad igrate protiv najboljih prijatelja, uvijek se bojite stisnuti šaku. No sada smo imali vjetar u leđa, imali smo podršku i to nam je pomoglo do finala. Nismo imali publiku, svi su se bojali čak i pljeskati, međutim mi smo apsolutno uživali u meču, igrali smo svoj najbolji tenis. Ako postoji itko od koga bismo željeli izgubiti, onda su to njih dvojica. Iskreno, puno je veća fešta bila dan prije finala, zajedno s braćom
Sinković. Samo finale bilo je takvo… znamo se svi od malih nogu i htjeli smo pokazati cijelom svijetu kakva smo velesila. Ovo su mi četvrte olimpijske, osjetio sam taj napor organizatora da se sportaši što manje druže i s te strane je bilo dosta sterilno. Ipak, mogu reći da smo Ivan i ja stekli brojna prijateljstva i poznanstva, a Japanci su pokazali da su preljubazni, da su na visokoj razini te da rijetko tko to može napraviti kao što to mogu oni. Pridržavali smo se pravila i protokola i to je to. Zanimljiva je priča bila da podijelimo medalje, da ih prerežemo napola, ali otkad su osvojili zlato, čini se da su na taj dogovor zaboravili, haha…”, zaključio je ovaj veliki uspjeh naš Marin Čilić,
donosi sportske