“Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.” (Jean-Michel Nicolier, 1991., riječi upućene majci prije odlaska)
Lylijane Fournier, majci hrvatskog branitelja, Francuza Jean-Michela Nicoliera uručena je Povelja Udruge zagrebačkih Poljičana ”Sveti Jure”, na inicijativu ogranka Matice Hrvatske iz Imotskog, a sve pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva branitelja. Povelju je osmislio kipar Marko Gugić, i to kao poveznicu povijesnog nastanka hrvatske država i Domovinskog rata, s imenom junaka iz Francuske koji je stradao od zločinačke ruke zato što je bio hrvatski branitelj. Njegovi posmrtni ostaci još nisu nađeni, donosi dnevno.hr.
Na prigodnoj svečanosti predstavljena je i zbirka pjesama “Spomen žrtvi”, a autor je hrvatski branitelj Frane Livajić. U zbirci se nalazi i pjesma posvećena Jean-Michelu Nicolieru, koju je na francuski jezik preveo prof. dr. sc. Stjepan Lapenda.
Uz sjajno moderiranje cijele priredbe Zdravka Vladanovića, o žrtvi, Jean- Paulu govorili su još Stjepan Lapenda, branitelj Zdenko Lozo u ima ogranka Matice Iz Imotskoga, te također hrvatski branitelj Frano Livajić, autor knjige. Dirljiva priča o skromnom i hrabrom Francuzu koji je nesebično podario svoj život braneći hrvatski Vukovar trajno je nadahnuće svima koji su željeli Hrvatsku.
“Ovo javno priznanje neka bude na čast majci čiji nas je sin zadužio i kojem smo neizmjerno zahvalni”, rekao je u uvodu Zdravko Vladanović. Zdenko Lozo je kazao: “Velike su veze između Imotske krajine i Francuske. Samo jedan detalj, naš imotski junak, jedan od zapovjednika vukovarske obrane, pokojni Velimir Đerek -Sokol dijelio je iste zalogaje s našim Jean-Paulom…”
Stjepan Lapenda je govorio: “Povjesničari pišu povijest, a pjesnici pjevaju o slobodi”, pa nastavio: “Posebno vojnici koji su pjesnici ratnici, sjajno sublimiraju osjećaje stradanja na bojnom polju. Takva je i Livajićeva knjiga i pjesma o Jean-Michelu Nicolieru.”
Na svečanosti su čitane i Livajićeve pjesme. Dirljivo je bilo kad su odzvanjali stihovi:
“Znam da patiš majko radi mene, srce ti je staro i umorno….
Teret patnje i crninu skini, tko će rane suzama isprati…”
Kada je od branitelja gospođa Lylijane Fournier dobila krunicu rekla je “Ovo je najjače oružje koji su Jean Paul i njegovi suborci nosili u Domovinskom ratu”, a na koncu je istaknula “Već dvadeset sedam godina moj sin Paul, naši francuski prijatelji, suborci Jean-Michela iz postrojba HOS-a s kojima je ratovao i ja sama tražimo bez uspjeha tijela šezdeset i tri poginula branitelja. Ne treba se usredotočiti samo na Jean-Michela i zaboraviti preostala šezdeset i dva poginula branitelja.”
T.H.