Nakon jučerašnje izjave ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić da Hrvatska neće uručiti Italiji prosvjedu notu niti će biti razgovora s talijanskim veleposlanikom u Zagrebu, potpuno je jasno da Hrvatska više nije država jer se sama odrekla svoje državnosti zahvaljujući i sadašnjoj Vladi i njenim ministrima…
“Nota se nema kome slati, on nije izabrani dužnosnik Italije, on je Predsjednik Europskog parlamenta. Nema sljedećeg koraka koji se može u diplomatskom smislu napraviti” kaže Ministrica i ostane živa, te nastavlja da Predsjednica može tako nešto napraviti s obzirom na svoje ovlasti. “Sasvim je u redu da to Predsjednica učini, to je legitiman način da se izrazi dodatna zabrinutost”, rekla je.
I političkim diletantima je jasno ono što ministrica Pejčinović Burić ili ne zna ili želi prikriti istinu hrvatskoj javnosti da Antonio Tajani izrekvši svoje mišljenje ;“živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija” to nije izrekao u ime EU parlamenta već u ime svoje političke stranke, i naravno na teritoriju Italije i sve to dok je pored njega stajao Salvini. Znači da su i Predsjednik Vlade, Sabora Ministarstva vanjskih poslova i predsjednica imali i zašto i gdje poslati ozbiljnu državničku prosvjednu notu. No,s obzirom na njihove tzv. “dobre i prijateljske odnose s Tajanijem koji je podržavao i HDZ,to nisu uradili ,želeći se i na taj način dodvoriti a nikako ne stati iza strateških hrvatskih interesa koje su po Ustavu dužni štititi.
-Lili Benčik: Čemu čuđenje riječima Antonia Tajani? To je retorika i konstanta talijanske politike koja svake godine eskalira na Dan sjećanja.Talijani stvarno tako misle…
Nameće se niz pitanja
Je li se Ministrica uplašila rezultata izbora na mjesto tajnice Vijeća Europe, za koje se kandidirala, pa joj sada ne trebaju nikakvi potresi pa u priču gura Predsjednicu, jer će i Italija dati svoj glas za nekog kandidata pa možda i za nju ili ne zna svoje ovlasti. Ono što je ona izjavila stvara veliku zabrinutost jer se postavlja pitanje u kakvu smo to mi Uniju pristupili u kojoj ne možeš poslati prosvjednu notu zbog nijekanja teritorijalne cjelovitosti nekom tijelu te tvorevine. Pa tako nešto nije bilo ni u Austrugarskoj ili kasnije Jugoslaviji.
Naime, ministrica Pejčinović Burić natječe se na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe pa se postavlja pitanje koga ona predstavlja i za čije interese radi, Hrvatske ili Vijeća Europe.
Da ima i malo odgovornosti i morala, čim se kandidirala na to mjesto trebala je napustiti mjesto ministrice jer se ovako nalazi u sukobu interesa. Što ta Europa misli o Hrvatskoj pokazao je i ovaj zadnji slučaj istupa predsjednika EU parlamenta u kojem svojata djelove Hrvatske, a da ni jedna europska institucija ili pojedinac nije reagirao. Naravno da se postavlja pitanje kakva je to Unija.
Zanimljivo je da u predizbornim aktivnostima za EU parlament Plenković ističe da su izbori za Europski parlament izbori između onih koji su ozbiljni u europskim temama i onih koji to nisu, istaknuvši kako će hrvatski narod znati dati povjerenje onome na koga se mogao osloniti i u mandatu koji je iza nas. Koliko su to ozbiljne teme pokazao je i Tajani kao predjednik tog parlamenta. Začuđujuće je da nije reagirao ni jedan dužnosnik EU ili veliki Plenkovićevi prijatelji kao npr. Juncker ili Merkel, a možda mu i nisu prijatelji koliko bi on to želio i kako predstavlja hrvatskoj javnosti jer tako izgleda veći u očima puka. Možda ga ipak koriste samo za svoje ciljeve.
-VIDEO: POGLEDAJTE OVO -A Hrvatsku se optužuje za fašizaciju?…Zar nitko od hrvatskih političara nema snage i hrabrosti svima njima” skresati u brk” očitu istinu, kao što su biskupi SPC-u?…
Slušajući Plenkovića kako govori da eto, da nismo članica EU, nikad ne bi bilo Pelješkog mosta, razmišljao sam gdje sam tako nešto već čuo i onda se sjetio kako je bivša kukuriku ministrica Pusić strašila narod da neće biti mirovina ako ne uđemo u EU. Očito ista škola, europska diplomatska škola.
Nisam samo siguran slažu li se sa ovakvom hrvatskom vanjskom politikom i oni koji su krvarili za Hrvatsku, a danas zauzimaju važne državničke pozicije, ali su u svakom slučaju u potpunosti odgovorni za posljedice koja takva politika nosi kao i oni koji je provode.
Piše / Jozo Ribičić-Brigadir u miru