Foto:Povijest.hr
Interspolnost je ovog tjedna UN definirao kao zaštićeni identitet. Što donosi slovo I iz LGBTIQ kratice kad postane jedno od ljudskih prava?
“Nitko od nas ne može utjecati na tjelesne značajke s kojima smo rođeni. Drago mi je da je Savjet za ljudska prava UN-a danas obranio ljudska prava (…)”, izjavila je u četvrtak ispred Savjeta za ljudska prava UN-a finska ministrica vanjskih poslova Elina Valtonen.
Pametno rješenje iz Finske?
Ako znamo da je Finska zadnjih dana u žiži pozornosti onih koji prate LGBTIQ problematiku, zbog objavljivanja studije koja poriče povezanost tzv. “rodne disforije” i učestalosti samoubojstava kod mladih, netko bi mogao pretpostaviti da se transrodni pokret našao u problemima, prenosi Narod.hr.
Naime, jedna od osnovnih pretpostavki “transrodnosti” jest da se tjelesne značajke itekako mogu promijeniti, ako one ne odgovaraju rodu koji dana osoba “duboko osjeća” kao vlastiti identitet. Zbog toga “transrodne osobe” imaju pravo tražiti cijeli niz prava kako bi udobno živjele u izabranom “rodnom identitetu”: od promjene upisa u državnu maticu, do medicinskih zahvata koji nepovratno mijenjaju njihove tjelesne značajke.
Može li biti da su Finci, sad kad ucjenjivanje samoubojstvom od strane “transrodnih osoba” više nema prijašnju snagu, odlučili povesti ostale nacije u preokretanje LGBTIQ revolucije korak unatrag, prema takvim “razumnim” zahtjevima poput onih za pobačajem za zahtjev, istospolnim vezama i istospolnim “roditeljstvom”, koji su prije stupanja na scenu slova T bili ostvareni, a u zadnjih par godina su, na užas njihovih zagovaratelja, stavljeni u pitanje?
Može li perjanica borbe lezbijki i feministica protiv transrodnih žena, J.K. Rowling, napokon mirno spavati?
Na žalost po nju, njezine istomišljenike, ali i za one koji odbacuju LGBTIQ u cjelini, odgovor je: ne.
Interspolnost je slovo I u LGBTIQ kratici
Pogledajmo ostatak izjave finske ministrice vanjskih poslova:
“Zadovoljna sam što je Vijeće za ljudska prava UN-a danas obranilo ljudska prava interspolnih osoba i njihovo pravo da žive bez diskriminacije i nasilja.”
Interspolnost ili interseks u LGBTIQ kratici je zastupljen slovom I, dakle slijedi transrodnosti odnosno slovu T. U tom smislu imamo posla s novim korakom naprijed, a nikako natrag u razvijanju LGBTIQ tranzicije, čija je apsolutna pretpostavka “uništenje patrijarhata” – otud oni koji LGBTIQ ne prihvaćaju nemaju se čemu radovati – ali i sukcesivno uništenje svakog prethodnog koraka koji je reforma napravila – otud sve one zagovornike istospolnih brakova i pobačaja na zahtjev čeka veoma neugodno otrježnjenje.
Neslaganje poslanika u Savjetu za ljudska prava UN-a
Rezoluciju, koja u trenutku nastanka ovog teksta još uvijek nije dostupna, UN je usvojio u četvrtak 04.04.2024., na prijedlog Finske, Australije, Čilea i Južne Afrike. Zanimljivo je primijetiti kako je glasovanje bilo krajnje neobično: od 47 zastupnika u Vijeću, 27 je glasovalo za, nitko nije glasovao protiv, a 23 zastupnika su bila suzdržana.
Još zanimljiviji je i najvjerojatniji razlog ovog odlučnog “možda” gotovo polovice zastupnika. Naime, rezolucija nazvana “Borba protiv diskriminacije, nasilja i štetnih praksi usmjerenih protiv interspolnih osoba” sasvim predvidljivo je zbunila neke od onih koji su je čitali. Doznajemo, primjerice, reakciju poslanika iz Katra koji je imao primjedbe na definiciju interspolne osobe iz rezolucije, a koja glasi:
“Interspolne osobe imaju intrinzične varijacije u spolnim značajkama, dakle to su osobe rođene sa spolnim značajkama koje se ne uklapaju u tipične definicije muških i ženskih tijela, uključujući spolnu anatomiju, reproduktivne organe te hormonalne i kromosomske kombinacije i postoje u svim društvima.”
Katarac je na to primijetio:
“Htjeli smo izmijeniti opis interspolne osobe u: osoba s poremećajem u spolnom razvoju. Za nas to bi bio znanstveniji i u medicinskom pogledu prikladniji opis”.
Interspolnost je ljudsko pravo, a ne poremećaj
Ne možemo znati koliko je gospodin naivan, a koliko je možda neupućen u način funkcioniranja LGBTIQ-a, no možemo primijetiti sljedeće: doista, interspolnost je s medicinske točke gledišta poremećaj. Međutim, s točke gledišta LGBTIQ-a, ona je politički identitet. Jasno je koju od te dvije točke gledišta zauzima UN.
Interseks: LGBTIQ metastaza koja dolazi
Interseks je “seksualna manjina” koja tek dolazi u središte LGBTIQ revolucije kojom danas suvereno dominira “transrodnost”. No to bi se uskoro moglo promijeniti.
Iz gornje definicije je također jasno da interspolni ljudi, dakle oni koji posjeduju određene anatomske, hormonalne i druge karakteristike obaju spolova, nisu abnormalni, nego se “ne uklapaju u tipične definicije muških i ženskih tijela.”
Naravno, tijelo nije tipično muško ili tipično žensko, nego ili muško ili žensko, a sve što od te norme odstupa je anomalija. Kako priroda nije Bog Stvoritelj, nego počelo koje u većini slučajeva, ali ne uvijek, proizvodi predvidljive učinke, upravo zbog toga nastala je dihotomija između normalnog i abnormalnog. Katarski predstavnik očigledno se vodio tim shvaćanjem kad je prigovorio na definiciju iz Rezolucije, jer to je logika kojom se vodi medicina – ono što odstupa od norme mora se nastojati, ako je moguće, vratiti na normu.
Međutim, interspolnost shvaćena kao politički identitet poput “transrodnosti”, odbacuje tu dihotomiju, odnosno ukida razliku između prirode i anomalije. Ako osoba ima i najmanju karakteristiku – po nekim aktivistima čak i na molekularnoj razini – koja odstupa od norme, to joj daje pravo na posebni identitet.
Interspolnost i transrodnost
Interspolnost je u tom smislu najlakše shvatiti ako se prisjetimo što je to “transrodnost”.
Transrodnost polazi od pretpostavke da je rod odvojen od spola i može se mijenjati na beskonačno mnogo načina, bez obzira na “spol pripisan pri rođenju”. Interspolnost pak tvrdi da je sam spol takav da se može mijenjati na beskonačno mnogo načina, odnosno da spol nije muški ili ženski, nego je beskonačni spektar gdje čovjek može biti ni muško ni žensko, kao i istodobno i muško i žensko.
U tom smislu, interspolnost predstavlja korak dalje od transrodnosti, gdje sam biološki ustroj ljudskog tijela postaje podložan promjenama u skladu sa željama. Koliko je suvremena znanost u stanju tim željama izaći u susret sasvim je sporedna stvar, jer, jednom kad je interspolnost postala osobni identitet, tada ona ulazi u sferu ljudskih prava.
Pravo pojedinca na samoodređenje
Nedavno objavljeno “Izvješće Vijeća Europe o rodu i rodnom izražavanju” učinilo je kristalno jasnim na čemu se ljudska prava osnivaju: ona dolaze iz “prava pojedinca na samoodređenje”, bez obzira na njegove izvanjske ili stečene značajke. U tom smislu, recimo, “transosobe” imaju pravo igrati koju god hoće rodnu ulogu, jer je njihov urođeni spol izvanjska karakteristika – nešto o čemu nisu sami mogli odlučivati – te kao takav ne smije ograničavati njihovo pravo na izabrani rodni identitet.
Ako ćemo se vratiti još dalje u LGBTIQ prošlost, slična stvar je bila na djelu s istospolnim vezama, kad ih se pravno izjednačilo s brakom. Naime, to što dvije osobe koje su odlučile stupiti u brak nisu suprotnog spola ne smije biti prepreka, jer spol nije bio njihov izbor, dok želja za brakom jest. U tom smislu danas homoseksualci na Zapadu traže da im zdravstveno osiguranje pokrije neplodnost, jer njihovo pravo na samoodređenje kao roditelja stoji iznad njihovih spolnih značajki koje ih čine po prirodi neplodnima.
Interspolnost – iskorak u znanstvenu fantastiku
Interspolnost je onaj stupanj u hodu LGBTIQ procesa kad stvari zadobivaju izrazito znanstvenofantastične konotacije, jer sad tijelo, do razine kromosoma – pa i dublje od toga – postaje nešto što osoba ima pravo po volji uskladiti sa izabranim identitetom.
Nećemo ulaziti u nagađanja na koje će se sve načine to nastojati izvesti, ali izdvojimo jedan bitan i lako predvidiv detalj.
Naime, u fokusu će nedvojbeno biti djeca.
Premda su i transrodni aktivisti skloni hvatanju djece, koja su daleko pogodniji plastelin za “tranziciju” od odraslih, budući interspolni aktivisti upravo će se morati usredotočiti na djecu i to, po svemu sudeći, ponajprije na onu još nerođenu.
Razlog tomu je pretpostavka da je spol spektar koji nije ograničen s dvije krajnosti, odnosno muškom i ženskom biologijom. Ako se na osnovi toga želi ustanoviti ljudsko pravo, onda se uvijek mora tražiti one ljude kod kojih te dvije karakteristike još uvijek nisu jasno odvojene. Ti ljudi su isključivo djeca na veoma ranom stupnju razvoja u majčinoj utrobi.
Slično kao što danas “stručnjaci za transrodnost” određuju rod maloljetnoj djeci i upućuju ih u “tranziciju”, pravo na interspolnost otvara vrata “stručnjacima za interspolnost” koji bi, u krajnjoj konzekvenciji, ustanovljavali gdje je na spolnom spektru još nerođeno i spolno neformirano dijete.
Ako bi netko prigovorio da je to nemoguće, neizvedivo ili teško izvedivo, dovoljno je primijetiti kako jednako vrijedi i za “rodnu tranziciju”, pa to ipak ne sprječava da je se izvodi, a politički identitet koji se njome dobiva štiti zakonom.
Muškarci i žene nalaze se van zakona
U ovom trenutku, naravno, interspolnost se promatra samo kao značajku posebne zaštićene grupe. No, kako “pravo pojedinca na samoodređenje” mora vrijediti jednako za sve, krajnji rezultat morat će biti nova definicija čovjeka kao interspolnog bića, jednako kao što danas – ponajmanje u onim državama koje su usvojile Istanbulsku konvenciju – čovjek pred zakonom stoji, ne kao muškarac ili žena, nego kao biće koje može biti i jedno i drugo ili ni jedno ni drugo.
Kako Konvencija još uvijek nije objavljena, ne možemo ići u dublje analize, ali svakako umjesto zaključka možemo ustvrditi nešto što je već manje-više očigledno.
LGBTIQ se ne može odbaciti dijelom, kako bi to htjeli zapadnjački disidenti poput nekih feministica i homoseksualaca, koji su davno dobili što su htjeli, a sad im to izmiče iz ruku, jer dolaze još radikalniji zahtjevi.
Nasuprot tomu, LGBTIQ se, od prvog do zadnjeg slova, mora odbaciti u cjelini.
Otvoreno pitanje ostaje, mora li se pritom odbaciti i suvremenu osnovu ljudskih prava, odnosno apsolutnu valjanost “unutrašnjeg prava pojedinca na samoodređenje unatoč vanjskim značajkama”? Kako god odgovorili na njega, nemojmo zaboraviti da bi to ujedno povuklo izvlačenje ključnog bloka iz zgrade političkih i pravnih društvenih ustroja suvremenih država.