Piše: Josip Milić
Robert Schuman i Konrad Adenauer potpisali su 1950. godine u Parizu Sporazum o kontroli proizvodnje ugljena i čelika, najvažnijih sirovina za proizvodnju oružja. Smatrali su da će tako blokirati početak novoga rata. Potpisivanje Sporazuma ovo dvoje velikih kršćana smatra se početkom nastanka Europske unije. Korijeni su nastanka Europske unije duboko kršćanske prirode. Pomagao im je i tadašnji talijanski premijer Alcide De Gasperi, također praktični katolik.
Nastanak kršćanske Europe zajednice
Konrad Adenauer je u mladosti, kao pobožan katolik, bio član nekoliko rimokatoličkih studentskih udruga. Osnovao je 1946. Kršćansku demokratsku uniju (CDU) u kojoj su bili i katolici i protestanti te je izabran za prvoga predsjednika stranke. Bio je i prvi kancelar Zapadne Njemačke od 1949. do 1963. godine. Smatrao je da su nacizam i komunizam materijalističke ideologije koje razaraju dostojanstvo ljudske osobe.
Rober Schuman je otac Sporazuma koji je temelj nastanka EU. Dostatno je za toga Francuza reći da je Sveta Stolica 1991. pokrenula proces njegova proglašenja svetim. Schuman je bio pobožni katolik koji je zamišljao Europu na temeljima kršćanske solidarnosti suverenih naroda. Kršćanska duhovnost mu je bila inspiracija u svakidašnjem političkom djelovanju. Pisao je da demokracija duguje svoje postojanje kršćanstvu i bratskoj ljubavi. „Nikada, prije Krista, slični koncepti nisu bili oblikovani.“ – piše Schuman. Govorio je da zajedništvo ne smije ostati na gospodarskoj i tehničkoj razini te da je kršćanstvo duša Europe.
Može li se dublje pasti od ovoga?
Da se danas ustanu Adenauer i Schuman i da vide Europu, što bi rekli? Parade ponosa krase europske gradove, droga i pobačaji na svakom koraku, ukratko razvrat i pustoš neviđenih razmjera. Dezorijentirana djeca mijenjaju spolove bez odobrenja roditelja, u vrtićima sobe za samozadovoljavanje, u školama naturanje rodne ideologije. I što je najgore u svemu tomu prednjače Francuska i Njemačka! Perjanice svakoga razvrata i nemorala. Raznorazne ideologije su se uvukle među kršćanske narode i razaraju i ono malo zdravoga tkiva što je ostalo. Zelene politike uništavaju seljaka, crvene politike uništavaju radnike, a liberali mlade. Izbjeglice po europskim metropolama napadaju slučajne prolaznike tako da više nitko ne može bez stresa otići ni u najobičniju šetnju gradom.
U bliskom susjedstvu se vodi jedan od najkrvavijih ratova u povijesti. Mrtvi se više ni ne broje. Više nitko nije siguran. Sve se otvorenije priča o mogućnosti nuklearnoga rata između NATO-a i Rusije. Kako smo uopće došli do ovakvoga stanja? Najodgovornija osoba za ovakvo stanje je Angela Merkel i njezin, a nekad Adenauerov, CDU. U savezu s francuskim predsjednikom Macronom ona je utabala staze jednoj drugoj Europi koja je sve suprotno od onoga što su zamislili njezini utemeljitelji. A što je najgore od svega ona nije čelnik ni crvenih, ni zelenih, ni crnih, nego „plavih demokršćana“. Stranke kršćanskoga naziva postale su najveći promicatelji antikršćanskih ideja. Europa više nije ni po čemu kršćanska, nego je potpuno poganska. Ona ne samo da gubi svoj identitet, nego brzim koracima gubi i svoje stanovništvo. Ivan Pavao II. je pisao o civilizaciji ljubavi i kulturi života, ali na žalost u Europi se dogodio poraz kulture života i ljubavi. Dijete se smatra velikim teretom i troškom. Nekad prestižni glazbeni festival Eurovizija pretvorio se festival sotonizma koji više uopće ne promiče umjetnost, nego perverziju i bogohulno podrugivanje. Ukratko, u Europi se provodi nasilje nad kršćanskim vrijednostima.
Zeleni, žuti i crveni vragovi su pali
Nedavno održani europski izbori i značajan uspjeh suverenističkih stranaka jamče zaustavljanje propasti i uništavanja obitelji, nacije i vjere. Samo se izlaskom na izbore i davanjem potpore suverenističkim snagama može zaustaviti nasilje nad kršćanskom Europom. Sve je i ovaj put krenulo upravo iz Francuske i Njemačke. Debakl francuskoga liberalnog predsjednika Macrona te fijasko njemačkoga kancelara Scholza su dokaz da se Europa budi iz sna. Macron je uslijed takvog poraza raspustio parlament i raspisao izbore. Kancelar Scholz se neće upustiti u takvu avanturu iako je i on doživio izborni fijasko.
Čelnica francuske desnice Marine Le Pen poziva talijansku premijerku Giorgiu Meloni da se udruže i osnuju desničarsku supergrupu koja bi bila druga po veličini u Europskom parlamentu. Valja podsjetiti kako je Meloni prva i još uvijek jedina u Europi koja je iz nacrta izbacila LGBT prava i pravo na pobačaj. AfD je osvojio 15 zastupnika u EU parlamentu i postao druga stranka u Njemačkoj. Slobodarska stranka Austrije je pobjednik izbora u toj zemlji ponajviše zahvaljujući protivljenju uvođenja diktature tijekom covid pandemije.
Premda lijeve agitatorske i globalističke medijske kuće žele difamirati javnost kako su stranke desnice protiv Europske unije, jasno je kako je istina oprečna. Stranke desnice su za EU jer je to ideja njihovih kršćanskih prethodnika i oni je žele nastaviti u izvornom obliku kako je i započeto, a ne iskrivljeno, kako to pokušavaju ljevičari, bilo crveni, bilo zeleni, bolo žuti.
Ostaje za vidjeti hoće li desnica uspjeti na daljnjoj izgradnji zajedništva. Bilo kako bilo, izbori su pokazali da su kršćanski korijeni Europe čvrsti i žilavi, duboko ukorijenjeni i da se ne daju lako iščupati unatoč svim pokušajima i nasrtajima medijskih korporacija koji su u rukama suvremenoga poganstva. Mnogo toga bit će jasnije nakon izbora u Francuskoj, ali i u Austriji. Očito su počeli puhati neki drugi vjetrovi koji bi mogli pomalo Europu vratiti na dane stare slave kada je ona uistinu bila nositelj i promicatelj duhovnih, kulturnih i moralnih vrjednota čitavim šarenim svijetom.
Adenauerov i Schumanov koncept Europe još nisu umrli i imaju šanse u Europu opet vratiti civilizaciju ljubavi i kulturu života i nagovijestiti jednu novu renesansu, ne onu Macronovu, nego renesansu Isusa Krista i njegovih načela ljubavi i bratstva svih naroda i osoba.