Žalosno bi bilo ne predstaviti čestitog i časnog hrvatskog branitelja Jozu Ribičića koji je u vrijeme kad je mogao mirno uživati u zasluženoj invalidskoj mirovini odlučio uključiti se u političke procese u Hrvatskoj, jer je uvidio da se drugačije ne može djelovati da bi se nešto uradilo po pitanju samih hrvatskih branitelja, ali i sredine i svoje Hrvatske u kojoj živi…
Životopis Joze Ribičića (rođenog 27.prosinca 1960. godine) izuzetno je bogat te bi se o istom mogla napisati podeblja knjiga. Završio je Visoku pomorska škola – brodsku elektroniku i energetiku. Veteran je obrambenog Domovinskog rata i pripadnik 4. gardijske brigade, gdje je prvo bio zapovjednik satnije veze, a potom i načelnik veze Zbornog područja Split…
Za sve one koji poznaju ili su čuli za Kruševo devedesetih i jako tešku i pogibeljnu situaciju na tom dijelu ratišta gdje su mnogi branitelji imali prvi susret s ratnim iskustvima, mirisom baruta i smrti, treba naglasiti da je i Ribičić također bio tada među prvim hrvatskim ratnicima kad je trebalo braniti Kruševo.
Jedan je od hrvatskih branitelja bliskih obrani generala Ante Gotovine, čiji su stanovi pretresani te koji su privođeni od strane hrvatske policije, u vrijeme hajke nakon podizanja haaške optužnice protiv Gotovine.
U kratkim crtama, samo mali osvrt na ovog izuzetnog domoljuba, HRVI, i umirovljenog ratnog brigadira HV…Govori i piše engleski jezik. Invalid je Domovinskog rata, ranjen u glavu u akciji ‘Zimi 94’ na livanjskoj bojišnici. Ratni je suborac i jako blizak ratni suradnik generala Ante Gotovine
Nakon dugih pritisaka i borbe za istinu koja je trajala punih 12 godina, da bi se na Haškom sudu branila i u konačnici obranila istina o čistoći obrambenog Domovinskog rata te slava i čast svih hrvatskih branitelja i samostalne, nezavisne i demokratske države Hrvatske u cjelini, je zapravo vrijeme koje ostavlja duboke tragove u dušama ratnika koji su samo branili svoju Domovinu od srpske agresije… Ribičić je nakon užasavajućih tortura, premetačina i raznih podzemnih sudskih igara koje su već “daleko iza njega” iz prikrajka promatrajući kako se ponovo pokušava zatrti častan i potpuno legitiman i vojnički čist pobjednički hrvatski obrambeni Domovinski rat, odlučio ponovo ponuditi sebe Domovini. Na svim biračima u Splitu i SDŽ je da napokon odluče hoće li zaokružiti neke već izlizane političke “papagaje” ili će se odlučiti za ovakve čestite ljude koji sebe nisu štedjeli u obrani Domovine i opet ulaze u arenu boriti se za boljitak Lijepe naše i to na na listi Domovinskog pokreta za županijsku skupštinu Splitsko – dalmatinske županije, kao nezavisni kandidat DP…
Jozi smo postavili deset pitanja na koje je mirno i staloženo odgovarao;
- Odakle uopće želja za uključiti se u političke procese
Nezadovoljan procesima u društvu, koji se kreću velikom brzinom, a po mom mišljenu rastaču tkivo mlade Hrvatske države i ostavljaju nesagledive posljedice, već ranije sam se uključio u aktivnosti, npr. kao i objavama na ovom cijenjenom portalu i sudjelovanju u radu platforme Pogled s čuke, kako bi iznio svoja mišljena o događajima koji nas opterećuju. Teško je ostati po strani i pustiti vodu da teče, a ne probati svojim sudjelovanjem utjecati na budućnost svog naroda, pa i političkim djelovanjem. Ne živim, a i ne mislim živjeti od politike, ali smatram da se jasnim političkim stavovima i borbi u političkoj areni može utjecati na procese.
.
- Zašto Domovinski pokret
Ljude vežu neke zajedničke ideje oko kojih se okupljaju pokušavajući ih sprovesti. Ja sam nezavisni kandidat, kojemu je DP dao mogućnost da sudjeluje u izborima, stavljajući me na svoju listu, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Nisam član DP-a, ali su mi prihvatljive temeljne odrednice politike koju zagovaraju, od veće uloge naroda u upravljanju kroz referendume, promjene izbornog zakonodavstva, suverenosti, slobodi misli i djelovanja. Naravno, nikada nije moguće se u svemu složiti, jer se ni u obitelji nećemo oko svega slagati, ali se možemo okupljati oko osnovnih vrijednosti koje baštinimo i raditi na njihovoj implementaciji u društvo. Bitno je graditi i imati cilj, a ne rušiti i ako se vodimo tim načelom nije problem zajedno raditi, bez obzira na određene razlike.
- Jeli problem biti nezavisan u nekoj političkoj stranci, pokretu
Nije, ako ne postoje “veliki vođe”, nestvarni i lažni autoriteti, ako možete imati svoj stav i nećete biti sasjećeni zbog nečega što ste izrekli, a ne odgovara elitama. U svom dosadašnjem radu nisam naišao na takvo što, te mi to daje snage za dalje. Naravno, u svemu postoje granice i to treba cijeniti.
- Jeli moguće okrupnjavanje, a time i jačanje desne suverenističke opcije
Moguće je ako ćemo ostaviti sa strane ljudske mane, ega, nerealna očekivanja i osobnu korist. Suverenost Države mora biti cilj za koji se borimo, ako stvarno tako mislimo i borimo se za tu ideju. U tom slučaju neke razlike u pristupu i osobna očekivanja moraju ostati po strani. Rascjepkana desna scena nas koči u ozbiljnijem radu i pristupu biračima sa svojim idejama. Na svakome od nas, posebno oni koji vode politiku na višim razinama, je stalno težiti tome i pokazati da smo to u stanju i napraviti.
- Kakav je utjecaj lokalnih izbora na opću politiku Države
Ovo nisu samo komunalni ili lokalni izbori, oni imaju puno veću moć od toga jer će pokazati kuda dalje idemo. Kako mogu biti samo lokalni ako se organiziraju autobusi iz Srbije da bi se glasovalo u Hrvatskoj? Kako mogu biti lokalni ako se za vrijeme izbora u ovoj pandemiji Korone neće vršiti testiranja onih koji dolaze na glasovanje? Kako mogu biti lokalni ako jedan plakat za izbore u Vukovaru poziva na NE OLUJI. Sve to pokazuje na značaj ovih izbora i potrebe da se pokaže da zemlja ne ide u dobrom smjeru.
- Koliko branitelji danas utječu na izborne procese
Politizacija branitelja, ne mislim na osobnoj razini, jer je dobro da sudjelujemo u izbornim procesima, ali politizacija braniteljskih organizacija nije dobra za nas same, jer nam zatvara mogućnost djelovanja. Pozivanje ratnih brigada, udruga i braniteljskih organizacija da daju nekome glas, pozivajući na ratno zajedništvo je loše i ne koristi dobrim odnosima između nas samih. Politička bitka da, ali kao pojedinac, ne kao organizacija.
- Što se može napraviti za branitelje na lokalnoj razini
Jako puno ako pravilno detektiramo probleme i odredimo prioritet. Negdje sam već pisao da prepisivanje raznih programa iz EU o skrbi za branitelje nije dobra jer ne uvažava naše specifičnosti. Naime, programi za resocijalizaciju, uključenje vojnika u civilni život i slični, napisani su za potrebe belgijskih, danskih i drugih vojnika koji se vraćaju iz raznih misija u ratom zahvaćenim područjima. Hrvatski branitelj je danas nešto drugo, počev od godina starosti, stanja zdravlja, socijalnih statusa, siromaštva i slično. Prioriteti se moraju posložiti drugačije uzimajući u obzir što sam naveo.
- Smrtnost branitelja uzimajući u obzir godine starosti je zabrinjavajuća
Mnogo se govori i piše o tome, ali rezultati prevencije su zaista loši što potvrđuju i relevantni podaci o smrtnosti i prosjeku godina smrtnosti branitelja. Pitanje je jeli imamo dovoljno snage pa i hrabrosti promijeniti prioritete financiranja braniteljskih aktivnosti. Ako jedna općina, odvoji milijun kuna za potrebe branitelja postavlja se pitanje gdje to utrošimo. Taj iznos je dovoljan za 500 vrhunskih sistematskih pregleda uključujući i screening pluća o čemu je govorio dr. Hebrang zahtijevajući promjene pristupa tom problemu.
- Siromaštvo braniteljske populacije
Čitajući naše medije stiče se dojam o privilegiranosti branitelja u javnom žiotu u odnosu na druge skupine u društvu što jednostavno nije točno. Svjedoci smo stalnih izmjena Zakona o braniteljima i danas nakon 26 godina od završetka rata, neriješenih statusa, stambenog zbrinjavanja i slično. Branitelji su dio društva i osjećaju i trpe kao i svi drugi građani. Briga za branitelje mora bit svakodnevna zadaća onih u lokalnim zajednicama koji su zaduženi za to, uvažavajući svakog čovjeka kao pojedinca, a ne kao broj. Imamo dovoljno zaposlenih u institucijama koje brinu o braniteljima, te je nedopustivo da nam ljudi spavaju po klupama, garažama bez struje i vode , da nemaju što jesti ili obući, da postanu samo broj u nekim statistikama o siromaštvu u Hrvatskoj.
- Poruka biračima
Obaveza je svakog od nas izaći na izbore i tako sudjelovati u izbornom procesu. Veći broj ljudi koji izađu na izbore daje i realniju sliku onoga što očekujemo od onih koje izaberemo. Ostanak birača kući odgovara velikim strankama jer njihovi birači iz razno raznih razloga moraju izvršiti svoju obvezu što onemogućuje promjene na političkoj sceni. Budimo svjesni da izlaskom na izbore utječemo na budućnost svih nas pa i naše djece. Izađimo u nedjelju na birališta vođeni svojim stavovima i zaokružimo one za koje mislimo da mogu odgovoriti na svakodnevne probleme građana, zaključio je Jozo Ribičić, onako samozatajno kao i uvijek ne favorizirajući sebe.