Iako je u srpnju 1991. na mladoj misi Grge Grbešića pozivao na toleranciju i mir, samo tri mjeseca poslije, 8. listopada 1991., tovarničkog župnika Ivana Burika podmuklo su ubili pripadnici srbijanskih paravojnih postrojbi i mjesnih srpskih dragovoljaca…
Od strane srpskog agresora ubijeni svećenik Ivan Burik rodio se 1928. u Neštinu pokraj Iloka. Oca su mu 1943. ubili partizani zbog aktivnosti u mjesnoj organizaciji HSS-a. Ostatak obitelji dvije godine poslije krenuo je na, poslije će se pokazati, Križni put do Bleiburga. Vratili su se, ali ne na svoje ognjište, nego u Strizivojnu. Ivan Burik je teološki studij u Đakovu upisao već kao zreo čovjek, a kada je zaređen za svećenika, imao je trideset dvije godine.
Najveći pastoralni rad ostvario je u Tovarniku, gdje je bio župnik 28 godina. Vrijedan, principijelan i očinski brižan, odmah se prihvatio obnove zapuštenih župnih objekata i župne zajednice.
Burik je bio iskreni zagovaratelj suživota različitih vjera, pomagao je svima ne pitajući tko u koga vjeruje. Kada je u rujnu 1991. Tovarnik granatiran, a zatim i okupiran, taj je skromni čovjek imao hrabrosti svakodnevno obilaziti svoj dom i vjernike. Velikosrpski agresori uništili su crkvu, a Ivana Burika ubili u župnoj kući te mu tijelo bacili u masovnu grobnicu. Velečasni Burik jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu.
“Rekli su da je umro od infarkta”
U Obavijestima Biskupskoga ordinarijata u Đakovu o smrti tovarničkoga župnika Ivana Burika 1991. zapisano je sljedeće: „Ivan Burik, tovarnički župnik, rođen 8. studenoga 1928. u Neštinu. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu. U zrelijim godinama školuje se u Zagrebu i Đakovu. Za svećenika zaređen u Đakovu dne 6. ožujka 1960. Bio je kapelan u Đakovu, a od 1963. do smrti, župnik u Tovarniku. Ubijen je najvjerojatnije 9. listopada 1991. u župnom stanu u Tovarniku, od četnika. Pojedinosti nisu poznate.“
Jedan njegov župljanin o svom župniku poslao je pismo u kome ističe: „Ne sjećam se točno datuma. Znam da sam bio s vlč. Burikom 8 dana nakon pada Tovarnika. Sahranjivali smo zajedno 23 osobe na groblju u Tovarniku. Velečasni se trudio utvrditi identitet svih poginulih i umrlih koje smo sahranjivali. Nije uspio. Ja se sjećam pouzdano nekih od njih: Džambo, Mato Ćurić, Marko (nastavnik), Adamović Ivan, Filić Đuro, Marinković Danika i dr. Ja sam tih dana bio među zatočenicima u Tovarniku. Zadužen sam bio s ostalima da kupim smeće. Jednog dana nam je čuvar rekao: “Otići ćemo u župni stan i odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta.” Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo neki sišli u podrum.
“Imao je prostrijelnu ranu na prsima”
Tu je ležao mrtav na leđima, a na prsima mu se vidjela prostrijelna rana od oko 5 cm širine. Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Za to vrijeme čuvar je bio vani. Nismo ništa o viđenome vani izjavljivali bojeći se za svoj život. Zamotali smo velečasnovo tijelo u ‘ćebe’ i potom stavili u najlonsku vreću koju smo zavezali. Potom smo ga sahranili na groblju i to u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga, odmah iza Subašine mame (Ivković). Kod kuće sam zapisao datum, ali sad se ne sjećam. Molim da zasad moje ime ne dolazi u javnost’ (Biskupski ordinarijat Đakovo, broj 1771/1991).“
“Mnogi još i danas preživjeli svjedoci svjedoče, kako se ubojica Kosta Gvozdenov u Lovasu 1991. godine javno hvalio da je u Tovarniku ubio svećenika Ivana Burika. Premda dokazi ne tematiziraju do u detalje ubojstvo vlč. Ivana Burika, ipak daju indicije kako je Burikov ubojica Kosta Gvozdenov iz Vršca (Srbija). Sramotan je pokušaj prikrivanja ratnoga zločina i mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, s lažnim i krivotvorenim liječničkim izvješćem tadašnje mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991., o uzroku Burikove smrti. Ona nije pregledala njegovo mrtvo tijelo, a u izvještaju lažno piše da vlč. Ivan Burik nije ubijen, nego da je poginuo od eksplozije”, kaže Antun Ivanković u ime Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik.
Mještani su poslije mirne reintegracije obnovili crkvu svetih Mateja i Bartola, a svake godine u spomen na svog duhovnog pastira Ivana Burika održavaju kulturne i sportske manifestacije.
OVE JE 2021 GODINE VELEČASNI IVAN BURIK DOBIO ZASLUŽENO MJESTO U CRKVI HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI ZAHVALJUJUĆI UPRAVO ANTUNU IVANKOVIĆU AUTORU SLIKE DAMIRU KUKAVICI I LEGENDI OBRANE VUKOVARA IVANU ANĐELIĆU DOKTORU KOJI SU JE NOSILI U PROCESIJI NA UDBINI NA DAN HRVATSKIH MUČENIKA-SLIKA JE POHRANJENA U CRKVI GDJE JOJ JE I MJESTO
G.S.
G.S.