Bravo! Stupila je na snagu Istanbulska konvencija! Konačno! Dan za povijest! Sad je sve riješeno! Magnifico!!!
Ovo stvarno već prelazi u teško podnošljivu mučninu.
Dolazim u iskušenje ne samo isključiti Internet i pobacati sve elektronske uređaje koji reproduciraju bilo kakav zvuk, nego se lišiti i “dobrobiti” koju mi donosi elektrika. Sve sam više uvjeren da je Tesla mogao i svrhovitije potrošiti vlastiti život. I da nas nije bogzna kako usrećio. Kud nije u Lici pokrenuo neki OPG i u miru proživio svoj vijek, bez muke, bijede i stresova?
Gledam kako i vlast i oporba jednako sline oko ove Istanbulske konvencije (u daljnjem tekstu IK – zbog uštede prostora) i uzdižu je poput nekog novovjekog progresivističkog kanona. Složno puze pred činovnicima iz Europe i tu se tek bjelodano vidi kako su jedni i drugi u dlaku isti, jednaki da jednakiji biti ne mogu.
Oko tog pišljivog papira prave famu, kao da će on sam po sebi riješiti ono što se riješiti ne može nikakvim deklaracijama, konvencijama i sličnim tričarijama, pa ni zakonima, nego moralnom i duhovnom obnovom društva – prihvaćanjem i prakticiranjem humanih odnosa, onako kako to primjerice nalaže (kod njih) toliko omraženi kršćanski nauk.
Prije dan-dva svoj je pledoaje o famoznoj Istanbulskoj konvenciji (koja nam je obilježila posljednjih nekoliko godina života) izgovorio (po tko zna koji put) i Davor Bernardić – čovjek koji sjedi u stolici predsjednika nepostojeće stranke. I još uvijek nije svjestan kako je politički zombi, iako to svi oko njega jasno vide. Kad god ne zna što će sa sobom, Bero se dohvati ove teme i naširoko razglaba o najnovijem manifestu lijevo-liberalno-anarhističke klike, za koju IK ima značenje kakvo je za komuniste imao nekadašnji KM (Komunistički manifest iz 1848.) ili Mala Crvena Knjižica Mao Ze Donga.
Gotovo je otužno gledati ga i slušati što trabunja, jer to ne čuju ni oni oko njega (članovi SDP-a u raspadu), a kamo li tko drugi, ali Bero i dalje tjera svoje…poput starog pokvarenog vergla, uvijek jednu te istu ariju, bez odstupanja i skretanja s “linije”.
I što je najgore, čini se kako je sve džab-džaba – nula, zero, ćorak! Sve što on i njemu slični vezu mjesecima.
Hrvati, taj “zaostali”, “primitivni”, “plemenski” narod, koji još uvijek više drži do već odavno odbačenih i zastarjelih “gluposti” (poput očuvanja života, braka i obitelji) a rađanje djece smatraju bitnim (!?), zgražavaju se svih oblika seksualnog općenja osim hetero (!?), a muškog, srednjeg i ženskog roda se hvataju kao pijani plota i odbijaju urazumiti se i shvatiti kako ne postoje spol i rod – i da je to samo fikcija, izmišljotina religije i ostatak poganske plemenske svijesti, društveni konstrukt crkvenih i inih krugova koji su za cilj imali stvoriti nejednakost među ljudima!
I radi Bero na “osvješćivanju” puka svom silinom (kao i Mrak-Taritaš, Vesna Pusić, LGBTIQ udruge, oni iz “Pametno” i ostali “progresivci”), ali, slučajno ili ne, izbjegava spomenuti “spektakularne pozitivne pomake” što ih već sada donosi IK. Iz skromnosti valjda, jer ne voli biti nametljiv.
No, na stranu sve, moram priznati da ima tu nečega, oko te IK. Realnosti treba pogledati u oči.
Mnogi su sumnjali u njezinu djelotvornost, ali brzo se pokazalo kako su posve u krivu.
Nisu Turci mutavi! Oni su znali kakav je to recept i što dobivaju s IK, zato su i sredili preko veze i borili se i rukama i nogama da se to kod njih potpiše, a oni budu prvi koji će je prihvatiti (još u ožujku 2012).
I zaboravila raja u Turskoj što je nasilje!
Moraju im reprizirati “Sulejmana” i “Sandokana” da poslije toliko godina vide malo klanja i krvi.
A tek žene! Nema više harema i seksualnih robinja, nema debelih sluškinja koje trče oko još debljih gospodara, peru im noge, mažu ih, masiraju, hlade lepezama i dvore po cijeli dan – od jutra do sutra. Nema više da svaki Turčin komu to napamet padne svoju hanumu ćopi za ruse kose pa o zid s njome, ili da joj šakama rebra prebroji…jok! Sve je to stvar prošlosti!
Dobro, tu i tamo par stotina muških svako malo završi pred streljačkim vodovima ili ih okače o užad, ali nemojmo biti sitničavi, pomaci na planu nasilja prema ženama i djeci toliko su uočljivi da ih ništa ne može zasjeniti.
Čujem da je Erdoğan neki dan postavio kamen temeljac za hram posvećen IK! Vele Turci, ovo će i Ataturka baciti u sjenu (ta IK). Umjesto u Taj Mahal turisti će nagrnuti u hram IK. I tko god želi moći će klanjati pred njime slobodno, bez ograničenja, 24 sata dnevno.
Tek sad, kad sagledam ove činjenice razumijem našeg urednog, namirisanog, lijepog i pametnog Davora Bernardića zašto tako nadahnuto zbori baš o toj IK! Mnogo je puta zborio na istu temu (par stotina sati – samo što sam ja sluš’o), ali neka, neka, o tomu razgovora nikad dosta! Važna i prevažna, epohalna stvar je u pitanju, a da bi se preko nje tek tako prešlo.
Nije Bero lud, vidi kakve je rezultate IK postigla u Turskoj, Albaniji, Andori, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Monaku, Crnoj Gori, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Portugalu, San Marinu, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i svim drugim zemljama u EU ili izvan nje.
Dođe mi da izađem na najbliži trg i riknem iz sveg glasa (poput Rikarda Lavljeg Srca): Živjela IK!!! Živjela!!!
I tako svaki dan po 20-30 puta. Dok me grlo služi i noge nose.
Teşekkürler Türkiye, İstanbul’a teşekkürler!!! Vaši smo dužnici!
Ne mogu se čudom načuditi što je ljudska civilizacija čekala do 2011. godine s tim manifestom!? Ma sramota! Što se u Istanbul nije išlo prije 200, 300, ili barem prije 100 godina!? Zašto Marx i Engels nisu smislili to umjesto marksizma? Možda nas ni Turci ne bi napali da su usvojili IK na vrijeme!? Čemu je Tesli trebalo potratiti život na one glupe i opasne eksperimente, umjesto da je pisao IK!? I Faraday, Mendeljejev, Einstein, Plank, toliki promašeni životi tobožnjih znanstvenika. Žalosno!
Ako netko misli da se sprdam i karikiram stvari – u pravu je. U ovih nekoliko rečenica htio sam se narugati svim onim tragikomičnim likovima na našoj društvenoj i političkoj sceni, tim klaunima koji se klanjaju IK baš kao da je riječ o nečemu nadnaravnom, što će samo po sebi riješiti sve probleme vezano za muško-ženske i obiteljske odnose.
To stupidno, karikaturalno idolopoklonstvo nalik obredima pogana koji su nekad davno klečali pred nepoznatim silama ili kipovima svojih bogova, a što ga prakticira naša lijevo-liberalno-anarhistička javnost klanjajući se svemu što je na liniji “progresivizma” (odnosno “napretka”, onako kako ga oni vide i shvaćaju), toliko je groteskno, da tu normalan čovjek ostaje u čudu, preneražen tolikom količinom idiotizma i ljudske gluposti.
Ima već više od 5 mjeseci kako je Sabor ratificirao famoznu Istanbulsku konvenciju. I jeste li primijetili da je od tog trenutka došlo je do drastičnog pada svih oblika nasilja, pogotovu nad ženama i u obitelji, s tendencijom njegovog potpunog iskorjenjivanja?
U perspektivi s nasiljem ćemo se sretati još samo u virtualnom svijetu – gledajući filmove i igrajući video igrice. I neće biti više služavki – sve će postati gazdarice – tako da se po Zagrebu i drugim gradovima Lijepe naše ne moraju kretati procesije onih zakrabuljenih dama obučenih u odore služinčadi ispod kojih im proviruju manikirani i svježe lakirani nokti (najčešće umjetni), a ispod šiltova kapa sijevaju oči uokvirene šminkom (s isto tako umjetnim trepavicama) i napadno namazane usne kao naznake sasvim friškog Make up-a.
Svi oblici nasilja i tlake u ovom društvu postat će stvar prošlosti.
Što li će tek biti kad se IK posve ugradi u zakon!?
Hrvati će poželjet’ nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće (u nedostatku drugog izvora moram parafrazirati srpskog guslara Filipa Višnjića). Njegoša ću zasad ostaviti na miru, on je bio opčinjen nasiljem, ali toga u Crnoj Gori od usvajanja IK nema ni i tragovima, pa da susjedima ne kvarim idilu.
“Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran” – reče jednom davno Albert Einstein.
Zlatko Pinter