https://www.portalnovosti.com/uskoro-pocinju-12-dani-srpske-kulture-u-istri
12.Dani srpske kulture u Istri koje organiziraju Zajednica Srba u Istri i pododbor SKD ‘Prosvjete’ u Umagu u suradnji s Upravom za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Srbije, Srpskim narodnim vijećem, Savjetom za nacionalne manjine RH, Istarskom županijom i turističkim zajednicama Pule i Umaga. …i to nigdje drugdje, nego u Domu hrvatskih branitelja, čiji je vlasnik Ministarstvo obrane RH?…
1.Je li i to u sklopu misije ministra Tome Medveda o općem izjednačavanju hrvatskih i srpskih žrtava, bez obzira na povijesni kontekst i odgovornost za početak ratnih zbivanja?
“Hrvatska se okreće budućnosti, ali ne zaboravlja prošlost. Nakon poruka iz Knina kako svaka žrtva zaslužuje poštovanje, kao i da nevine žrtve nemaju naciju ili vjeru”, smatram da žrtve imaju pravo na pravdu, vape za pravdom, a u ovakvom okretanju budućnosti premijera Plenkovića i ministra Medveda nema pravde, nameće se nepravda!
Može li se graditi mir na nepravdi, na nepravednom izjednačavanju žrtava?
Ne može, jer takav mir izvorište je trajnog nezadovoljstva, ponovno traumatiziranje žrtava, a spirala zla se nastavlja.
Da Srbi nisu počeli provoditi njihov mitološki projekt Velike Srbije, bi li zločina uopće bilo? Ne bi!
Da su Srbi u Hrvatskoj prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu 1991. godine, bili žrtava uopće bilo? Ne bi!
Da nisu provodili “Balvan-revoluciju”, bili žrtava uopće bilo? Ne bi!
Još su nam u svježem sjećanju balvani preko pruga i cesta po Hrvatskoj od 17.kolovoza 1990.godine, kada je počela takozvana balvan-revolucija, početak oružane pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti.
Predsjednik tadašnje općine Knin Milan Babić proglasio je ratno stanje. Bio je to šok i nevjerica za zemlju koja je velike prihode ostvarivala upravo od turizma.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zapovjedio je hitnu intervenciju. Oklopne transportere koji su krenuli Ličkom magistralom u Titovoj Korenici zaustavilo je srpsko stanovništvo pa su se povukli prema Slunju.
Poslana su i tri helikoptera s pripadnicima specijalne policije koje su kod Ogulina presrela tri MIG-a Jugoslavenske narodne armije i prisilila ih da se povuku i odustanu od obavljanja zadaće.
„balvan revolucija“ je bila prvi čin agresije na hrvatski narod, koji se plebiscitarno na referendumu izjasnio za slobodnu i demokratsku Hrvatsku.
Barikade su vođe pobunjenim Srbima objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima, gdje je svako spominjanje riječi Hrvat ili Hrvatski bio positovjećen s NDH i s ustašama. Svako istjecanje hrvatskih simbola isto tako bio poistovijećen s NDH. Ovo poistovjećivanje nove vlasti s onom iz NDH, je retorika srpskih vođa i danas , a bila je uspješna retorika koju su koristili oni koji su htjeli da pobuna nastane i da se raširi u Hrvatskoj. Pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, koja je počela” balvan revolucijom” iako se pravdala sasvim iracionalnim strahom od genocida nad Srbima, bila je ustvari direktno uperena protiv svake moguće suradnje s hrvatskom vlašću.
I na samo sa hrvatskom vlasti , već je isključivala suživot sa svim ostalim etničkim skupinama. RSK je potpuno okrenula leđa multinacionalnom i antifašističkom naslijeđu već se priklonila četničkom naslijeđu i njemu srodnoj šovinističkoj ideologiji Velike Srbije, a rezultat takve politike je strašan krvavi rat protiv Hrvatske te konačni bijeg više od 150 tisuća hrvatskih Srba nakon sloma RSK-a.
Svi pokušaji hrvatskih vlasti da se uvede red, medijskom su manipulacijom proglašavani kao napad na srpski narod.
Uslijedili su zatim paljenje sela, ubijanje stanovnništva od Borova sela, Dalja, Četekovaca, Ćelija, Kusonjama, Petrinji, Tovarniku, Lovasa…. za što nitko nije odgovarao. Napadi na Vukovar, potpuno razaranje grada, ubijanje i protjerivanje stanovništva, odvoženje u logore na srpskom teritoriju…
Takva agresivna politika rezultirala je tvorevinom Republikom Srpskom Krajinom koja je trebala biti pripojena Velikoj Srbiji , a završila je tragično po Srbe i Hrvate koji su živjeli na tome teritoriju.
Konačan rezime žrtava Domovinskog rata po podacima prof.dr.sc. Ante Nazora ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Domovinskog rata na hrvatskoj strani su imena 13.914 osobe za koje se pretpostavlja da su smrtno stradale, od toga je 8257 hrvatskih branitelja, a 5.657 civila. naglašavajući da su to trenutačne brojke, koje će se sigurno još mijenjati.
Tome valja pridodati 1.093 osobe (428 hrvatskih branitelja i 665 civila) koje se prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja iz studenoga 2016. još vode kao nestale, tako da bi ukupni broj stradalih i nestalih s hrvatske strane bio 15.007 osoba.
Prema podacima iz RSK, stradale su 6.304 osobe, a 900 osoba srpske nacionalnosti (petoro vojnika i 895 civila) vodi se kao nestale. Od tog broja 6127 je srpske narodnosti – 395 pripadnika JNA, 3.086 pripadnika Srpske vojske Krajine, MUP-a RSK i srpskih paravojnih postrojbi i 1.782 civila. Za 864 poginule osobe s tog popisa status nije poznat. Preostalih 1.077 smrtno stradalih osoba na okupiranom području Hrvatske 1991-1995. su nesrpske narodnosti (od toga 821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara itd.)
“Okupljat ćemo se i ubuduće da bismo čuli osudu ovog zločina. Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri da ćemo poštujući stradanje, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira”, poručio je Milorad Pupovac sa komemoracije u Uzdolju.
Izjednačavanjem krivnje , proglašavanjem obrambenog Domovinskog rata građanskim ratom ne može se stvoriti društvo mira! Ne može iz jednostavnog razloga što svaki napadač, svaki agresor mora znati da ga za napad, za agresiju čeka kazna, čeka saznanje da čini nešto nepravedno i neprihvatljivo. Ukoliko ta kazna izostane znači da se napad i agresija na tuđi teritorij, na tuđu zemlju isplati i ponoviti će opet isto!
2. Zašto Dani srpske kulture u vrijeme korone? I to u vrijeme korona zaraze, koja se širi?
Grad Rovinj odustao je od organiziranja te manifestacije.
Grad Pula odustao je od Filmskog festivala, odustalo se od mnogih tradicionalnih manifestacija po Istri, kao smotra Boškarina u Kanfanaru, kao i srednjovjekovni festival u Svetvinčentu, ali Dani srpske kulture se moraju održati? Zbog čega? Zašto?
Da budem malo zajedljiva; zar će se fiš-paprikaš jesti preko maski koje treba imati u zatvorenom prostoru ili neće trebati, jer eto Srbi u Istri nisu ugroženi od zaraze korona virusa???
Podsjećam na sličnu najavu u Domu hrvatskih branitelja, koju nisam zaboravila, a odnosi se na doček Nove godine sa srpskim zabavljačem Borom Drljačom, koja je izazvala skandal i koji smo uspjeli spriječiti! Dom hrvatskih branitelja nije mjesto za održavanje takvih zabava. Time se narušava dignitet Doma hrvatskih branitelja kao institucije i kao povijesnog zdanja.
Svi bi mi trebali imati amneziju na ratne godine, zaboraviti sve i krenuti u svijetlu budućnost, bez spominjanja i bez kažnjavanja prošlosti. Ta politika je upravo na djelu, i pitam se kolika im je debljina obraza, etike i morala prema žrtvama koje su u temeljima hrvatske dežave?
Ta manifestacija kod Hrvata poprima negativnu konotaciju. Reći će mnogi “tko voli neka izvoli” A zbog čega onda ne bi i hrvatski pjevač MP Thompson mogao pjevati u pulskoj Areni? Pa tko voli neka izvoli!
Po kojim kriterijima su Dani srpske kulture prihvatljiviji od hrvatskog pjevača? Istra je dio Republike Hrvatske, jedna od Županija i hrvatski pjevač, branitelj, koji je sudjelovao u obrani svoje domovine Hrvatske, na hrvatskom tlu mu je ta ista vlast u Istri zabranila pjevanje u pulskom Amfiteatru.
Doista apsurdno! Kriteriji su licemjerni, nedemokratski i nisu uopće u skladu sa multikulturalnošću, kojom se IDSova vlast u Istri busa u prsa.
M.P. Thompson kao hrvatski branitelj jedini zaslužuje nastupiti u Domu hrvatskih branitelja, ostali ne !