Istanbulska konvencija mogla bi dobiti nasljednicu – Dunja Mijatović predstavila je izvješće o “šokantnoj diskriminaciji ‘trans-osoba’” u Europi.
Prošlog je tjedna povjerenica za ljudska prava pri Vijeću Europe, Dunja Mijatović, predstavila izvješće (“issue paper”) “Ljudska prava, rodni identitet i njegovo izražavanje” (“Human Rights and Gender Identity and Expression”).
Istanbulska konvencija 2.0 u pripremi?
Posrijedi je dokument u kojem se europskim državama – ne nužno niti isključivo članicama EU – upućuju prijedlozi za prilagodbu legislative, regulaciju javnog zdravstva, kao i javnog diskursa, kako bi se izašlo u susret potrebama “transrodnih osoba”, piše Narod.hr.
Kako stoji u Uvodu, svrha izvješća je ažuriranje temeljnih stavova Vijeća Europe o transrodnosti koji su sažeti u prvom “Izvješću o ljudskim pravima i rodnom identitetu” (“Issue Paper on Human Rights and Gender Identity”), objavljenom 2009. godine. Autor dokumenta bio je bivši povjerenik za ljudska prava Thomas Hammarberg.
Ovaj ažurirani nacrt za “transrodnu Europu” potreban je, smatraju u Vijeću Europe, zbog toga što “unatoč koracima naprijed u pravnoj zaštiti, ‘trans-ljudi’ još uvijek ne mogu uživati svoja ljudska prava jednako kao i ostali.”
Štoviše, kako stoji u uvodu Izvješća “diljem Europe ‘trans-ljudi’ se kroz svakodnevni život kontinuirano susreću sa šokantno visokom razinom diskriminacije, nasilja i nesigurnosti. Pravna zaštita i prepoznavanje ostaje nesrazmjerna diljem kontinenta, dok u nekim zemljama ne napreduje ili se čak preobraća na ranije stupnjeve.”
Bauk kruži Europom, bauk “tradicionalnih normi po pitanju spola i roda”
Osnovni razlog takvoj situaciji je prevlast “anti-rodnih narativa” koji, “premda podrivaju prava sviju, svojim fokusom na tzv. ‘tradicionalne’ norme po pitanju spola, roda i njihovog izražavanja djeluju osobito destruktivno na prava ‘trans-osoba’”.
U tom smislu Izvješće na 122 stranice upućuje ponajprije preporuke europskim vladama na koji će način one izaći na kraj s “tradicionalnim normama” koje predstavljaju toliki problem za trans-građane.
To ne znači da se u izvješću zapostavljaju posebni problemi poput jednakosti pristupa tradicionalno rodno separiranim javnim prostorima poput toaleta, kaznionica i sl.
Također, ističe se kako su u situaciji “šokantne diskriminacije” najizloženija trans-djeca. U tom je smislu nužno “priznati identitet ‘trans-školaraca’ u školskom okolišu, bez obzira na njihov zakonski upisani rod/spol”. To “ključivo s time da ime se dozvoli koristiti njihova vlastita imena i osobne zamjenice, (…) te participiranje u sportskim aktivnostima u skladu s njihovim rodnim identitetom i izražavanjem.”
Maksimalistički zahtjevi
Na koncu, nužno je da “nacionalni zakoni zabrane diskriminaciju na osnovi rodnog identiteta i izražavanja u svim odlukama o obiteljskom životu, uključivo s registracijom rođenja, udomljenja, posvojenja i pristupa reproduktivnim tehnologijama.”
To, naravno, znači potpuno ukidanje zabrana za sve oblike umjetne oplodnje, kao i primjenu unosa u matične knjige u skladu sa zahtjevima “trans-osoba”.
Ovo bi izvješće, po svemu sudeći, moglo biti najradikalniji dokument koji je Vijeće Europe ikad izdalo. Kao takav on zaslužuje najvišu moguću pozornost javnosti.
Bit će zanimljivo na koji način će maksimalistički zahtjevi iz Izvješća biti pomireni s novim tendencijama po pitanju “rodne skrbi” u Europi.
Podsjetimo, dokument je objavljen u trenutku kad se jedan broj medicinskih zahvata, poput primjene blokatora puberteta, u nekim zemljama, koje su u podršci transrodnosti prednjačile, stavlja na led.
Buduće analize to će nedvojbeno dokazati, ali hrvatskom se čitatelju već sad može napomenuti kako se u usporedbi s radikalnošću ovog Izvješća, Istanbulska konvencija doima poput “Družbe Pere Kvržice.”
Kako je posrijedi tip “političke preporuke” slične vrste kao i glasovita GREVIO-va konvencija, na potezu bi uskoro mogla biti politička vodstva europskih država. Ona će je vrlo vjerojatno dobiti na stol u obliku koji se može ratificirati.