Bekim Berisha ponos je Hrvatske, Kosova i BiH. Jedini je vojnik odlikovan od čak tri predsjednika, a o njegovom umijeću ratovanja priča se i danas, 20 godina nakon što je poginuo.
0.8.2018 navršit će se 20 godina kako si dao svoj život za Junik, Kosovo i slobodu svog albanskog naroda…Mi koji smo ga poznavali iz rata u Hrvatskoj još uvjek pamtimo njegov osmjeh i hrabrost, kaže Ivica Pandža Orkan.
– Ovaj borac vrijedi kao 1000 vojnika – kazao je Tuđman za “Šoka”.
– Berisha je jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg sam ikada sreo – izjavio je general Janko Bobetko.
Za teško ranjavanje u Domovinskom ratu, Bekim Berisha je 2013. godine posmrtno odlikovan visokim hrvatskim odličjem,Redom hrvatskog križa. Ranjen je u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. Trnovit put do priznanja ovog heroja Domovinskog rata ovim je odličjem dobilo epilog, iako je u braniteljskim krugovima ovo ime poznato već više od dvadesetak godina. Šira javnost o njemu zna malo ili ne zna uopće, ali riječ je o možda najintrigantnijoj i najtajanstvenijoj osobi Domovinskog rata koja ni nakon svoje smrti ne prestaje izazivati zanimanje pojedinaca poput Ivice Pandže Orkana, čije zanimanje za lik i djelo Bekima Berishe ne jenjava.
Jedini vojnik kojeg su odlikovala četiri predsjednika
– Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Njemu je na Kosovu podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojarna u Prištini, o njemu su ispjevane i uglazbljene četiri narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film. On je ujedno i jedina osoba koja je odlikovana od čak tri predsjednika, albanskog, hrvatskog i kosovskog.
Obrazovan je, a govorio je četiri ili pet jezika. To dovoljno govori o kakvoj je osobi riječ, mada je njegov život dobrim dijelom tajnovit i nije lako posložiti sve kockice. S obzirom na to da se radi o svojevrsnoj veličini i legendi, ja kao njegov suborac osjećao sam potrebu saznati što više o čovjeku koji je tako zdušno branio Hrvatsku i potruditi se da se na njega ne zaboravi – rekao je Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, hrvatski ratni vojni invalid, ratni dozapovjednik obrane Sunje i sunjske bojišnice.
Samostalno odlazio u okupirani teritorij i izvršavao diverzije
Berisha se u pojavio 91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan.
– Dobro se sjećam dana kad je Bekim rekao da neće poginuti u Hrvatskoj, da će u Bosni biti gadno, a da će na Kosovu biti krvi do koljena i da mu je predodređeno da tamo pogine. Tako je i bilo, samo ja to tada nisam znao. Nisam čak ni slutio – prisjeća se danas umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, Bekimov ratni drug s prve linije obrane Siska, pa se mislima vraća u dane koji će i njemu zauvijek promijeniti život. Dijelili su sobu, i u njoj vojnički krevet na kat te 1991. godine u staroj zgradi škole u Komarevu. Tih dana jednim će se junačkim činom Bekim Berisha upisati u kolektivno sjećanje svojih suboraca. S topničkih položaja neprijatelja jednog je jutra doletjela granata i pritom pogodila kuću koja je služila kao sklonište za hrvatske civile. Od siline topovskog udara neki od njih teško su ozlijeđeni komadićima posvuda razasutog betona, a žrtava bi bilo mnogo više da je granata eksplodirala, no na sreću tek je proletjela kroz kuću, zaustavila se na dubini od tri i pol metra ispod površine i postala prijeteća opasnost za sve koji su se kretali tim područjem, vojsku i civile. Bekim Berisha bio je taj koji je prionuo kopanju, sam stigao nadomak granati, iskopao je pa je potom iznio na dvorište i onesposobio izvrnuvši oštećeni upaljač, i još sačuvao eksploziv.
Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. U proljeće 92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava.
Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. 08. 1998. Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.
Pronađena crna torba otkrila tko je zapravo Bekim Berisha
– Nije se sa sigurnošću znalo od kud je i kojim povodom Bekim došao u Hrvatsku, sve do 2007. kada se dogodilo čudo. U podu jedne stare kuće u Komarevu koja se adaptirala pronađena je prašnjava, crna torba puna vrijednih osobnih stvari, dokumenata, fotografija i raznoraznih svjedočanstava. Bila je to Bekirova torba. Nitko ni sada ne zna kako je i kada Bekim svoju crnu aktovku sakrio u drvenoj kući u kojoj nije spavao, niti boravio te nije jasno zašto se po nju nikada nije vratio. U pronađenoj crnoj aktovci pronašla se njegova međunarodna studentska iskaznica izdana na Hotelijerskom fakultetu u Rijeci 19. 10. 1989. godine, nađena je njegova iskaznica Ferijalnog saveza Hrvatske prema kojoj je živio u Opatiji, na Novoj cesti 166. Posebno je zanimljivo da je u crnoj aktovci pronađena putna karta kojom je Bekim Berisha iz Bruxellesa u Belgiji 7. 8. 1991. godine došao u Zagreb, čime je razjašnjena enigma njegovog dolaska u Hrvatsku.
Među pronađenim dokumentima nalazi se i potvrda Policijske uprave Sisak MUP-a Republike Hrvatske od 30. 8. 1991. godine kojom tadašnji policijski načelnik Đuro Brodarac potvrđuje da je Bekim Berisha od 10. 8. 1991. vojni obveznik te mu se ta potvrda izdaje u cilju ostvarivanja prava na dohodak. Vođen znatiželjom, a i voljom da Bekimova obitelj ostvari neka prava, tada sam shvatio da takav jedan heroj u Hrvatskoj nema status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, njegova obitelj nije dobila njegovu Spomenicu Domovinskog rata, u Hrvatskoj nije ostvario niti status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti pravo na dionice i druga zakonska prava koja mu nedvojbeno pripadaju na temelju njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i njegovog ranjavanja u Domovinskom ratu. Ti i ostali pronađeni dokumenti poslužili su Bekimovoj obitelji da u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Prištini na Kosovu pokrene upravni postupak za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Bekimu Berishi i za ostvarivanje svih pripadajućih zakonskih prava.
BEKIM BERISHA ZVANI ŠOK I ABEJA NEKA TI JE VJEČNA SLAVA!
Tek kada je upisan u registar i odlikovan Redom hrvatskog križa, čini mi se da je pravda zadovoljena – Za one koji ne znaju-Bekim Berisha albanac s Kosova,dragovoljac Domovinskog rata u RH ,sudionik rata u BiH u kojoj je ranjen -poginuo je u ratu na Kosovu kao general Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) izjavio je umirovljeni Pukovnik HV-e Ivica Pandža Orkan za naš portal te nadodao, Berishu su odlikovali Tuđman, Josipović, te tadašnji predsjednik Kosova Fatmir Sidiu, i predsjednik Albanije Bujar Nishani, odličjem Ponos Albanske nacije,.Neka mu je vječna slava i hvala, jer takvi se heroji ne zaboravljaju, rekao je za Braniteljski portal umirovljeni pukovnik HV Ivica Pandža Orkan..
M.M./Viribus Unitis