Zadnjih, skoro mjesec dana, od najave Vukovarskog prosvjeda kojeg je inicirao gradonačelnik Penava, ne prestaju političke bitke, inicirane od samog Plenkovića i dijela HDZ-a koji ga podržava da bi mu se dodvoravao ili iz straha kojeg je uopće teško objasniti. Namjera Penave da prosvjedom pokrene institucije da rade svoj posao bez naloga politike, te procesuiraju odgovorne za ratne zločine doživljena je kao napad na Vladu i Premijera od tzv. desnice u Hrvatskoj.
Taj strah Plenković objašnjava mogućom politizacijom prosvjeda, a upravo je on svojim izjavama i postupcima već unaprijed politizirao skup prozivajući pojedince i stranke za organizaciju istog. Jasno je da njemu i dijelu HDZ-a prosvjed ne odgovara zbog koalicijskih partnera koji će to doživjeti kao napad na njih, ali kako on stalno ističe jedinstvo i stabilnost koalicije ne vjerujem da jedan skup za ISTINU može poremetiti odnose tako jake koalicije.
Nije iznenađenje da se HDZ protivi tom prosvjedu, pa je od strane Plenkovića izjavljeno da je cijelo Predsjedništvo i Nacionalni savjet HDZ-a jednoglasno donio odluku da ne podržava skup u Vukovaru. Temeljem toga, jasno je da i Zajednica branitelja HDZ-a Gojko Šušak i njen predsjednik general Filipović daju potporu Plenkoviću i protive se prosvjedu u Vukovaru, jer su oni dio stranke, a dio članova Zajednice je u Predsjedništvu ili Nacionalnom savjetu HDZ-a. Ako je stav stranke bio jednoglasan onda ih treba razumjeti, jer to znači da su i oni digli ruku na sastanku protiveći se prosvjedu, jer trebaju izvršavati naloge Predsjedništva ili ponuditi ostavku.
Kako to rade neki drugi, pokazo je general Sačić dajući neopozivu ostavku na mjesto člana Uprave Hrvatskog generalskog zbora ( HGZ ) nakon što je Miljavac, očito, popustio pred Plenkovićem, te izjavio da HGZ ne podržava prosvjed u Vukovaru. Naravno, Sačić je svu nepravdu sustava i politike osjetio na svojim leđima kroz privođenja, maltretiranja i saslušavanja u politički nametnutom i motiviranom suđenju za zločine u Gruborima. Jučer je to bio Sačić, a sutra može biti bilo tko koga politika ocijeni podobnim za prepuštanje “institucijama progona” kako bi sačuvali svoje glave, pa i oni koji danas dižu ruke ne pitajući se što će biti sutra. Sačić je toga i te kako svjestan jer je prošao Golgotu kao i neki drugi generali i zapovjednici prepušteni sami sebima. Stvar svakog pojedinca je kako će postupiti u određenim životnim okolnostima, ali upravo ti postupci će kroz povijest biti ocijenjeni od njihovih suboraca, branitelja i prijatelja pozitivno ili negativno. Kao što stara narodna kaže da svatko piše svoju sudbinu, tako je mnogo onih koji će u povijesti biti zapamćeni kao istinski branitelji pravde, a neki i neće.
Problem je kad se zlouporabi svoja funkcija i institucija, koristeći vanstranačku organizaciju za provođenje politike jedne stranke. Upravo to je napravio Đakić, predsjednik HVIDR-e, saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik Saborskog odbora za veterane koristeći članove HVIDR-e za stranački obračun sa neistomišljenicima. Naime, Hvidra nije stranačka organizacija i ne bi smjela biti jer invalidi Domovinskog rata su najprije hrvatski branitelji, pa tek onda možda članovi neke stranke što nužno ne znači da su svi invalidi članovi HDZ-a da bi se trebali povinovati stranačkoj stezi. Ako je već to morao Filipović i stranačka Zajednica branitelja HDZ-a, to nije morao, a ni smio Đakić koji predstavlja ili bi morao predstavljati širu populaciju od one koja pripada HDZ-u. Igra i manipulacije oko sportskih igara HVIDR-e je najniža razina politike koja u ovom slučaju graniči sa moralnom odgovornošću onih koji su se upustili u igru za jednu stranku ili pojedinca, te bi bilo moralno da odstupe.
Za nadati je se, da će se braniteljske udruge i branitelji, u budućnosti oduprijeti politizaciji svog postojanja i ne dopustiti “daljinsko” upravljanje prema potrebama pojedinaca i politike. Iskustvo nas uči da kad smo god pristali na političku igru iz nje smo izašli pobijeđeni i platili visoku cijenu osim pojedinaca koji to dobro naplate.