Petak, 14. ožujka 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

(Iz propovjedi bl Alojzija Stepinca na Staru godinu 31 12 1934)…CIJENI DAKLE, VISOKO CIJENI SVAKU MINUTU, SVAKU SEKUNDU, JER TI SVAKA SEKUNDA MOŽE KUPITI NEBO

“No nemojte misliti, da je vrijeme, da su dani našega života samo kratki. To bismo mi već nekako pregorjeli, samo kad bi se oni mogli opet vratiti. Ali nažalost nije tako. Zima se evo opet vraća, ali vrijeme nikada! Proljeće će se opet vratiti ali vrijeme nikada više. Ljeto će se opet vratiti, ali vrijeme nikada više, i jesen će se opet vratiti ali vrijeme ne. Vrijeme što si ga jednom izgubio izgubljeno je zauvijek, kao i ona voda što teče ispod Savskog mosta, kad je jednom prošla onuda, ne vraća se više nikad tamo…

Ako je dakle vrijeme, ako su dani našega života nenadoknadivi, što da kažemo čovjeku, koji vrijeme uzalud trati? Jao, kako će se kajati na samrti! Kako će žaliti za svakom izgubljenom godinom, koje nije proveo u službi Božjoj! Kako će žaliti za svakim mjesecom, za svakim danom! Gorko, gorko će žaliti, i za svakim satom, minutom i sekundom. Nemojmo dakle prezreti onoga savjeta Duha Svetoga: »Čestica dobroga dara neka te ne mimoiđe« (Sir 14, 14)[4].

Ti puštaš vrijeme da prolazi kao voda, a gle Duh Sveti te uvjerava, da je vrijeme dragocjenije negoli je srebro i zlato. Cijeni dakle, visoko cijeni svaku minutu, svaku sekundu, jer ti svaka sekunda može kupiti nebo. A što istom mnogo minuta zajedno dobro upotrijebljenih u službi Vječnoga Kralja? S vremenom je tako kao i sa platnom. Sastavljeno je od mnogo niti. Ako su te niti od lana, dobit ćeš laneno platno, ako su od srebra ili zlata, dobit ćeš skupocjenu tkaninu.

Predragi vjernici! Evo još par sati i jedna godina, koja nam se možda činila duga, nestat će zauvijek. Koliko je ljudi leglo ove godine u grob! Neka statistika navodi da dnevno umire oko 120 hiljada ljudi. Koliko ih je dakle leglo u hladnu zemlju diljem 1934. godine? Milijuni. Bog zna koliko je njih propalo zauvijek, jer se nisu htjeli služiti vremenom koje im je Bog dragi dao za spasenje, već su ga potratili u druge svrhe. Recite mi, što bi dali oni, koji su propali, sada samo za jedan časak vremena? Mislim da bi dali cijeli ovaj široki svijet. Ali vrijeme je ne samo kratko, nego što je još gore, nenadoknadivo.

A šta onda, ako bismo mi počeli cijeniti vrijeme tek onda, kad ga više ne bismo imali na raspolaganju? Ta ne zaboravite riječi pravednika Joba: »Godine izbrojene
navršuju se, i polazim putem odakle se neću više vratiti.«

Život ljudski je cesta, kojom se ide samo jedanput. Tko znade da se okoristi prilikom, koja mu se na tom putu pruža, blago njemu! Tko je pak zanemari, neće se nikad više moći vratiti, da popravi pogrešku.”

Autor / Nikolina Nakić

 

Najnovije

Odzvonilo je DEI politikama u Velikoj Britaniji?

Britanski financijski regulatori koji djeluju pod okriljem britanske središnje banke Bank od England, odustali su od postavljanja novih planova i pravila za provođenje DEI...

Ministar Brkić: Hrvati u BiH jedini su glas razuma, moramo sjesti za stol

Zamjenik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josip Brkić komentirao je aktualnu situaciju u BiH. Istaknuo je da BiH jest u političkoj krizi, ali...

Biblijska poruka 14. 3. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Pomirenje ili istrjebljenje

Mt 5,20-26   Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da...

Uništenje hrvatskog športa – nogometa

Piše: glavni urednik Vlado Kolak   Jugoslavenska sekta Možemo! kreirala je novu agendu kako uništiti jedan od najvažnijih hrvatskih brendova, po kojem smo poznati u cijelom...

Milan Nimac: ‘Došlo je vrijeme za ujedinjenje braniteljskih udruga’

Da sam boljeg zdravlja u dva mjeseca bih osnovao udrugu nezadovoljnih hrvatskih branitelja. Smatram da bi ta udruga imala više članova nego 45 braniteljskih...