Domovinski se pokret pohvalio rastom svog rejtinga, u najnovijoj anketi CRO Demoskopa za studeni. Dok četiri od pet relevantnih stranaka u Hrvatskoj, dakle onih koje prelaze izborni prag na nacionalnoj razini – HDZ, SDP, Možemo i Most – bilježe pad popularnosti u odnosu na protekli mjesec, Domovinski pokret je znatno porastao u anketama, pa je sad izbio na četvrto mjesto – ispred Mosta.
Vladajući HDZ je tako izgubio 0,3 posto glasova, s 25,6 posto glasova prošlog mjeseca došao je na 25,3. Slično je i s u anketama drugoplasiranim SDP-om, koji je s 15,6 posto u listopadu dospio na 15,2 posto, kao i s Možemo, koji su s 11,4 posto pali na 11 posto. No sve su to male promjene, u razini statističke greške, varijacije koje se mogu pojaviti između mjeseca i mjeseca, zbog ne prevelikog uzorka i metodologije ispitivanja. No zato su podaci za Most i Domovinski pokret indikativni: Most je pao sa 8,2 na 7,4 posto, što je mjesečni pad popularnosti od dobrih 10% i nije u domeni statističke greške. Još više je rastao Domovinski pokret, koji je sad smijenio Most na četvrtom mjestu najpopularnijih političkih opcija, iako se radi o stranci čija se baza birača nalazi koncentrirana uglavnom u Slavoniji i na istoku zemlje. Osim sada petog Mosta, sve ostale političke opcije su daleko iza.
Usto, Ivan Penava je, s 4,1% onih koji ga smatraju najpozitivnijim političarem u državi, došao na 3. mjesto te liste, iza Milanovića i Plenkovića, a ispred Tomaševića, Benčić, i Grbina. Doduše visoko je i na listi onih koji ga smatraju najnegativnijim – tu su opet ispred njega Plenković i Milanović, ovaj put obrnutim redoslijedom, ali je ispred njega i Gordan Grlić-Radman.
Na to se osvrnuo i Domovinski pokret, koji se pohvalio “nezaustavljivim rastom” i poručio: “Ne držimo previše do anketa, ali ni rejting agencije više ne mogu ignorirati ozbiljan i sustavan rad zastupnika Domovinskog pokreta i istaknutih pojedinaca s kojima surađujemo.”.
Što takav nagli skok popularnosti govori? Stara je istina u politici da zapravo ne postoji loša reklama – ono zbog čega će se jedni zgražati je ono zbog čega će vas drugi birati. Doziranje tog publiciteta je druga stvar. Kontroverzni vukovarski plakat je, čini se, ključan u tom naglom rastu popularnosti Penave i Domovinskog pokreta, kao i beskompromisan stav Penave o tome hoće li dozvoliti Pupovcu bacanje vijenca “za sve žrtve Vukovara” u Dunav.
Penava je tu u pravu – kako bi Pupovac gledao na to da Skejo dođe u Jasenovac i postavi vijenac za sve žrtve Jasenovca, uključujući poginule ustaše? Vjerojatno ne dobro. Većina ljudi je Pupovčev potez i vidjela kao provokaciju, a ne “čin pomirenja”.
Plakat je očito namjerno kreiran tako da bude kontroverzan, da se o njemu govori i piše – pozitivno ili negativno, ovisno u kojim i kome sklonim medijima, iako su svakako u većini ovo drugi – i u tome je Penava potpuno uspio. “Kad se prašina slegla, više nije sporan ni HOS ni ništa drugo, gola je činjenica da nažalost u Hrvatskoj nekima smetaju vrijednosti Domovinskog rata i Hrvatske obrambene snage te se stvara netrpeljivost i pritisak na ljude koji su branili ovu zemlju”, rekao je danas Ivan Penava – i to je nesporno, i s te strane je njegov plakat uspio, puno je toga istjerao “na čistinu”. Usto, prezentirao se kao beskompromisan političar koji ne kalkulira previše, što mu u ovom trenutku donosi – njemu i njegovoj stranci – prednost pred Mostom, po prvi put u anketama.
Penava je međutim svjestan da to može biti i zavaravajuće. ““Većina relevantnih agencija koje rade ta istraživanja kažu da Domovinski pokret ima najveći rast u godinu dana. Taj podatak se pomalo sakriva, ali se ipak čuje za njega”, kazao je Penava komentirajući najnoviji CRO Demoskop.“A rejting k’o rejting, jedan mjesec ide gore, drugi dolje. Ne bih se usudio procjenjivati koliko su relevantna ta istraživanja i koliko odražavaju stvarnu sliku”, dodao je.
No poznato je da desne opcije na izborima obično prolaze bolje od onog što pokazuju ankete – iz raznih razloga, a jedan je što nije popularno javno se izjasniti kao “desničar”. Isto tako, Most je u zadnje vrijeme povukao velik broj kontroverznih poteza koji će svakako odbiti njegovu bazu, ali teško da će privući bilo koga iz političkog centra.
No da bi Domovinski pokret i Penava zadržali pozitivan moment, da bi nastavili rasti do izbora, bit će potrebno puno više od kontroverzi, beskompromisnosti, i činjenice da su vjerojatno jedina vjerodostojna oporba HDZ-u s desne strane, u ovom trenutku kad Most prilično vrluda.
Bit će potrebno i pružiti konstruktivne ideje, bit će u pravom trenutku potrebno i pokazati spremnost na kompromis, ne nužno s Pupovcem s kojim Domovinski pokret a priori ne želi surađivati – i nitko ih zbog toga ne može kriviti – ali svakako s HDZ-om i ostalim opcijama između centra i desnice. I, naročito važno, bit će potrebno zagrabiti u širinu: Istina, Domovinski pokret duguje popularnost ponajviše svom odnosu prema Domovinskom ratu i braniteljima, za koji se čini da je bez fige u džepu kao kod brojnih drugih stranaka, i koji u svom vrhu ima i brojne veterane, opet za razliku od većine drugih stranaka, osim HDZ-a, ali kod njega veterani prečesto djeluju kao nešto pokazno, kao pokriće za politike koje nisu u skladu s onim što branitelji žele i očekuju od hrvatskih vlasti. No branitelja nema dovoljno da bi sami za sebe presudno djelovali na izbore.
Osnovno pitanje ključno za dalji rast Domovinskog pokreta – dakle, za rast koji bi ga doveo na treće mjesto najpopularnijih političkih opcija, ispred Možemo, je mogu li oni prebaciti fokus s braniteljske i njima bliske populacije na opću, onu koja u konačnici odlučuje izbore, i dati jednako beskompromisne i vjerodostojne odgovore na pitanja korupcije, ilegalne imigiracije, ekonomskog rasta, ali i ekologije i svih ostalih političkih pitanja koja su Hrvatima prioritetna, a da pritom ne zanemare i ne odbace braniteljsku populaciju i one razočarane “briselskim” HDZ-om? Hoće li moći dati odgovore na probleme neumitne globalizacije koji će ići dalje od jednostavnih, ali neučinkovitih ideja o zatvaranju u sebe i svoje granice, odgovore na pitanja kako Hrvatsku otvoriti prema svijetu a da ostane svoja, kako privući strani kapital a da ne budemo u poziciji da nam on određuje politiku i budućnost Hrvatske, kako proširiti prostor ljudskih prava, sloboda, i demokracije, a da to ne bude zloupotrijebljeno od raznih udruga i “dobronamjernih” filantropa? Jer, sama kritika vladajućih i HDZ-a, kao i “ovnovski” pristup može kratkoročno pomoći DP-u i Penavi da se popnu visoko u anketama, ali da bi se izašlo iz niše i postalo i opstalo kao relevantna stranka na nacionalnoj razini bit će potrebno puno više od toga. A ne samo braniteljskoj populaciji, nego i cijeloj Hrvatskoj treba stranka koja će se odnositi prema Domovinskom ratu onako kako se sve druge zemlje odnose prema svojim oslobodilačkim ili obrambenim ratovima – Amerika prema svom ratu za nezavinost, Britanija ili Rusija prema Drugom svjetskom, i tako dalje. Takav odnos bi trebale zapravo njegovati sve stranke, i nikad i nigdje ne bi smjelo biti spora da je Domovinski rat temelj na kojem je nastala hrvatska država, a ne da se mulja s nekakvim “antifašizmom kao temeljem hrvatske države”, jer to nema veze s mozgom (a ni s Ustavom, ako ćemo iskreno). Isto kao što ne bi trebalo biti spora oko toga da je Tuđman utemeljitelj Hrvatske, a ne Tito. Samo u Hrvatskoj postoje takve razmirice, i nigdje drugdje, a Penava tu govori jasnim i nedvosmislenim jezikom i to mu nosi političke bodove.
No Hrvatska pamti puno stranaka i pojedinaca koji su u jednom trenutku zasjali u anketama, pa čak i na izborima, došle do drugog ili trećeg mjesta – poput Živog zida, HNS-a, HSS-a, Mikšića, ili čak i Možemo koji su ne tako davno bili drugi u anketama, ispred SDP-a, da bi sad bili treći s tendencijom daljeg pada, da bi ubrzo bile zaboravljene, nestale, ili bačene na same margine političkog prostora. Domovinski pokret je dokazao da može sustavno rasti, no ubuduće će morati dokazati da može i dugoročno opstati na političkoj sceni – a to se u prošlosti pokazalo kao jako težak zadatak za sve, naročito u Hrvatskoj gdje tradicionalno, kao i u većini država, postoji duopol (HDZ i SDP), a svi drugi su samo ukras demokracije i privremena opcija.
Marcel Holjevac