U prosincu 1991., nakon krvavih borbi koje su trajale od ožujka iste godine, Pakrac je utonuo u tugu. Poginuo je njihov junak i zapovjednik, jedan od brojnih nepoznatih junaka Domovinskog rata koji zaslužuje i film i kazališnu predstavu, jedan od najzaslužnijih ljudi za obranu grada koji je trebao biti centar njihove željene ‘Srpske Zapadne Slavonije’ – Marijan Kulhavi zvani Foka…
Nakon naših gubitaka 28. prosinca 1991. u operaciji „Alfa“, oslobađanju velikih teritorija Zapadne Slavonije, sljedeći dan se krenulo u akciju vraćanja prije zaposjednutih položaja.
Prva je prema Pakračkim vinogradima krenula diverzantska satnija iz Bjelovara (80-ak ljudi) koju su predvodili domaći ljudi. Unatoč otporu, oni su preko Ulice sv. Roka došli do pred vrh Pakračkih vinograda u Ulici 105. brigade. Foka je trebao doći s glavninom snaga (oko 200 ljudi 55. samostalnog bataljuna Bjelovar). Oko 14,00 krenuli su s ceste Pakrac – Požega. Foka je vodio prethodnicu od 6 izviđača, a 100-tinjak metara iza njih išla je glavnina snaga. Pred kraj Ulice sv. Roka upali su u neprijateljsku zasjedu (unatoč upozorenjima diverzanata koji su primijetili neprijateljsko ukopavanje).
Poginuli su izviđači 55. samostalnog bataljuna Bjelovar: Ivan Bedeković, Ante Ćurić, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš. Svi osim Davora Žignjara koji se uspio izvući iz neprijateljske zamke, piše Facebook – Klub branitelja Varaždina
Ranjen presudio sam sebi – nije htio pasti u ruke četnika
Foka je pogođen u nogu te se sakrio iza hrpice naslaganih drva i preko motorole zvao u pomoć. Nažalost, nije mu bilo spasa. Marijan Kulhavi – Foka sam si je oduzeo život iz očeve Berete ne želeći živ pasti u ruke neprijatelja. Uvečer, i pripadnici izviđačkog voda i pripadnici 55. samostalnog bataljuna vratili su se u Pakrac. O kakvom se domoljubu i vojniku radilo, govori činjenica kako je major JNA koji je bio na razmjeni tijela rekao kako bi “svaka vojska na svijetu htjela imati časnika kakav je bio Foka”.
Uživao je veliki autoritet među suborcima: “…Još uvijek čujem onu riječ koju pravi zapovjednik i čovjek mora reći, a to je: “Dečki, za mnom!… U životu sam imao puno šefova, komandira, zapovjednika, ali tako oštrog, iskrenog, domoljubnog, od naroda i vojnika poštovanog, nisam imao. To može samo moj zapovjednik Marijan Kulhavi – Foka”, svjedoči Fokin suborac o nikada prežaljenom heroju pakračkih bitaka na život i smrt.
-FOKU SU SRBI RANILI A ŠEST BRANITELJA UBILI U ZASJEDI: Marijan Kulhavi – Foka je sebi oduzeo život iz očeve Berete ne želeći živ pasti u ruke srpskog neprijatelja…
Nije dao da se na bilo koji način uznemiravaju civili srpske nacionalnosti koji su ostali u Pakracu i Prekopakri ili pak zarobljeni neprijateljski vojnici. Sudjelovao je u gotovo svim akcijama na području Pakraca, od bitke za Batinanje, oslobađanja predjela Zukve, dijela grada Pilana, Šokačkih Kusonja, Dereze, Kusonja… Nekoliko puta je išao i pomoći obrani Lipika.
Jedan od prvih dragovoljaca Domovinskog rata. Kao izuzetan časnik u sve akcije kretao je prvi, baš kao i na dan pogibije. Jedan od najboljih ratnih zapovjednika Hrvatske vojske što potvrđuje i činjenica, kada je major JNA koji je došao na zamjenu mrtvih tijela vojnika rekao da bi „svaka vojska na svijetu htjela imati časnika kakav je bio Foka“.
Uživao je veliki autoritet među suborcima: “…Još uvijek čujem onu riječ koju pravi zapovjednik i čovjek mora reći, a to je: “Dečki, za mnom!… U životu sam imao puno šefova, komandira, zapovjednika, ali tako oštrog, iskrenog, domoljubnog, od naroda i vojnika poštovanog, nisam imao. To može samo moj zapovjednik Marijan Kulhavi – Foka.”, svjedoči Fokin suborac.
Marijan Kulhavi Foka rođen je 9. studenog 1956. godine u Pakracu. Po narodnosti je bio Hrvat, a živio je u dijelu Pakraca zvanom Mala Krndija. Posmrtno je odlikovan činom pukovnika Hrvatske vojske.
Vezane vijesti;