Nedjelja, 24. studenoga 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

I VRIJEME JE STALO…Dan za nekog poseban, za nekog običan, ali ne i za nas, inženjerijski vod 126. brigade…

Ponedjeljak 10. Travnja 1995. godine…

Dan za nekog poseban, za nekog običan, ali ne i za nas, inženjerijski vod 126. brigade. Suncem okupan dan za nas je bio težak dan, dan prepun tuge.

Poslije dobro odrađene akcije na padinama Dinare pješačka bojna je pomakla crtu bojišnice na nove položaje. Do novih položaja je bilo potrebno probiti put i ukopati se, izraditi betonsko sklonište za pješaštvo. Nije nam bilo prvi put pošto smo bili u stalnom pomjeranju crte bojišnice u pravcu Knina. Dio našeg voda koji se nalazio na Dinari započeli su svoj dio posla koristeći buldožer Katerpillar D8 “OSMICU”. Mi smo se nalazili u vojarni u Sinju i imali smo zadatak na točkove utovarivača montirati zaštitne lance, a poslije toga uputiti se na Dinaru i otkloniti novonastale kvarove na strojevima i vozilima. U vojarni smo završili s radovima oko 10 sati te smo se uputili terenskim vozilom na Dinaru. U bazu smo stigli oko 12 sati i zatekli smo jedan dio ekipe u predahu, poslije ručka. Grah s kobasicama je za ručak pa smo i mi pošli ručati. U tim trenutcima zazvoni poljski telefon i naš službujući pohita da se javi. Nakon razgovora izlazi vani pomalo u nedoumici, kaže da je dobio informaciju od zapovjedništva bojne da su naši inženjerci koji se nalaze na probijanju puta imali nekakvu nezgodu, da im se nešto dogodilo. Po svemu što je čuo preko telefona, pozadinski žamor u prostoriji je signalizirao da se nešto dogodilo i da mu ništa nije drago.

Odlučivši da situaciju i sumnju u dobivenu informaciju odmah istjeraju na čistac, zajedno sa zapovjednikom voda sjedaju u terenca i kreću do zapovjedništva bojne. U tim trenutcima je nestalo osmijeha na našim licima, nastavili smo započeti ručak, ali svatko je bio u svojim mislima. Nešto se u trenutku promijenilo, nemir se osjećao svakim tenom sve više. Očekivanje informacije se odužilo. Nama se svaka minuta činila kao godina. Ne znam ni sam koliko je prošlo vremena, jer u tim trenutcima za nas je vrijeme stalo.

Nakon nekog vremena ipak se vraćaju. Približavajući se odmah smo vidjeli na njihovim licima grč i bol. Zaustavljaju se, izlaze u suzama i jecajima, a zapovjednik voda prilikom izlaska ne mogavši izreći riječi pokazuje dva prsta, nema glasa. Osupnuti prizorom, nepomično stojimo, ne znajući što reći. Tišina vlada u taboru i sami nismo još svjesni stvarnosti, čuju sa samo jecaji mada još ne znamo što se točno dogodilo. Vrijeme je stalo, još se samo čuje zvuk terenca, ali to nikog ne smeta. Stislo se sve u nama, bol je jedina stvarnost. Nakon prvih trenutaka čujemo potpuniju informaciju da smo izgubili naša dva rukovaoca na OSMICI . Prilikom izvršavanja zadatka naišli su na odskočnu minu koja ih je pokosila. Nakon prvih trenutaka kada smo se pokrenuli, vratili u donekle stanje normale odlučeno je da se spremimo i krenemo u vojarnu. Krenuli smo s dva terenca i kamionom prema Sinju. Tijelo u grču, košmar u glavi, nije bilo previše razgovora, svatko je vrtio svoj film. U tim trenutcima bol je otupi razum, vozača kamiona pogreškom skreće na jednoj raskrsnici, ne znajući ni sam kako. Pokušaj da se vrati jednostavno ne ide, ostavlja kamion, prelaze u terence i stisnuti nastavljamo mučno putovanje.

Dolaskom u vojarnu doznajemo potpuniju informaciju, saznajemo da smo izgubili dva čovjeka, ali ne kako smo prije dobili informaciju već smo izgubili jednog rukovatelja i načelnika inženjerije. U trenutcima udesa drugi rukovatelj nije bio u blizini. Načelnik inženjerije je krenuo iz Sinja i odmah je svratio na mjesto radova. U trenutku dolaska rukovatelj zaustavlja stroj izlazi i staje na minu (paštetu) koja ga baca i aktivira odskočnu minu. Tupa pogleda primamo informaciju bez nekih vidljivih izražavanja osjećaja. U boli i sveopćem košmaru informaciju smo primili bez glasa i reakcije i nastavljamo u nekom svom svijetu. U nama vlada crnilo, tuga i bol, ne primjećujemo ništa i nikog.

Razilazimo se i ostaje nam još samo jedan susret s našim inženjercima. Ostaje zadnji pozdrav na groblju. Okupljamo se u tišini, blijedih lica s bolnom grimasom postrojavamo se u dvored, posljednji pogled na lijes prekriven zastavom, na obitelj, posljednji pozdrav i rastanak s prijateljima, braćom s kojim smo dijelili dobro i zlo. Inženjerijski vod i njihove obitelji će uvijek pamtiti taj dan. Ostaju nam uspomene na nama drage ljude. Ostaje nam slika i priča da se ne zaboravi.

Na spomen pripadnicima inženjerijskog voda 126 brigade, Nediljko Milun i Zdenko Pavela.

Neka Vam je laka Hrvatska gruda.

Foto-arhiva-braniteljski portal

Autor / Jozo Klarić Klajo

VEZANE VIJESTI

Veličanstvena operacije združenih hrvatskih snaga “Maestral” : Strahovit poraz srpske vojske koja je imala velike gubitke

Najnovije

Živite kao da će uvijek biti mir, ali kupujte konzerve

Kad govorimo o pustom (balkanskom) naoružavanju, nužno je prisjetiti se najvećeg lovca među predsjednicima i njegove glasovite (lovačke…): „Živimo kao da će sto godina...

Marijačić pozvao na bojkot srpskih i prosrpskih medija u Hrvatskoj  jer prešućuju Jonjićevu predsjedničku kandidaturu

Glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić objavio je na svom facebooku  kako jedne srpske novina u Hrvatskoj najavljuju neizvjesnu predsjedničku kampanju i donose fotografije...

Biblijska poruka 24. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Istina je tijelom postala – Krist Kralj

Iv 18,33b-37   Reče Pilat Isusu: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?«...

Vili Beroš je član masonske lože koju je dugi niz godina vodio Marijan Hanžeković

Potpredsjednik Vlade Branko Bačić uvjeren je da će DORH i USKOK jednako uspješno provesti istragu – u slučaju bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša osumnjičenog...

Za biskupa zaređen mons. Mladen Vukšić, OFM

Biskupsko ređenje novoimenovanog kotorskog biskupa mons. Mladena Vukšića, OFM, upriličeno je u subotu u kotorskoj katedrali Sv. Tripuna.   Glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup mons....