Za Predsjedničke izbore u RH aktivno se, po službenoj dužnosti ili na osobni zahtjev, registriralo 250 000 birača, najviše u Bosni i Hercegovini (110.332), Njemačkoj (58. 373), Srbiji (41. 971) te Austriji (10. 966 birača) dok je u inozemstvu za izbore bilo otvoreno ukupno 105 biračkih mjesta,što je manje u odnosu na one prethodne izbore kad ih je bilo 124.
Ukoliko prihvatimo činjenicu kako u inozemstvu živi blizu 4 milijuna raseljenih Hrvata koji vuku podrijetlo iz Hrvatske postavlja se opravdano pitanje zašto se hrvatska diplomacija od završetka Domovinskog rata do ovih izbora nije više angažirala kako bi se i svim drugim Hrvatima koji imaju državljanstvo RH, omogućilo glasovanje na svim izborima ,ali isto tako ubrzao i olakša put stjecanja državljanstva koji ga još uvijek nemaju a trebaju ga dobiti jer su im roditelji, djedovi ili bake Hrvati, ili su im pak supružnici Hrvati čime sukladno Zakonu o državljanstvu RH imaju pravo dobiti to državljanstvo.
Jako mala izlaznost Hrvata u inozemstvu na svim izborima
Kada se pak sagleda izlaznost Hrvata u inozemstvu u I i II krugu predsjedničkih izbora u RH ona je odista jako mala čak i u odnosu na onih 250 000 uredno registriranih Hrvata u inozemstvu jer je izišlo njih 13.676 glasova, gdje je Primorac u II krugu dobio 65,17 posto, dok je Milanović dobio ukupno 6.853 glasova, odnosno 32,66 posto.
S obzirom kako su u I krugu bili još neki kandidati tzv“desnice“gdje je Tomislav Jonjić osvojio 5% glasova u RH i van nje plus neki drugi u inozemstvu je glasovalo cca oko 20 000 i nešto glasača od kojih je najviše njih glasovalo u BiH.
Zbog te male izlaznosti Hrvata u inozemstvu red je tome posvetiti neke retke ovog teksta.
1.Zoran Milanović novoizabrani Predsjednik RH je zajedno sa svojom strankom SDP tamo 2011.godine dok je bio Predsjednik Vlade između ostalih užasno loših poteza inicirao i smanjenje broja biračkih mjesta u inozemstvu kao i broj zastupnika dijaspore u hrvatskom saboru jer je jako dobro znao kako Hrvati iz inozemstva nikada neće dati svoje glasove njegovoj stranci koja je pravni, ideološki pa čak i biološki slijednik SKJ ili KPJ, odnosno najgoreg sustava u povijesti hrvatskog naroda, a usudim se reći i u povijesti čovječanstva, zbog čije su politike mnogi Hrvati nakon II svjetskog rata napustili tu zločinačku tvorevinu spašavajući živu glavu zajedno sa članovima njihovih obitelji.
2.Ukoliko je Zoran Milanović pokrenuo tu zločinačku politiku smanjenja broja biračkih mjesta u inozemstvu a samim time i broj saborskih mjesta dijaspori postavlja se pitanje zašto HDZ koji vlada nakon SDP nije vratio broj biračkih mjesta i broj saborskih mandata od prije SDP-a?
Istinska dijaspora jednako tretira i HDZ i SDP
Kao jedini opravdani odgovor se nameće taj da se i HDZ boji dijaspore jer istinska dijaspora jednako danas tretira i SDP i HDZ zbog masovnog iseljavanja vani. SDP krive zbog njihovih komunističkih prednika koji su im otjerali djedove, bake, očeve i majke vani, a HDZ zbog politike koja je vani nakon završetka Domovinskog rata otjerala vani preko 5000 000 Hrvata koji su sreću potražili negdje na drugom mjestu.
3.I upravo zbog takvih politika u SDP-u i HDZ-u postoji opravdana bojazan kako će i jedni i drugi izgubiti sve izbore ukoliko povećaju broj biračkih mjesta i broj saborskih mandata dijaspori, jer bi ti Hrvati zacijelo glasovali za neku treću političku opciju a za njih zacijelo ne bi.
4.Ovdje je također važno napomenuti kako se znatnim smanjenjem biračkih mjesta u inozemstvu dijaspori smanjuje i objektivna mogućnost glasovanja ukoliko takvi Hrvati moraju putovati nekoliko tisuća km zrakoplovom na biračko mjesto pa čak ići i u Mostar iz Širokog Brijega i okolnih mjesta jer nekim ljudima je to naporno i fizički i financijski, a konačno za koga da idu glasovati kad unaprijed znaju kako će sve završiti zahvaljujući ovakvom nakaradnom Izbornom zakonu u RH pa čak i u BiH.
Povećanjem broja biračkih mjesta u dijaspori SDP i HDZ gube sve izbore
Ukoliko se prisjetimo kako je Tomislav Jonjić kao najautentičniji i najvjerodostojniji kandidat za Predsjednika RH u I krugu tih izbora osvojio ukupno 5% glasova birača u RH i van nje postavlja se opravdano pitanje koliko bi on kao takav dobio glasova da je kojim slučajem registrirano barem 10 do 15 puta više hrvatskih birača u inozemstvu od sadašnjeg broja od 250 000 i da je kojim slučajem povećan broj biračkih mjesta u inozemstvu za što jednaku odgovornost snose i SDP i HDZ?
U svakom slučaju HDZ i SDP gube izbore u takvom scenariju i to je činjenica. Ta nije uzalud Tomislav Jonjić u više navrata gostujući na određenim podcastima i portalima navodio kao jedinu šansu demokratičnosti izbora u RH uvođenje elektroničkog glasovanja za sve Hrvate u zemlji i inozemstvu ali ni to još uvijek ne odgovara ni SDP ni HDZ-u, i dok je god ovakvo stanje u Hrvatskoj se stvari neće pokrenuti s mrtve točke.
Hrvatskom će vladati jedni ili drugi. HDZ ili SDP. Obje stranke koje proistječu iz iste komunističke kuhinje.
Gdje žive istinski hrvatski domoljubi? Vani ili u RH?
Sada dolazimo do točke kojom moramo razlučiti jedno važno pitanje koje me muči određeno vrijeme a tiče se opaske jedne moje prijateljice koja je natjerana mukom napustila svoje vjekovno ognjište i zajedno sa svoje četvero djece i gdje mi je rekla kako pravi domoljubi žive vani gdje se instinktivno s njom nisam mogao složiti i gdje sam joj rekao:“A što sam ja,što su svi moji razvojačeni Branitelji bez ikakvih prava koji su ostali ovdje gledati, trpjeti, patiti, umirati, obolijevati, plakati, gladovati, mrcvariti i sebe i svoje članove obitelji ali svejedno ne žele napustiti svoju rodnu grudu, hladovinu pod starom murvom ili orahom, sve ono za što su konačno i išli u rat unatoč lopovima iz HDZ i svih drugih stranaka koji im piju krv svakodnevno. Za sve ono što su njihovi preci stoljećima prolijevali svoju krv, lili znoj i suze.“
Još sam joj rekao :“Kako bi bilo da svi napustimo svoja ognjišta, ugasimo vatre na ognjištu, svijetla u kući i krenemo kao i ti vani čime bi prihvatili poraz a nismo ga prihvatili kad smo držali pušku u ruci i kad je bilo znatno opasnije za sve nas.“
Tu smo se ja i ona u potpunosti razišli u mišljenjima zbog čega nismo nikada više započinjali tu temu premda smo se često znali na piću narednih godina kad bi ona dolazila doma iz Njemačke jer su naši stavovi po tom pitanju potpuno dijametralno suprotni.
Ukoliko se pak vratimo na početak ove priče i glasovanje naše dijaspore u oba kruga predsjedničkih izbora potpuno je jasno kako od ovog broja njih 20 000 koji su izišli na izbore u drugom krugu najveći broj njih je glasovao za Dragana Primorca kandidata HDZ(65,17 %) ,dok je drugi po tome Zoran Milanović, sa znatno manje glasova,(32,66%), uz napomenu kako je Tomislav Jonjić u nekim državama svijeta(poglavito Australija) osvojio više glasova i od Dragana Primorca i Zorana Milanovića u prvom krugu tih izbora.
Neki u dijaspori glasuju za HDZ zbog ostavštine dr.Franje Tuđmana
Iz ovih podataka se da zaključiti kako određen broj naše dijaspore glasuje za Dragana Primorca zbog ostavštine dr. Franje Tuđmana prvog hrvatskog predsjednika koji je po njima stvorio RH i toga se ne mogu osloboditi a uz to ne mogu zamisliti dati svoje glasove Zoranu Milanoviću pravnom, ideološkom pa čak i biološkom slijedniku partizanskih koljača zbog kojih su i pobjegli vani.
S druge pak strane oni koji su dali glasove Draganu Primorcu i Zoranu Milanoviću od ovih 20 000 glasača u inozemstvu zacijelo pripadaju onima koje je HDZ ili SDP instalirao u mnoge ambasade i konzulate diljem svijeta ,te predstavništva hrvatskih poduzeća vani, i sve druge službe pa su bili dužni glasovati za njih.
Oni koji su glasovali za Milanovića misle kako su time kaznili Plenkovića i HDZ
Određen broj hrvatskih glasača koji su izišli na izbore u dijaspori su dali svoj glas Zoranu Milanoviću kako bi kaznili HDZ i Andreja Plenkovića ne razmišljajući pri tome da time daju svoje glasove direktnom slugi sotone i vjetar u leđa njegovim suradnicima iz SDP koji nisu trebali postojati nikako na političkoj karti RH nakon završetka Domovinskog rata u RH jer predstavljaju sustav koji protu Božji i protuprirodan sam po sebi.
Ipak najveći broj glasača iz dijaspore nije glasovao niti ima tu namjeru činiti i dalje razočaran svekolikom ostavštinom koju baštine stranke na vlasti u RH(SDP i HDZ), dok onaj dio glasača dijaspore kojima su i SDP i HDZ onemogućili glasovanje nije u mogućnosti glasovati zbog malog broja biračkih mjesta i nemogućnosti stjecanja državljanstva RH po ubrzanom postupku i povoljnijim uvjetima za razliku od Srba i Muslimana iz RH i BiH, pa čak i stranih državljana koji dobivaju državljanstvo RH pod sumnjivim okolnostima.
I sada dolazimo do one fascinantne brojke od 5% glasača koji su glasovali za Tomislava Jonjića u I krugu predsjedničkih izbora i gdje punim plućima, čista i otvorenog srca mogu reći kako su to oni istinski domoljubi koje Hrvatska trenutno ima.
5%glasača Tomislava Jonjića su istinski hrvatski domoljubi
Taj broj od 5% je odista mali ali je jako značajan i znakovit koji može doseći skokovit rast ukoliko se uvede elektroničko glasovanje, poveća broj biračkih mjesta u inozemstvu, a samim time i broj mandata za dijasporu u Saboru RH, i uvede novčano kažnjavanje onih koji ne izlaze na izbore.
U tom slučaju taj procent od 5% neće ostati na tom broju već će narasti u onu snagu koja će SDP i Zorana Milanovića jednom za zauvijek zbrisati s lica zemlje dok će HDZ poraziti na svim izborima gore nego li je Milanović porazio Primorca u ovim predsjedničkim izborima.
Dok se takvo što ne dogodi ostati će zauvijek otvoreno pitanje jesu lis istinski domoljubi vani ili su pak ostali u svojoj domovini.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba/Foto: Braniteljski portal.ba