Umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske i bivšeg zapovjednika obrane Sunje Ivicu Pandžu Orkana možemo tek samo povremeno slušati i gledati na nekim lokalnim televizijama…
A riječ je o pravoj enciklopediji Domovinskog rata, čovjeku koji se godinama trudi da se prije svega ne zaborave ratni zločinci i zvjerstva koja su činili u vrijeme velikosrpske agresije.
Baš kao i mnogi drugi, koji su istinski hrvatski domoljubi, i ovaj čovjek se u „velikim“ medijima marginalizira i prešućuje, iako bez straha često ističe i puna imena i prezimena srpskih ratnih zločinaca i četnika, od kojih su neki i danas u vrhu republičke, općinske ili županijske vlasti.
Ništa ne govori ni piše napamet. Nakupio je brdo dokumentacije, ali i na stotine video kazeta i fotografija. Autor je i nekih knjiga, ali i dokumentarnih filmova.
Dosad je podnio i brojne kaznene prijave. Dio dokumentacije, koja je od velike koristi, predao je i državnim organima, pa čak i sudu u Haagu.
Neprestano poziva Uskok, DORH i policiju da ga pozovu kao svjedoka, jer je u mogućnosti rasvijetliti brojne zločine iz Domovinskog rata, ali ti i drugi organi baš i ne pokazuju zavidan interes oko toga, pa se stječe dojam da i zataškavaju ono što se ne smije zataškavati.
U svakoj drugoj državi takvi ljudi su dragocjeni, ali ovdje, gdje je štošta korumpirano i gdje miševi kolo vode, on i slični su „zadnje rupe ne svirali“.
Sramotno, ali je tako.
Pandža je u Domovinskome ratu tri puta ranjen, Zadnji put vrlo teško, 4. kolovoza 1995. u Sunji, kada je čudom preživio nakon što mu je presječena bedrena arterija u desnoj nozi. Nakon šest mjeseci rehabilitacije, proglašen je nesposobnim za službu u Oružanim snagama RH.
Ističe da njegov rad nije usmjeren protiv nikoga, ali da za svakoga krivca traži pravdu.
Međutim, to mnogima ne odgovara.
Brojni srpski i ini ratni zločinci i dalje šetaju i njegovim gradom Siskom.
- Samo na području gdje živim ubijeno je četrnaestero djece mlađe od 16 godina. Ni za to nitko nikada nije odgovarao – kaže te dodaje da se ne smije zaboraviti ni mjesto stradavanja troje djece, Nikoline i Željke Fabec i Darka Dvornekovića kojemu je bilo tek 10 godina, a koji su ubijeni u selu Gornje jame pokraj Gline.
Mnogi s pravom kažu da ga nema da bi ga trebalo izmisliti.
Grad Sisak mu je već odavno trebao dodijeli titulu počasnog građanina!
Nu, njemu nije do nagrada i priznanja. Zapravo, najveća mu je nagrada kad sazna da je uhićen i suđen neki četnik, ali to se uistinu rijetko i sve manje događa.
Bez obzira na sve, Orkan ne odustaje.
Jedan je i jedinstven!