NARAVNO DA NIJE POVIJESNI REVIZIONIZAM !
TO JE STRAH PARTIZANSKIH POTOMAKA OD RAZOTKRIVANJA STRAHOTA KOMUNISTIČKIH ZLOČINA KOJE SU POČINILI NJIHOVI PRETCI!
Povijesna znanost ili historiografija je dinamična znanost, stalno se otkrivaju novi dokumenti, novi dokazi o zbivanjima u povijesti. Ne može se od povijesne znanosti napraviti dogmu, kao što bi to htjeli sljednici yugo-komunističke ideologije, koji ni nakon 27 godina hrvatske samostalnosti, ne mogu prihvatiti samostalnu Republiku Hrvatsku i njeno demokratsko opredjeljenje, već stalno nameću i naturaju yugo-komunističke, i totalitarističke vrijednosti kao jedino ispravne i jedino moguće. Posebno se to očituje u dijelu zločina počinjenih nakon ratnih operacija, koje su počinili Titovi partizani po izričitoj naredbi tadašnjeg njihovog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. .
O NDH, ustaškom režimu, o talijanskim fašističkim zločinima i o nacističkim njemačkim zločinima poznato je više, manje sve. Pobrojane su i preuveličane žrtve, naročito ustaške . odnosno one počinjene u vrijeme NDH režima.
10. travnja 1941.godine proglašena je Nezavisna Država Hrvatska NDH, koja je bila u savezu Sila osovine, totalitarna sa kultom ličnosti poglavnika Ante Pavelića. Tijekom četiri godine postojanja želja za stvaranje etnički čiste države rezultirala je progonima, zatvaranjem i ubojstvima Srba, Židova i Hrvata neistomišljenika.
Isti takav režim postojao je u isto vrijeme i u Srbiji. Kapitulacijom Jugoslavije nastala je 1941 godine marionetska i profašistička srpska država Nedićeva Srbija, koja je bila u savezu sa Njemačkom i koja se javno pohvalila da je prva riješila „ židovsko pitanje“ u kolovozu 1942 godine. U logoru Sajmište ubijeno je 20 000 ljudi i još toliko na stratištima oko Beograda.
Ali o tim se srpskim i četničkim zločinima ne piše , niti su poznati javnosti! Hrvatskom su se narodu obnovitelji Jugoslavije, komunisti, orjunaši i preobučeni četnici u partizanske odore, zbog NDH osvetili, i to nakon završetka ratnih operacija, masovnim likvidacijama nakon Bleiburga, na križnom putu, pobivši i pobacavši u jame i rovove oko 500 tisuća ljudi. I to im nije bilo dovoljno, već su sa famom o Jasenovcu kao logoru smrti preko 800 tisuća ljudi, 20 tisuća djece, desetljećima cijelom hrvatskom narodu nametali povijesnu krivnju za genocidnost, ustaštvo i klerofašizam.
Srbija neprestano već preko 70 godina zlorabi Jasenovac, krivotvoreći brojke, popis poginulih, namećući pritom stigmu ustaštva, fašizma i zločina Hrvatskoj.
Komemoracija u Jasenovcu svake se godine zlorabi se u dnevno-političke svrhe, pogotovo od strane Milorada Pupovca, koji svojim plačkavim izričajem dodaje potrebnu dramatiku. Istraživanjem i svjedočenjima postoje dokazi da je Jasenovac zatvoren tek 1951 godine, pronađeni su dokumenti, ali službena politika ne reagira, umjesto da se sazna istina. Komu nije stalo do istine? Odgovor se sam nameće!
“Jasenovački logori – istraživanja“ Autori knjige su Vladimir Horvat, Blanka Matković te Igor Vukić i Stipo Pilić. Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb 2015.
Motiv istraživanja je bio popis navodnih žrtava u logoru, a koji nije odgovarao stvarnom popisu. Nakon rata propagandni stroj najčešće se zaustavljao na brojci od 700.000 ubijenih, a taj je broj bio upisan u enciklopedije, školske udžbenike, novinske i televizijske reportaže. Brojna svjedočenja bivših logoraša, arhivski izvori pa čak i knjige objavljene prije 1990. godine, pokazuju da je realna slika jasenovačkog logora daleko od one na koju je, iz raznih razloga, prihvatila hrvatska javnost – U poslijeratno doba logori u Jasenovcu i obližnjoj Staroj Gradiški, osim kao postaje Križnog puta i stratišta, bili su mjesta za zatvaranje stvarnih i potencijalnih protivnika komunističkog režima, a što se godinama prešućivalo .
Prešućivala se i uloga Srbije u 2.svjetskom ratu, i njena antisemitska politika i još se dan danas prešućuje. Prešućivala se i njena kvislinška uloga, logori i sve ostalo za što se tereti NDH i današnja Hrvatska, a Srbija se ne spominje.
ROMAN LJELJAK ” MIT O JASENOVCU”
Roman Ljeljak, slovenski je publicist i istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije i autor niza knjiga kojima se razobličava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti, ovih dana promovira svoju novu knjigu “Mit o Jasenovcu” koju je napisao na osnovu dokumenata koje je pronašao u beogradskim arhivima “Dokumenti su iz različitih izvora poput Nedićevih arhiva, arhiva NDH, židovskih arhiva i arhiva komunističke Jugoslavije. Dokumenti jasno pokazuju što se točno dogodilo Jasenovcu. Za knjigu i film također sam koristio dokumente svih strana, tako da nitko ne može prigovoriti profesionalizmu i objektivnosti pristupa našem istraživanju” izjavio je Roman Ljeljak
Kada je Roman Ljeljak počeo sa prezentacijom svoje knjige i filma MIT O JASENOVCU, krenula je i orkestrirana medijsko-politička hajka, popraćena sa hajkom kvazi povjesničara, koji brane komunističke dogme, kao nešto neprikosnoveno, kao jedinu i pravu povijesnu istinu.
No na njihovu žalost, ostalo je dovoljno dokumenata u arhivima, koji tu njihovu komunističku dogmatsku povijest ruše istinom!
Za komunističke zločine znalo se i svo vrijeme trajanja bivše Jugoslavije, samo se o njima moralo strogo šutjeti, jer tko bi ih spomenuo, nestao bi bez traga. Tako utjeran strah u ljude bila je najsigurnija brana da se istina sazna.
PARTIZANSKA BOLEST
Ne znam koliko je u javnosti poznat izraz ” partizanska bolest”, ali ja osobno znam za to spletom okolnosti još od mladih dana.. Naime “partizanska bolest’ javljala se kod partizanskih koljača, kada su ih u snu budile strašne slike zločina koje su počinili, ili su im se javljali likovi prisnih partijskih drugova koje su nevine, po partijskom nalogu, izdajnički otpremili na dugoročnu robiju. Dovodili su ih u bolnicu u stanju napada, kada su grozno vrištali i vikali, spominjući imena i načine kako su ubijali. Bili su to teški oblici psihopatije-duševne depresije a u najvećem broju slučajeva ‘partizanski koljači’ završavali su ili u ‘ludari’ ili bi život okončali suicidom! Medicinsko osoblje koje se zateklo u bolnici, bilo je prisiljeno na šutnju, jer se znalo da bi ih progutao mrak,ako to igdje ispričaju. Na brzinu bi ih obukli u “luđačku košulju” i zatvorili u ludnicu. Međutim i osoblje je na na neki način moralo olakšati svoju savjest, pa bi u povjerenju ispričali nekom svom bližnjem i tako se šapatom istina širila.
RAZNI NAČINI ZAUSTAVLJANJA ISTINE, OD ZABRANA DO KRIVOTVORINA
A što drugo mogu smisliti sljednici yugo-komunističke povijesti nego zabrane? Drugačije oni ne mogu razmišljati! Za njih pojam demokracija znači samo njihovu “istinu”, ne mogu oni pojmiti da postoji i drugačije razmišljanje,koje nije identično njihovom. To je ostatak jednoumlja, partijskog ispiranja mozga i nesposobnost formiranja osobnog stava i svjetonazora.
Za ilustraciju navesti ću par primjera kako se pokušava braniti neobranjiva istina, koja ipak izlazi u javnost nakon 73 godine, planski , pomno i zastrašivanjem sakrivana.
Primjer 1.
Profesori povjesničari koje, ¨nota bene¨ plaća hrvatska država, a time i svi mi koji punimo državni proračun, krivotvore sustavno hrvatsku povijest, hrvatski jezik i Domovinski rat.
Na teret hrvatskih poreznih obveznika profesori HRVOJE KLASIĆ I TVRTKO JAKOVINA , te SNJEŽANA KOREN,voditeljica radne skupina za izradu kurikuluma povijesti otišli su u Beograd i sudjelovali na konferenciji 17. i 18. lipnja 2018., pod naslovom „Ko je prvi počeo? Istoričari protiv revizionizma“ A tema je naravno revizija povijesnih zbivanja koja su prethodila Domovinskom ratu! Da parafraziram Slobodana Miloševića” Ta tko nas to bre zavadi”
Navedena tri hrvatska profesora, koje plaćaju hrvatski porezni obveznici time krše USTAV RH, jer je Domovinski rat u temeljima Republike Hrvatske, a hrvatski jezik, je isto tako po Ustavu RH, službeni jezik u Republici Hrvatskoj.
Primjer 2.
Roman Ljeljak je trebao održati prezentaciju svoje knjige i filma Mit o Jasenovcu u Samoboru. Odmah se gradonačelnik Samobora Krešo Beljak oglasio priopćenjem o povijesnom revizionizmu, veličanju ustaštva, relativiziranju fašizma i nasilnom prekrajanju povijesti!!!
Znači da je po Kreši Beljaku nedopustivo iznijeti u javnost dokumente koji su pronađeni u arhivima, koji dokazuju istinu, jer sa tom istinom koja njemu ne odgovara “se truje hrvatska mladost”???
Krešo Beljak ne osuđuje lažiranje povijesti, on bi htio da ta povijest ostane zacementirana kao dogma i da se mladost uči lažnoj povijesti??? Da doista je to po “ljudskim, kršćanskim i moralnim normama” odgajati mlade u laži, kako se to radilo u bivšoj Jugoslaviji.
Krešo Beljak kaže “nasilni pokušaji prekrajanja povijesti” ??? U čemu se sastoji to nasilje? Pa nitko nikoga nije fizički napao i tjerao na prezentaciju, nitko nikoga nije ubio zbog te prezentacije? Nitko nije ničim kršio javni red i mir, dapače prezentacija se održala u Hotelu Lavica u Samoboru pred prepunim gledalištem hotelske dvorane! O kojem to nasilju piše Krešo Beljak?
Primjer 3
Uredniku portala Muralist iz Čakovca upućena je pismena prijetnja zatvorom do 3 godine , i to ni manje ni više od povjesničara! Apsurdno da tako nešto napiše povjesničar ,koji zna da se povijest istražuje, da nije zauvijek zapečaćena! E upravo to bi yugofili i htjeli, zapečatiti povijest Jugoslavije!
Kao povjesničar, Goran Hutinec prijeti kaznom zatvora zbog iznošenja u javnost dokumenata koji su bili pohranjeni u arhivama? Doista van svake pameti gospodine povjesničaru!!! Da mi je znati tko je njemu dao diplomu povjesničara? Pogađam iz prve; Filozofski fakultet u Zagrebu, a mentor je bio Ivo Goldstein! Isti onaj Ivo Goldstein koji je do nedavno kao hrvatski veleposlanik u Francuskoj u svojem uredu u Parizu držao sliku Josipa Broza Tita! Jasno je onda kome to smeta istina i tko brani Titove zločine i zločince i za koga je neugodna istina povijesni revizionizam!