Listajući portale zadnjih dana ne možeš ne naići na komentare, na oštru kritiku Predsjednice, o stanju u zemlji, koju je uputila izvršnoj vlasti i odgovora koji je uputila ministrica Murganić u ime prozvanih…
Naravno, svatko sa svoje strane, u ovoj do kraja podijeljenoj zemlji,najviše po ideološkim pitanjima, napada jednu ili drugu stranu, ali pravih komentara što dalje nema, jer se svi hrane problemima drugih ne gledajući svoj tor. Bitno je skupljati tkzv. “političke” poene na muci
i jadu hrvatskog naroda.
Čovjek se upita je li te dvije osobe uopće razgovaraju pa je potrebno poruke prenositi preko medija. Imaju li brojeve mobitela, zar nemaju radne sastanke, zar im savjetnici, kojima se i ne zna broj, nisu u stalnom kontaktu?
Zašto toliki ogromni administrativni aparat ne radi u korist istog cilja, a svi vjerujemo da je on isti?.
Kao što je Predsjednica i zatražila, nama nisu potrebne nove strategije na koje će se opet utrošiti godine rada plaćajući ogromnu administraciju da ponovo napravi neki dokument kojeg se u stvarnosti nitko neće ni držati čekajući promjenu vlasti ili neki novi sukob iz kojeg će se ponovo raditi nova strategija i tako sebi osigurati daljnje preživljavanje u nekom ministarskom uredu.
Umorni smo od beskorisnih, na takav način napravljenih strategija.
Nama trebaju kratkoročni planovi koji će donositi rezultat, korak po korak, ali koji će biti vidljiv.
Hrvatska se mora okrenuti hrvatskoj mladosti koja tek stasa i pružiti joj nadu za ostanak u zemlji, jer smo starije generacije već ionako izgubili i teško će se netko tko je otišao vratiti u novu neizvjesnost koja vlada ovim prostorima.
I zbog toga je bitna kupovina nove tehnologije (nove za nas) i u tom svjetlu, osim obrambenih mogućnosti, gledam na kupovinu zrakoplova novije generacije i onoga svega što će to pružiti ako budemo imalo pametni. Ne ulazim u to jesu li to F-16, gripeni ili nešto drugo, ali čitam da je povećan upis studenata na prometnom fakultetu, da je zanimanje mladih za smjer aeronautika značajno porastao i to me izrazito veseli.
To je ove godine 20 mladih ljudi koji sebe vide u Hrvatskoj državi i koji će se školovati na novijoj tehnologiji. Ako taj proces nabavke novih zrakoplova otvori dodatna radna mjesta, a mi ih na vrijeme prepoznamo kroz školske programe, onda smo za Hrvatsku napravili dobar
posao. Ako se kapaciteti zrakoplovnog tehničkog zavoda (ZTZ) budu širili, jer smo dobili posao održavanja zrakoplova i drugih članica NATO-a, onda nam treba i inženjera i tehničara aeronautike. Ti ljudi i njihove obitelji ostaju u Hrvatskoj.
Za to nije trebala neka nova strategija već uvezanost ministarstava i zajednički pogled na budućnost. Svako radno mjesto je jedan čovjek i obitelj više u Hrvatskoj.
Znam, mnogi će reći to je samo kap u moru, ali upravo takve kapi će nam omogućiti izlazak iz ove strašne demografske situacije. Kada bi imali više ovakvih primjera u kojem ministarstva zajednički procjenjuju u kojem smjeru krenuti, a ne koliko će novih birokrata zaposliti u svojim uredima, već koje kadrove školovati unaprijed, za već dogovorena ulaganja, možda bi mlađa generacija i planirala ostati tu.
Umjesto pustog broja subvencija, dotacija, beskorisnih udruga, taj novac se mora iskoristit u školovanje mladih ljudi, koji će svoj život moći planirati u Domovini. Ali, naravno, školovati za ono za što im možemo osigurati posao, pristojan život i egzistenciju.
Jozo Ribičić, Brigadir u miru