Ima dana
kad se
nešto nakupi na duši,
osjetiš
kako je život težak,
kako zlo kuša
tamo gdje si najranjiviji
nešto te slomi,
a tako dugo je
sve bilo dobro
i onda
padneš
na koljena,
misleći da si
slab,
nemoćan
pred teretom život,
nejak
pred zlom koje te lomi,
patnjom bližnjih
od kojih si tako daleko
i kojima
ne možeš pomoći,
a onda se,
na trenutak,
približiš pravome sebi,
i shvatiš
kako si slab,
kako sve tvoje želje
brzo nestanu
jer
ne možeš putovati,
jer
im ne možeš pomoći
osim
kleknuti na koljena
i zavapiti
Bože, smiluj im se!
fra Zvonko Benković