Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba…
Na današnji dan 17. listopada 1991. srijemski grad Ilok potpuno je ispražnjen od njegovih stanovnika Hrvata.
–SRPSKI ZLOČIN BEZ KAZNE: U Lovasu tužna obljetnica pokopa 68 žrtava koje su likvidirali srbi!…
Te 1991. Ilok je bio jedan od rijetkih gradova slavonsko-srijemskog prostora u kojem Srbi nisu bili najbrojnija manjina. Prema predratnom popisu iz 1991., grad Ilok imao je 6.775 stanovnika. Hrvati, kojih je bilo 4.248 ili 62,7 posto činili su apsolutnu većinu, a Srba je bilo 484 ili tek 7,14 posto. U gradu je, naime, živjelo čak 1.157 Slovaka.
U travnju je održan četnički skup u baranjskom selu Jagodnjaku. Tada je Milan Paroški, zastupnik u parlamentu Srbije izjavio: ” One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera pored tarabe“ kao i : „Ovo je srpska zemlja i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši“.
Polovinom rujna Ilok je u potpunosti pao u medijsku i fizičku blokadu, a broj stanovnika se udvostručio. Bilo je i pokušaja proboja do Vukovara, kako bi se pomoglo Vukovaru, ali bilo je bezuspješno osim uništenja nekoliko oklopnih vozila i pojedinačnih proboja pošto je već na tom dijelu bio lociran veliki broj vojske i naoružanja JNA i paravojske.
Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba. Najistočniji hrvatski grad bio je odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju JNA, a u okolnim hrvatskim selima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.
Etničko čišćenje na rasističkoj osnovi mržnje prema Hrvatskom narodu, 46 godina nakon propasti nacizma, napravila je jugofašistička Titova JNA.
Ta jugofašistička JNA, koja je, u stvari, trebala štiti ugrožene Hrvate od prijetnji Srba koji su već počeli ubijati po Hrvatskoj. No, zašto 27 godina DORH nije podnio tužbe protiv vrha JNA i vrha Srbije za etničko čišćenje i genocid u Iloku i čitavom Srijemu?
Grad su okružile jugofašističke postrojbe JNA spremajući se razoriti ga umjesto obraniti ga od podivljalih paravojnih jedinica Srba koji su već napravili pokolje u Lovasu, Šarengradu, Tovarniku, Bapskoj i ostalim mjestima iločkog kruga.
Najbliži slobodni teritorij Iloku u tom trenutku bio je udaljen čak 25 kilometara. Zbog toga je nevino civilno hrvatsko stanovništvo pod prijetnjom smrti bilo prisiljeno napustiti Ilok.
JNA, koja je zapravo trebala štititi Hrvate od ubilačkih prijetnji Srba iz Bačke Palanke, Šida i okolnih mjesta, je grad nakon protjerivanja tisuća Hrvata jedonstavno predala u ruke Srbima. Srbima, koji su u Iloku bili velika manjina u od svega 7,14% na popisu stanovništva 1991. godine, a taj su grad proglasili ni manje ni više nego – srpskim, s namjerom da ga priključe Srbiji!
Tako je ta tzv JNA, kako nam je lagalo 45 godina „slavna Titova vojska svih naroda Jugolsavije“ i „nasljednica slavnih partizana antifašista“, zajedno sa svojim pomagačima četnicima i drugim paravojnim jedinicama, nastavila provoditi genocid nad Hrvatima etnički čisteći sva područja pod svojim nadzorom.
Referendum
Gradska skupština Iloka 12. listopada 1991. odlučuje da se ide na referendum da građani sami odluče o sudbini i prijetnjama smrti gradu koji je sa svih strana bio okružen JNA i četnicima.
Dana 13.listopada 1991. građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 25 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan, a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku. Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14. listopada 1991. u prisutnosti generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova Europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka.
Isti dan jedinice JNA ulaze u mjesta Šarengrad, Bapska i Mohovo te počinju mučenja i ubijanja nad stanovnika koji su se tamo nalazili.
Pripadnici ZNG-a i pojedine skupine građana nisu vjerovali u potpisani sporazum te se u noći sa 15. na 16. listopada skupina branitelja odlučuje se za proboj te nakon tri dana stižu u Lipovac.
Kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece
Na današnji 17. listopada 1991 g. kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati i kreću na put dugačak više od 40 km u Lipovac, prvo slobodno mjesto u Hrvatskoj.
17. listopada 1991. srijemski grad Ilok ispražnjen je od njegovih stanovnika. Etničko čišćenje napravila je JNA, a grad je moralo napustiti 8000 ljudi. JNA je grad predala u ruke pobunjenim Srbima… pic.twitter.com/L5I4Lib4n3
— 𝕭ožo 𝕽𝖆yz𝖑𝖑e𝖗 K𝖗𝖆š 🖖 (@bozo_kras) October 17, 2022
Za ovaj zločin genocida je trebao odgovarati cijeli vojni vrh JNA i politički vrh Srbije, kao i parlamentarci u Srbiji koji su bili organizatori paravojnih postrojbi koje su ubijale u Iloku, Mohovu, Bapskoj, Šarengradu i Lovasu. No, osuđen je samo potpisnik dokumenta o iseljavanju u Šidu Dragoljub Anđelković u Osijeku 2001. godine (naravno, nedostupan hrvatskom pravosuđu). U presudi anđelkoviću piše da je „za počinjenje kaznenog djela genocida utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 godina, a za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kazna zatvora u trajanju od 20 godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina“.
Ako je hrvatsko pravosuđe za Ilok i strahote koje su tamo doživjeli Hrvati presudilo genocid, sigurno ga nije organizirao osobno i samo Dragoljub Anđelković. Što je bilo s vrhom zločinačke organizacije zvane JNA na čelu s Veljkom Kadijevićem, Blagojem Adžićem i drugima – pitanje je za DORH i hrvatske institucije?