Platon je davno napisao da “glazba daje dušu svemiru, krila umu, let mašti i život svemu što postoji”. Kada ne pronalazimo riječi, glazba je tu da popuni prazninu. Ona nas tješi kada je srcu teško i ujedinjuje u trenucima radosti i slavlja. Posebno je to izraženo kada je u pitanju glazba vezana uz naše najdublje domoljubne osjećaje.
Sjećam se da sam kao dijete sa svojom učiteljicom i prijateljima iz razreda pjevala obožavanu himnu “America the Beautiful”, s rukom na srcu, dok su naši glasovi unisono odzvanjali. Članak je 1893. godine napisala Katherine Lee Bates, inače profesorica engleskog jezika, duboko nadahnuta putovanjem kroz Ameriku. Poslije je elaborirala: “Jednoga dana moji kolege i ja odlučili smo otići na izlet, do 4267 metara visokoga vrha Pikes Peak.
Unajmili smo prerijska kola. Kada smo se približili vrhu, morali smo sići s kola i nastaviti dalje na mazgama. Bila sam vrlo umorna. No kad sam vidjela taj pogled, osjetila sam ogromnu radost. Činilo se kao da su preda mnom prostrte sve ljepote Amerike”. No mladu profesoricu nije nadahnula samo veličanstvena planina;
bila je to samo jedna od stanica na putovanju kroz sve ljepote njezine rodne zemlje; od impresivnog Expo sajma u Chicagu
– Thine alabaster cities gleam (Blistaju tvoji bijeli gradovi) preko žitnih polja u Kansasu – For amber waves of grain (… tvoji jantarni žitni valovi) do vrha Pikes Peak
– For purple mountain majesties (… i veličanstveni zalasci sunca nad planinama). Njezina pjesma govori o svim bogatstvima američkog prostranstva; od Atlanskog do Tihog oceana, od obale do obale, ili – kako ona kaže
– from sea to shining sea (od sinjeg do sinjeg tvoga mora). Riječ je zapravo o ljubavnoj priči dragoj domovini, o odi njezinoj ljepoti i raznolikosti. No to je ujedno i duboko domoljuban tekst koji opisuje ono na čemu bismo svi trebali biti zahvalni
– na slobodi i neovisnosti. O ljepoto pod koracima hodočasnika, Koji proživješe teška vremena, Pronoseć’ bilo slobode Kroz divljinu! Također hvali i žrtvu američkih heroja koji su se borili za zemlju koju su voljeli više od života: O ljepoto dokazana junaštva U oslobodilačkom boju, Onih koji volješe svoju zemlju povrh sebe, Milošću većom od života!
Odlučila je nasloviti svoju pjesmu “America, the Fourth of July”, referirajući se na američki Dan neovisnosti. (Naravno, u današnje vrijeme mnogi će povjesničari možda istaknuti da su doseljenici o kojima piše u dosta slučajeva teritorij “oslobodili” okrutnim genocidom protiv Indijanaca, ali to je već druga tema). Kako bilo, pjesma “America the Beautiful” i danas je iznimno cijenjena i redovno ju izvode umjetnici svih glazbenih žanrova – od klasičnog, country, hip-hop, čak i onih s punk rock scene. Nakon napada 11. rujna, postala je to jedna od domoljubnih pjesama koja se redovno izvodi na manifestacijama poput otvorenja Super Bowla ili Olimpijskih igara. Nikada mediji, ni “lijevi”, ni “desni”, nisu napadali “nacionalističku” retoriku u pjesmi “America the Beautiful”. Štoviše, bilo koji političar – demokrat ili republikanac – koji bi kritizirao ovu omiljenu američku pjesmu posljedice bi itekako osjetio na sljedećim izborima.
Imajući to na umu, šokirao me članak u tjedniku Newsweek koji je objavljen 23. srpnja, a potpisuje ga američka “novinarka”, u kojem – među brojnim nepotkrijepljenim i klevetničkim tvrdnjama – napada hrvatsku inačicu “
America the Beautiful“, pjesmu
“Lijepa li si” Marka Perkovića Thompsona, tvrdeći da “vrvi stihovima nacionalističke retorike” te ga lažno kritizira da je svoj nastup započeo “ratnim pokličem”. Sličnost ovih dvaju tekstova je zapanjujuća i novinarka, ako je prava, trebala bi na stihove pjesme “America the Beautiful” primijeniti iste kriterije koje upotrebljava za Thompsonov tekst. Perkovićeva navodna “nacionalistička retorika” ni jednom riječju ne dotiče se isključivosti, niti militarizma, ratovanja ili osvajačke politike kao sto je Bates pisala; tu su samo izrazi divljenja i strahopoštovanja prema ljepoti naše zemlje i ognjišta te naglašavanje jedinstva među svima nama, nešto što stalno ističe naš ponizni izbornik, Zlatko Dalić. A kako se u Zagrebu na dočeku naših Vatrenih okupilo pola milijuna ljudi – iz Zagorja, Slavonije, Hercegovine, Dalmacije, Like, Velebita, Neretve i Istre – postoji li prigodnija pjesma uz koju bi se taj događaj proslavio, no što je to Thompsonova
“Lijepa li si“?
http://https://www.youtube.com/watch?v=Dbmy_oSdJyE
