Jurić Tomislav, Mešin Neven, Juričić Tomislav, Buzov Zoran, Šitum Mario, Bratić Anđelko, Papak Ivan, Landikušić Ante, Ravlić Ivica, Matasić Zlatko, Kapitanović Ante, Landikušić Željko, Radelja Joso, Merčep Božo, Matas Željko, Rasić Edvard, Vuković Vladimir, Matić Svan, Ajduk Joško, Matijašević Gojko, Prizmić Ivica, Semren Zlatko, Zec Jure, Lalić Željko, Stipica Mladen, Božiković Mario, Alilović Ivan, Ružić Fabjan, Milardović Stipan, Mišković Vine…
Ovo su herojska imena časnih HOS-ovaca koji su sudjelovali i ginuli za obranu Dubrovnika, a koji prigodom obilježavanja obrane ovog grada niti jednom nisu spomenuti!
Nije prvi put da se pripadnici ove postrojbe nastoje minorizirati i učiniti nepostojećim. Prilikom velikog vojnog mimohoda u Zagrebu, vijorile su se stotine zastava ali za onu HOS-ovu nije bilo mjesta sve dok mediji nisu izvršili pritisak na organizatore koji su se ispričavali riječima kako „HOS zastavu jednostavno nisu imali”. Zastava je naknadno uvrštena u protokol, no gorčina koja je tada ostala, ovih se dana ponovila. Jer, ne spomenuti i javno ne zahvaliti ljudima koji su se i na ovoj bojišnici (kao i na svim ostalima) pokazali srčanim, odvažnim i hrabrim, više nije stvar nepristojnosti nego bezobraznog ignoriranja koje kod ovih pripadnika, kao i članova obitelji poginulih, izaziva strahovitu ljutnju i razočaranje, donosi dnevno.hr.
Upravo to, nevjericu i razočaranje doživjela je i sestra Vladimira Vukovića, pripadnika HOS-a poginulog na Srđu, Monika Vuković – Bolanča koja je na društvenoj mreži objavila ovaj popis uz objašnjenje: „Prvi splitski Hosovci koji su ušli u Dubrovnik. Vod Slavena Zeca, najmlađi je imao 17 godina ….
Prethodno se Monika sarkastično zapitala, ako pripadnici HOS-a nisu sudjelovali u obrani Dubrovnika, hoće li se njen poginuli brat vratiti?
A.G.
