Nakon izjave španjolske ministrice o seksualnosti djece konačno znamo kako Zapad namjerava riješiti problem pedofilije. Naravno, legalizacijom.
Katolička crkva je zbog svećenika pedofila zadobila jedan od najtežih udaraca u svojoj dvomilenijskoj povijesti. Zbog ovih gnjusnih zločina nad djecom u mnogim tradicionalnim katoličkim državama, poput Irske i drugih, Crkva se u nekoliko godina raspala. Nakon ovih skandala pape su poduzimali i poduzimaju sve kako bi u korijenu sasjekli ovaj problem, piše Ivica Šola u kolumni za slobodnadalmacija.hr.
No prošli tjedan dogodio se paradoks. Dok Katolička crkva muku muči kako iskorijeniti te monstrume među klerom, Europa i zapadni svijet idu drugom logikom, duboko licemjernom, i za djecu, i moju i vašu, vrlo opasnom. Naime, dok se zgražaju nad pedofilskim zločinima u Crkvi, oni problem pedofilije ne bi rješavali kao Crkva represijom, već – legalizacijom.
Ministrica u španjolskoj vladi Irene Montero, prošli tjedan je rekla da djeca imaju pravo na seksualnost ako na to pristanu. Dakle, problem je nasilni spolni odnos prema djetetu, ali ne ako dijete pristane. Što zna dječak ili djevojčica od 10, 12, 13 godina da bi mogli dati “pristanak” na seks?
Ministricu Montero odmah su išli braniti portali tipa našeg Faktografa koji se bore protiv lažnih vijesti, tvrdeći da je ministrica mislila ne na djecu, već na adolescente od 16 do 18 godina. No ti borci protiv lažnih vijesti lažu. Jer Montero je u svom govoru, dostupnom na internetu, govorila baš o djeci (“los niños e las niñas”).
Ne morate biti profesor španjolskog da utvrdite da, nedvosmisleno, riječ niños i njezin ženski rod niñas označavaju dječaka i djevojčicu, a nikako adolescenta. Uostalom, da je Montero doista razmišljala o seksualnom pristanku adolescenata, mogla je upotrijebiti mnoge druge riječi kao što su chicos, jovenes, pa i adolescentes. Ali, ne, ona je rekla niños, i točka, nema sada vađenja.
To što je gospodin/gospođa Montero (vrag će ga više znat‘ kako koga oslovljavati) rekla, dio je puno šire kampanje puzajuće legalizacije pedofilije. Ta kampanja počela je još 2013. s potporom i u Europskom parlamentu.
Tako je, unatoč pritiscima udruga i roditelja, 2. travnja 2013. godine Nizozemska odbila zabraniti Pedofilsku stranku, koja predlaže liberalizaciju seksualnih kontakata između odraslih i djece. Nisam siguran je li ta stranka ipak zabranjena, ali sam siguran da je jedan njen član uhićen zbog izdavanja “pedofilskog priručnika”.
Iste godine, koordinirano, u Ujedinjenom Kraljevstvu na prijedlog Barbare Hewson, engleske pravnice poznate po svojim bitkama za građanska prava, dolazi slična inicijativa pa biste mogli u krevet s curicom i dječakom od 12 ili 13 godina.
Na cijelu tu propedofilsku i LGBTIQ agendu, opet iste 2013. godine nakalemila se globalna stručna i znanstvena udruženja. Tako je Američko psihijatrijsko udruženje (APA), vjerojatno pod političkim i pritiskom mafije duginih boja, kao i više puta, 30. studenoga 2013. moralo ispraviti ono što je napisano u najnovijoj verziji DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) objavljen iste godine, u kojem je pedofilija s “poremećaja” preimenovana u “seksualnu orijentaciju”, a prije deset godina u DSM-4 pedofilija je već deklasificirana s “bolesti” na “poremećaj”.
APA, međutim, razlikuje pedofiliju od pedofilskog čina, u smislu da seksualnu želju prema maloljetnicima smatra orijentacijom kao i bilo koju drugu LGBTIQ+ orijentaciju, dok seksualni čin smatra poremećenim samo zbog mogućih negativnih učinaka na djecu. Takve perverzne odluke, naravno, oslanjaju se na znanost, pa i studiju pod nazivom: “A Meta-Analytic Examination of Assumed Properties of Child Sexual Abuse Using College Samples”. Lijepo zvuči na ingleški…
No u toj je studiji redefiniran koncept “seksualnog zlostavljanja maloljetnika”. Prema autorima, “sporazumni seks između djece i odraslih, te između adolescenata i djece, trebalo bi pozitivnije opisati” kao “intergeneracijski seks”. Bljuv!
Ako niste znali, Dan ponosa pedofila održava se na deep webu (očekujem i njihovu paradu ponosa) već 30 godina. Prema njima društvo je bolesno, diskriminirajuće (pa i Vi ja) jer ih ne prihvaća. Te stranice naglašavaju “pedofilsku stigmu” kao predrasudu koju svi mi trebamo prevladati da bismo se izliječili od zgražnja s njihovim seksom nad djecom.
Postoji i boylink portal, namijenjen “odraslima koje privlače maloljetnici”, koji, kao i APA, opravdavaju pedofiliju ne kao čin, već kao stanje koje treba prihvatiti, a postoje čak i stranice koje nude materijal za stručnjake i novinare kako bi pedofiliju “demistificirali”, uključili u društvo, protiv nas “bolesnika” kojima se na njih povraća.
Pioniri ove pedofilske agende, uz potporu dijela politike, moćne, poput španjolske ministrice, bili su još 1995. Danish Pedophile Liberation Front.
Sada se nalazimo u 2022. godini, a ovo pedofilsko lobiranje i agenda sve je življe, pa i iz usta španjolske ministrice Montero koja se, eto, “zabunila” pa umjesto riječi adolescent, upotrijebila riječ dijete, pa sada, eto, i ja ovdje “širim lažne vijesti”.
Premda nije tema s kojom se treba šaliti, ali još će na kraju svećenici pedofili ispasti uskoro “progresivne snage”. A pedofiliju ćemo riješiti na način – tako da je legaliziramo.
Svijet puca, i prije Putinove agresije, po šavovima, pucaju i plinske cijevi, a Zapad nikako da stane na kraj perverznjacima koji ne vide dalje od vlastitog dupeta, ili penisa, svejedno. Putina ćemo nekako pobijediti, ali zlo u vlastitom dvorištu – teško!