Dragi prijatelji, oprostite mi ako ste večeras došli čuti jednu idiličnu propovijed o Isusu, Mariji i Josipu. O anđelima koji pjevaju i pastirima koji milo promatraju malenog Isusa. Jednostavno večeras nije ta večer…
I ove godine smo se okupili ovdje, na ovom mjestu, u velikom broju, u ovoj crkvi, kako bi smo proslavili rođenje Gospodinovo. Došli smo ovdje svi jednaki, svi isti, večeras su u crkvu došli samo ljudi. Nema većih ili manjih vjernika, nema jednogodišnjaka ili onih koji su svaki dan tu. Večeras smo ovdje svi isti, samo ljudi.
Mnoge su misli koje nam prolaze kroz glavu, s mnogim strahovima se borimo i želimo ih barem malo ili na trenutak odagnati dok pjevušimo poznate melodije božićnih pjesama. Ulazeći u crkvu izašli smo iz svojih svjetova kako bi ovdje barem na trenutak ušli u jedan idealni svijet, Božji svijet, koji nam u tišini i pjesmi anđela već godinama predstavlja lijepu sliku djetinjstva kojeg više nema ili nekog drugog vremena kojeg s nostalgijom nosimo u srcu i već dugo vremena ne živimo.
Ipak braćo i sestre, večeras zastanimo, večeras nije potrebno stavljati osmjeh samo zato što je Božić. Vani je noć, vlada mrak koje često zna biti nepodnošljiv. Božić je vrijeme koje ne umanjuje bol, jer upravo danas na poseban način osjećamo prazninu i manjak osoba ili stvari koje nam nedostaju. Brojni su ljudi koji danas pate jer u rođenju ne vide nikakvu nadu i radost. Pravi je problem što ne postoji nikakva riječ koja može biti izgovorena, a da pomogne osobama koje imaju pravo biti loše i u ovoj noći.
I da Želim vam sretan Božić! Od srca vam želim sretan Božić, od najmlađih do najstarijih. Od onih koji očekuju odmatanje poklona, onih koji se dvoume treba li ići na još koju misu do onih koji razmišljaju o kolačima, sarmama, ukusnosti hrane ili samom izgledu istih. Ne mogu vam večeras samo tek tako izreći čestitku i zaželjeti neko sladunjavo svako dobro itd. itd.
Htio bih se večeras rukovati sa svima, djecom i odraslima, bogatima i siromasima i pogledati vas u oči i ponoviti vam da ako se mir svete noći produži na svih tristo šezdeset i pet dana u godini život će nam biti bolji, bez odlazaka, bez razorenih i podijeljenih obitelji, bez razočaranih srdaca, bez nezaposlenih, nesretnih i osamljenih.
Večeras sam na oltar htio donijeti malenog Isusa u jednoj športskoj torbi, onoj istoj u koju su naši brojni mladi i stariji sunarodnjaci stavili čežnje i nade svojih života. U koje su stavili sve što imaju i otišli, otišli daleko u zaglušujući svijet i svijetla europskih sela i velegrada tražeći bolju budućnost.
Htio sam donijeti kofer mladenačkih života, presađenih iz Osijeka, Broda, ravne Slavonije ili Bosne u neki od njemačkih velegrada. Naprasno presađenih, danas si tu u 16-oj sa društvom, u svojoj školi, sutra si tisućama kilometara daleko živeći odvojeno i radeći za malo bolje sutra.
Večeras sam jaslice želio staviti i mobitel, tako dobar i vrijedan izum, koji je brojnima spasio ili olakšao život, ali isto tako i sredstvo otuđivanja, razdora, plača u mnogim obiteljima. I dok večeras budete držali to malo čudo i slali ili primali na desetke generičkih poruka koje kažu sve i ništa, sjetimo se plača djece u brojnim obiteljima koje su uništene otuđivanjem i raznim sadržajima koje mobitel i internet nude.
Mnogo toga sam htio večeras staviti u jaslice, i tiket kladionice, novine koje zagađuju dušu moga naroda. Htio sam večeras ovdje donijeti i karikature pojedinih političara koji kradu, lažu, otimajući budućnost ne videći dalje od svoga nosa i ne radeći za opće dobro već osobno. U Jaslice sam htio staviti i poruge svećenika koji zlostavljajući na bilo koji naći nevine, vozeći skupe automobile i živeći lagodan život svaki put poput Heroda ubijaju malenu dječicu bojeći se za svoj položaj. Htio sam donijeti malenom Isusu jad i bijedu pojedinih rastavljenih roditelja koji u svojoj nezrelosti osobne probleme rješavaju preko leđa svoje djece misleći isključivo na sebe. Na one roditelje, osobito majke koji svojim sinovima ne dopuštaju da odrastu i odu već ih paranoično drže pod svojom skuti oduzimajući im sadašnji i budući život. Na očeve koji ne vršeći svoju ulogu oca, duhovnika, i stupa obitelji na taj način uništavaju naš hrvatski narod.
Draga braćo, želeći vam sretan Božić želim da nam maleni Isus koji se rodio zbog ljubavi prema nama donese osjećaj gađenja prema svakoj vrsti egoističnog i sebičnog života, apsurdnih traženja i težnji, i neka nam udijeli život prepun davanja, molitve, šutnje, poniznosti i hrabrosti. Neka nam dijete koje spava na slami oduzme san i pomogne da osjetimo tvrdoću kreveta onih koji taj isti krevet nemaju. Kojima je hladno, koji su gladni, pijani i napušteni po barakama i hladnim stanovima našega kvarta.
Neka nam novorođeno dijete pomogne da se osjetimo crvi, jadni i bijedni svaki puta kada nam bog «karijere» postane glavni idol u životu i njemu sve podredimo kao i projekte života od kojih ne odstupamo pa ni dok tonemo.
Marija je za svoj porod našla samo jednu običnu prljavu štalu. Klinike su suprotnost ovoj štalici, samo što se u nekima od njih ne rađa život već se ubijaju nerođeni koji završavaju u bidonima i kantama otpremani tko zna gdje. Neka nam prividna čistoća i urednost takvih klinika otvori oči da počistimo nered u srcima kada šutke odobravamo takve situacije smatrajući one koji se bore za život čudacima i fanaticima.
Dok šetamo obasjanim Splitom i slavimo na kućicama neka nas slika mlade žene koja rađa na zemlji prisjeti na tegobu svih žena koje su prije sat vremena zatvarale i brojale blagajne brojnih trgovačkih centara te umorne i gladne hrle svojima kućama kako bi u svojim obiteljima donijele malo svijetla i radosti što samo majka zna dati.
Neka nas slika Josipa koji nalazi na zatvorena vrata prati za vrijeme naših blagdanskih ručaka i večera, kao i darivanja, te nas prisjeti kako su nam mnoge stvari nepotrebne te sjete na brojne nezaposlene roditelje koji već dugo ne mogu ništa osigurati svojoj djeci. Neka nas prisjeti na brojne gluposti koje radimo jedni drugima misleći samo na sebe.
Neka nam anđeli koji pjevaju o miru donesu nemir nad našom ustajalom svakodnevnicom gdje tišinom navlačimo veliki pokrivač na svoje savjesti vjerujući kako se ništa u našem gradu, Domovini ne može promijeniti. Kako je Splitsko stanje uma nešto što trebamo štovati i njemu se klanjati. Neka nam donesu nemir pred zatvorenim očima kojima dopuštamo i puštamo korupciji da se razmahane i zahvati sve pore našeg života, grada, društva, te se njome još i hvalimo.
I dragi prijatelji, oprostite mi ako ste večeras došli čuti jednu idiličnu propovijed o Isusu, Mariji i Josipu. O anđelima koji pjevaju i pastirima koji milo promatraju malenog Isusa. Jednostavno večeras nije ta večer.
Vjera nam kaže kako se Isus rodio jedne noći. Nije bio dan, već noć. Nije bilo dobrodošlice, već samo zatvorena vrata. Nije bilo ništa pripremljeno, već su se morali snaći. Isus je došao na prvom mjestu za one koji ne pronalaze više niti jednu riječ kojom bi iskazali svoju bol. I što je napravio za njih? Sakrio se u njihovoj noći kako više ne bi bila prazna već kako bi u njoj bio Netko. A zašto ga ne vide? Jer nam se često dogodi da nam bol oduzme pravu sliku stvarnosti te osjećamo samo ono što vidimo. I zato za sve njih želim moliti večeras. Za njih te molim maleni Isuse koji si došao. Razbij monotonost negativnih misli i rodi misao da možda postoji nada. Prodrmaj one koji u svojoj pasivnosti ne žele učiniti ništa kako bi izašli iz svojih komotnosti. Neka plač koji se zna čuti postane plač oslobođenja i ozdravljenja. Daj o maleni Isuse da svi oni koji su daleko od radosti osjete da si izabrao njih kako bi došao na svijet. Neka najnesretniji na svijet znaju da su upravo oni ti na koje misliš dok dolaziš na svijet.
Od srca Vam želim jedan pravi blagoslovljeni uistinu nelagodni Božić. Amen!
Ivan Alojzije Terze, SDB | Bitno.net