Završetak stare i početak Nove godine otvorio je i odgovorio na mnoga pitanja koja određuju smjer kojim Plenković vodi ovu Državu, ako je više uopće možemo tako zvati, postupno rušeći sve atribute državnosti, suverenosti i nezavisnosti ostvarenim u Domovinskom ratu…
Okretanjem politike oštro u lijevo podržavajući globalistička i liberalna kretanja vođena administracijom Bruxella i zemalja koje u tome vide svoj prosperitet kroz potpuno podčinjavanje malih naroda, Plenković je Hrvatsku vratio u doba Austrougarske kada se za svaku uredbu pitalo Beč, a danas EU. Nevjerojatna je ta potreba hrvatskih političara da umjesto slušanja bila svog naroda trče po instrukcije, nekada u Budimpeštu, Beč, Beograd, a danas u Bruxell. Oni koji se danas pozivaju na Tuđmanovu ostavštinu i sljedbu njegovog puta trebali bi ponovo pročitati njegovu knjigu Velike ideje i mali narodi, pa bi im bilo jasno koliko su skrenuli sa njegovog puta.
Cijeli prosinac i početak siječnja prošli smo u iščekivanju što će biti sa nabavom borbenih zrakoplova iako je već ranije bilo jasno, a o čemu je i pisao Braniteljski portal, da neće biti onako kako se očekivalo. Izmišljane su razne teorije pa čak do one da je Hrvatska uspjela na tom poslu zavaditi Ameriku i Izrael što mogu prihvatiti samo oni kojima bi takvo opravdanje odgovaralo, ali je uistinu nemoguće. Ni teorija po kojoj su amerikanci ljuti jer im na taj način uskraćujemo zaradu kosi se sa dosadašnjim ulaganjem Amerike u Hrvatsku, posebno u HV svojim donacijama koje uveliko prekoračuju cijenu polovnih zrakoplova. Amerika je uistinu bila partner Hrvatskoj još od kada je tijekom Domovinskog rata pok. ministar Šušak uspostavio dobre odnose sa američkom administracijom, te se to partnerstvo ne bi smjelo tek tako zaboravljati. Amerika je bila pokrovitelj i izdašni financijer naše tranzicije, kroz program PFP (partnerstvo za mir), iz ratnog u mirnodopski život na svim poljima. Mnogi od visokih časnika, pa i dašnji Ministar obrane, školovani su u američkim vojnim i civilnim školama gdje smo primani sa izuzetnim poštivanjem kao borci, ali i kao partneri iz ovog dijela Europe.
Koliko smo ostali partneri, bez obzira na često izrečene pohvale sa obje strane o velikom partnerstvu, pokazuje i političko odmicanje Hrvatske od Amerike kroz usvajanje raznih političkih programa i konvencija koje su u suprotnosti američkoj politici, a u cilju jačanja Bruxella i njegove administracije. Sama ideja o ustroju nekakve EU vojske nije puno komentirana od strane hrvatskih političara kao da nemamo dovoljno iskustva iz povijesti što su te zajedničke vojske bivših državnih tvorevina radile po hrvatskom tlu i hrvatskom narodu. Mnogo je primjera koje ne ukazuju na tako hvaljeno partnerstvo sa Amerikom pa i postavljanje Joška Pare za veleposlanika u Bruxellu i to nakon što je za američkog predsjednika Trumpa izjavio da je “prevrtljivac sa kojim se sprda elita” što je vjerojatno i odgovaralo EU administraciji, ali to sigurno nije partnerstvo. Ostaje za vidjeti hoće li se borbeni zrakoplovi nabaviti u Americi ili gdje god drugdje, ali sumnjam u američku ponudu “koja se neće moći odbiti” kao što kaže Ministar obrane, posebno uzimajući u obzir javnu pljusku Krstičeviću kada je Plenković izjavio da je samo on meritoran za buduću odluku. To mu je očito zahvala za sva ona dizanja ruku na Vladi i predsjedništvu HDZ-a kako bi omogučio Plenkoviću provođenje ove politike.
Na unutarnjem političkom programu, vjerojatno vođeni naputcima Bruxella, Domovinski rat postaje neki sukob na ovim prostorima, nazivanje Oluje od strane srpskih političara etničkim čišćenjem sloboda govora, a na informativne razgovore u policiju i DORH privode se oni koji upozoravaju na jačanje velikosrpske politike od pjevanja četničkih pjesama u centru Zagreba do ignoriranja znakova Hrvatske državnosti u Vukovaru i drugdje. U medijima se ignorira divljanje srpske mladosti tijekom proslave pravoslavnog Božića koji rafalima iz automatskog oružja teroriziraju stanovništvo. Smjenjuju se istražitelji ratnih zločina jer su se u svojim istragama približili “krupnim zvjerkama” i ugrozili koaliciju. Po nalogu i unaprijed izrečene prijetnje koalicijskog partnera Pupovca policija provodi izvid nad vukovarskim Gradonačelnikom jer se usudio na stranice grada Vukovara staviti video koji dokazuje odnos srba prema Državi u kojoj žive.
Ignoriraju se zahtjevi više od 400.000 građana za referendumom koji ne odgovara eliti na vlasti, a kojima bi se reducirala njihova moć i uveo red u politički život zemlje. Prirodne i neprirodne koalicije, kupovina saborskih i gradskih zastupnika u cilju očuvanja vlasti su svakodnevnica hrvatske političke scene.
Na sve ovo braniteljske udruge i organizacije, većina njih, šuti kao da se njih ne tiče, kao da se to događa negdje drugdje, a ako se i jave onda je to u cilju obrane nekoga od njih samih. Cijenu ove šutnje osjetiti ćemo u budućnosti, jer kao što naš narod kaže, jednom proliveno mlijeko se ne može više spasiti, a mi smo ga svojim nedjelovanjem prolili jako puno i sami sebi zatvorili put za neko buduće djelovanje.
Prvi pravi test i ocjena Plenkovićeve unutarnje i vanjske politike biti će na izborima za EU parlament kada će hrvatski narod trebati odlučiti je li ovaj politički put ispravan i po njihovoj želji ili će se veći značaj dati suverenističkim strankama koje bi trebale braniti interes naše mlade Države i njenog naroda.