Svi važniji mediji u BiH i van nje su zabilježili kako se Josip Jelinić, koji je na internetu prepoznatljiv kao katolički evangelizator, odlučio na pothvat kojim u izazovnim vremenima i ranama prošlosti želi poslati poruku mira i nade. Mladi Ljubušak tako želi prijeći 1.000 kilometara pješke noseći križ umotan u zastavu Bosne i Hercegovine i obići cijelu državu, a posebno mjesta koja su proživjela najveće ratne strahote.
Prije svog Križnog puta on je rekao:“Svjestan sam da u našoj zemlji žive ljudi različitih uvjerenja, ali vjerujem da je najbitnije biti čovjek. Bošnjak, Srbin i Hrvat, svi smo mi prvenstveno ljudi. Moj otac je prespavao mnogo puta kod Bošnjaka, uvijek su ga lijepo primili i ugostili. Kroz život sam upoznao kako na fakultetu, tako u sportu divne Bošnjake i Srbe. Super smo se razumjeli, međusobno poštovali i prihvaćali, zato vjerujem da ću na ovom Križnom putu sresti mnoge ljude dobre volje koji će me primiti otvorena srca u svoj dom. Moja nakana je iskrena i čista, jasna i konkretna. Hodam za mir i pozivam sve ljude u Bosni i Hercegovini na međusobni oprost i pokajanje. Dosta je bilo straha i nemira, predrasuda i mržnje. Ljubav liječi. Trebamo biti otvorena srca jedni za druge. Ako otvorimo srce za čovjeka koji je drukčiji od nas, vjerujte mi, pozitivno ćete se iznenaditi. Ti možda nisi kao ja i ja nisam kao ti, ali sigurno možemo i s našim razlikama biti jako dobri prijatelji i da je najbitnije pristupati otvorena srca.“
Josipova ruta je započela u Međugorju,pa onda preko Mostara, Jablanice, Konjica, Sarajeva, Zenice, Banje Luke, Bugojna, Kupresa pa sve do Rame gdje je završetak na Veliki Petak kada je Isus umro!
Odista na ovakav se put može odlučiti netko tko je odista predan Kristu, snažno vjeruje u Njega, u Njegove Riječi, a tko je toliko predan kao Josip Jelinić on ne može osjećati nikakav strah ni tjeskobu, od tog dugog puta koji jeste izazovan, no s druge pak strane on je izuzetno plodonosan za sve ljude čista srca i dobre vjere koji žive u BiH neovisno na njihovu vjersku, nacionalnu, političku ili bilo koju drugu pripadnost.
Ipak, ja kao i mnogi drugi ljudi ranjeni ratom i ratnim strahotama iz Domovinskog rata,a prije njega iz II svjetskog rata i njegovog poraća, u kojima su mnogi izgubili svoje najmilije, dijelove tijela , zdravlje, i sve što su stekli, svojim predanim radom jako dobro znamo kako u BiH među svim narodima postoje oni koji unatoč ljubavi koja se isijava iz drvenog raspela na kojemu je razapet i mučeničkom smrću umro Sin Božji žele to raspelo pogaziti i spaliti kao i sve one koji su u stanju to raspelo nositi na svojim leđima jednako tako ubiti i pogaziti.
Tome nas je naučilo i još uvijek uči vrijeme.
Josip Jelinić je dobio poziv ne sa zemlje već s neba kojim mu je rečeno kako treba taj drveni križ od otprilike 8 kg nositi na svojim leđima kroz BiH 1.000 km kako bi širio radosnu vijest ljubavi među svim ljudima u BiH i to je veličanstvena poruka osmišljena s neba, za našeg Josipa.
Josip Jelinić je mlad čovjek koji ne umije mrziti nikoga jer je tako odgojen, jer je produhovljen u tolikoj mjeri da će gdje god bude prolazio dobivati podršku od svih ljudi koji umiju prepoznati smisao te poruke koju nosi sa sobom.
Ipak jednu Josipovu poruku, ukoliko je to njegova poruka ovog puta , koju ja kao pisac ovih redaka ne razumijem i ne mogu prihvatiti i primiti u svoje srce je ova poruka:
„Niti jedan narod u ovakvoj BiH ne može i ne smije živjeti skupa u istoj kući, na istom području koji kontroliraju skupa. Svi narodi u ovoj i ovakvoj BiH mogu opstati i živjeti samo jedni uz druge, nikako skupa, i svi moraju imati svoje vlastite kuće i svoja vlastita teritorijalna područja koja će svaki od ta tri naroda kontrolirati bez miješanja drugih u njihovu kontrolu tih područja.“
Ukoliko svi narodi ove i ovakve BiH to prihvate kao pravilo i zajednički stav u BiH će odista početi jedno novo vrijeme, vrijeme u kojemu će ljubav, mir, tolerancija i poštivanje svakog čovjeka neovisno na vjeru, naciju, političko ili drugo opredjeljenje moći zaživjeti na duže vrijeme, te će tako i ova poruka mladog Ljubušaka Josipa Jelinića dati višestruke plodove.
Ovako će njegova poruka ovog puta ostati tek u okvirima simpatije malih i neznatnih ljudi koji se ne pitaju , dok će ju mnogi „dobronamjerni dušobrižnici“ovakve BiH protumačiti kako ipak svi narodi u BiH mogu i trebaju živjeti skupa što je čista iluzija i utopija koja će opet mnoge ljude koštati života, zdravlja i gubitka svega onoga što su krvavim i pregalačkim radom stekli a što se ponavlja kroz stoljeća krvave povijesti koju je hrvatski narod najviše osjetio na svojoj koži.
Ovo ne piše pisac ovih redaka već upravo ta krvava povijest.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba/Foto:Braniteljskiportal.ba