Vukovarski branitelj, zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe u razgovoru za portal Direktno kazao je da je istraživao samo to izvođenje iz bolnice i boravak u hangaru prije samog strijeljanja budući da je na taj način izgubio brata. “Puno sam istraživao kako ti ljudi, koji su bili vrhunski vojnici i vrhunski branitelji – koji su bili u bolnici kad su završili u hangaru – nisu pokušali pobjeći. Istražujući srpske dokumente, shvatio sam što su napravili…
Neutralizacija žrtve
To se učilo u ruskim školama. Pustili su te iz Negoslavaca, odnosno paravojne formacije da ih tuku od popodnevnih do ranojutarnjih sati. Tukli su ih lancima, palicama, lomili im kosti, a neki su ubijeni od batina već u samom hangaru. Onda se dolazi do tog zlatnog scenarija koji je zapravo izvučen od ruskih škola u JNA. Stručno, to se zove – neutralizacija žrtve”, rekao je Mlinarić pa nastavio:
“JNA iza ponoći ulazi i na četnike repetira puške i tjera ih van pod prijetnjom da će pucati na njih. To je igrokaz koji je bio predstava za ove jadne branitelje koji su bili polomljeni i krvavi od batina. I što se događa u tim ljudima, to je psihologija – oni vide spas u JNA. Njihov oficir je došao pa upitao što su im to napravili, da se to ne smije. Rekao im je da će ih spasiti i odvesti ih u bolnicu. Oni su tada u svom neprijatelju vidjeli spas.
JNA je toliko istjerala četnike da su ovi otišli samo 500 metara dalje i čekali da ih JNA doveze 20 po 20. Zbog toga nitko nije htio bježati misleći da ih JNA vodi u bolnicu u Novi Sad i da će ih pustiti. Stavljaju ih u kamione po 20 i odvoze ih prema rupi koju su iskopali, a tamo ih dočekuju isti ljudi koji su ih tukli do prije pola sata.
Isti ti, dočekuju ih tamo u streljačkom vodu opet s palicama i puškama pa ih ubijaju. Kada su ih dovezli tamo, bijeg je bio nemoguć.
Da od hangara do rupe nisu napravili tu ‘neutralizaciju žrtve’ vjerojatno bi masa ljudi pokušala pobjeći. To je taj monstruozni plan koji je do zadnjih, sitnih detalja napravljen…”, ispričao je Mlinarić Ćipe dodajući da se u tome “vidi sva smišljena operativa”.
“Ono što se naši ispričavaju za šest-sedam civila u Gruborima, to država nije naredila ni izvršila, a ni odobrila. Cijela operacija Vukovar je naređena, planirana, izvršena od srbijanske države, JNA i paravojnih formacija”, naglasio je.
Uhićenja na području Negoslavaca
Za taj gnusni, stravičan i nehuman zločin, gotovo 30 godina nakon, skoro da nitko nije odgovarao. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Iako su ostali doživotno obilježeni tom tragedijom, Vukovarci su nastavili dalje. S nadom u bolje sutra. S nadom da će možda jednog dana i doživjeti pravdu za kojom vape već toliki niz godina.
Početkom rujna javnošću je odjeknula vijest o uhićenjima na području Negoslavaca u Vukovarsko-srijemskog županiji gdje su osumnjičeni za ratne zločine privedeni u policijsku postaju. Od jedanaestero privedenih muškaraca, dvojica ih je ostala u istražnom zatvoru. Također, početkom listopada, točnije 4. listopada, uhićena je još jedna osoba. Muškarcu koji je s pripadnicima srpskih paravojnih formacija na nezamisliv i grub način fizički zlostavljao zarobljenike.
Nikola Kajkić, policijski istražitelj, na samom početku razgovora za portal Direktno kazao je da je još 2017. godine predlagao Državnom odvjetništvu uhićenje između 14 i 17 osoba za batinanje. “Samo za batinanje, ispred i u Hangaru”, rekao je. Kako je dodao, “Državno odvjetništvo tada je tvrdilo da to nije ratni zločin”. Govoreći o drugom dijelu, a koji je nastupio nakon batinanja -odnosno strijeljanje – po saznanjima koje posjeduje “kretala se brojka oko 32 ljudi koji su sudjelovali u tome”.
“Oni su njih streljali na drugom mjestu od Hangara. Znači, prva masovna grobnica bila je u mjestu Vorginac. A druga… Tamo su odveli i ubili 200 ljudi. Potom su, po mojim saznanjima, u drugoj grupi, Negoslavčani odveli oko 50-ak ljudi i na jednom drugom mjestu – a na kojem znam gdje je – ih ubili, a 14 ljudi ubijeno je ispred hangara”, kazao je Kajkić.
Potom je naglasio da je sve što govori istina. “Čovjek koji je premještao grobnicu, u rujnu ili listopadu 1992. godine još uvijek živi u Negoslavcima”, rekao je.
Uloga Milorada Pupovca
“Imao sam priliku 2017. godine čitati poruke koje je Andrej Plenković slao (Ivanu) Penavi. Pročitao ih je i moj otac, tako da znam koliki utjecaj Milorad Pupovac ima na sve ovo”, rekao je, no o detaljima samih poruka nije želio govoriti.
Na pitanje štiti li Milorad Pupovac dožupana Čurčića, Kajkić je kazao “štiti”. “On je bio potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, predsjednik SDSS-a za Grad Vukovar i dožupan je Vukovarsko-srijemske županije iz redova srpske nacionalne manjine”, rekao je dodajući kako Čurčić “ima plaću 17 tisuća kuna, službeni auto 24 sata, pojavljuje se na svim obilježavanjima srpske nacionalne manjine”.
Kako je rekao Kajkić, Čurčić je predstavnik, odnosno izaslanik Milorada Pupovca na svemu gdje on ne može doći.
Na pitanje očekuje li da se nastave uhićenja naš sugovornik kazao je: “Čudi me selektivno uhićenje. Čudi me što su pušteni neki likovi za koje znam da su činili ratne zločine. Uhićeno je 11 osoba, devet ih je pušteno, a dvojica su zadržani. Čudi me da su pušteni, a znam da su činili ratne zločine”.
‘Čudno je…’
Na pitanje misli li da ih netko štiti, policijski inspektor kazao je: “Ne znam, čudno mi je što su pušteni. Mislim da ih netko štiti”.
Potom smo ga upitali koliko ulogu u svemu tome ima načelnik Općine Negoslavci, Dušan Jeckov. “Tijekom mog rada na predmetu, skoro svaki drugi čovjek koji je došao iz Negoslavaca na obavijesni razgovor – ili ga je dovezao Duško Jeckov ili je osigurao auto da ga se doveze. Većina njih prethodno je išla kod odvjetnika u Vukovar. Kada su dobili moj poziv, Jeckov im je kao načelnik Općine osigurao pravno savjetovanje i često su mi znali reći da nemaju što izjaviti te da se ne sjećaju. U tom trenutku, ja njega moram pustiti kući, ali tu formulaciju poznaje samo odvjetnik i pravnik. Upitao sam ih tko im je rekao da tako formuliraju odgovor, na početku nisu htjeli reći, no neki su rekli da im je Općina osigurala odvjetnika”, rekao je.
Na pitanje drži li Pupovac premijera Plenkovića nečime u šaci, Kajkić odgovara da ne zna. “Možda su se dogovorili za ta selektivna uhićenja, ali to se tako ne radi u policijskoj i pravosudnoj praksi, odnosno kada se uhićuju, svi se uhićuju. Sada se daje prostor pojedincima da mogu pobjeći. Zna se vrlo dobro tko je što činio. Ovo do sada mi je neviđena praksa u policijskom i državno odvjetničkom radu. To mi je malo neozbiljno”, rekao je.
Dodao je da tu vidi “određeni politički pritisak”. “Ili postoji strah da se ne uhiti previše osoba jer bi to možda bio preveliki pritisak na srpsku nacionalnu manjinu. Ili se, možda, namjerno dozira da bi se to proteglo do Dana sjećanja da se vidi da se nešto radi”, rekao je dodajući da je “siguran da politika u svemu tome ima prste” te da se “uhićuju osobe čije uhićenje je on pripremio još prije tri godine”.
Priznanje na razgovoru
Na pitanje što su mu govorili na razgovoru, odnosno je li netko priznao zločin, Kajkić je rekao da jest. “Spomenut ću samo jedan događaj koji se odvio jako kasno, a gdje smo imali priznanje. To je bio obavijesni razgovor gdje je jedan od počinitelja ratnog zločina rekao kako je on činio ratni zločin. To je čak čuo i kolega koji je bio u drugoj kancelariji, kolega koji je bio pokraj mene i daktilografkinja. Iste sekunde sve sam prekinuo i zvao glavnog županijskog odvjetnika u Osijeku, no on se nije javio. Dobio sam kolegu koji je bio šef Odjela za ratni zločin koji je zvao županijskog odvjetnika koji mu je rekao da ga pustim kući. Rekao sam da mi je neshvatljivo da pustim čovjeka koji je priznao počinjenje ratnih zločina. No rekao mi je samo: ‘Pusti ga kući’.
U tom trenutku, trebao mi je dati nalog da ja njega ispitam u svojstvu osumnjičenika, da ga snimim i uhitim pa privedem pritvorskom nadzorniku. Priznao je počinjenje ratnog zločina, a meni je tada rečeno da ga pustim kući”, rekao je.
Potom se osvrnuo na 5. srpnja 2020. godine. “Snimio sam čovjeka koji mi je pokazao grobnicu na Veleprometu. Dana 9. srpnja iskopano je jedno tijelo i brdo dokumenata na tom mjestu. Ministarstvo hrvatskih branitelja dalo je priopćenje da su oni slučajno pronašli to jedno mjesto. To nije točno, imam video koji sam objavio 5. srpnja. Isto to sam, kao policijski službenik 2017. godine, proslijedio Ministarstvu hrvatskih branitelja da kopaju na tom mjestu, ali oni nisu htjeli”, rekao je pa nastavio:
“Nitko mi ne može reći da tu nije došlo do određene opstrukcije. Meni niti treba novac, priznanje ili nagrada. Ovo radim isključivo radi istine”.
Nova grobnica na području Vukovara
Kajkić je u razgovoru za Direktno otkrio kako je netom prije našeg poziva primio poziv od osobe koja se želi naći s njime i dati mu podatke o grobnici na području Vukovara. “Ne zovem ja njih, one mene zovu. Ja ne znam tko su te osobe… Imam osjećaj da ljudi ne vjeruju institucijama, više vjeruju pojedincima”, kazao je.
“To su ozbiljne stvari, a to izostaje prema državnim institucijama”, dodao je.
‘U Vukovaru živi zločinac…’
“Raspolažem s informacijama da u Vukovaru živi čovjek – ili zločinac – koji je ubio više od 30 naših ljudi što na Ovčari, što na Veleprometu”, rekao je pa dodao kako se neki dan susreo s njim.
“Nisam imao ime i prezime, imao sam samo fotografiju. Srbin koji je s njim činio zločin, dao je njegovu fotografiju. Mjesecima sam ga pokušavao susresti na ulici i neki dan sam uspio”, otkrio je.
Istaknuo je da puno priča u “tom napaćenom gradu”. “Teško je to Plenkoviću, (Gordanu) Jandrokoviću i Davoru Božinoviću razumjeti. Ne želim nikoga prozivati, ali to tu tolike patnje. Svakodnevno ih slušam”, kazao je.
Policijski istražitelj Kajkić kazao je i da priča s “osobama srpske nacionalnosti” te da i one ne mogu vjerovati da se ti zločini nisu procesuirali.
‘Vukovar je naša istina…’
Tema o Vukovaru, kako je rekao, bolna je, ali je naša istina. “Jedan sudac u Haagu, na suđenju generalu (Mladenu) Markaču rekao je: ‘Vi Hrvati ispaštate kroz povijest jer ne znate kazniti za zločine koji su vam počinjeni’. Kada sam bio ja bio policijski istražitelj, Hrvatska nikada nije od Haaškog suda zatražila predmet vukovarskoj trojci za Ovčaru – Šljivančaninu, Mrkšiću i Radiću. U hrvatskom MUP-u nije postojao predmet za ratni zločin na Ovčari dok ja nisam započeo s radom”, rekao je.
“U Beogradu sam, prije tri-četiri godine, razgovarao s pukovnikom službe bezbednosti general štaba JNA Bogoljubom Kujanovićem, koji je vodio operaciju Ovčara. On mi je pokazao zapise u kojima sam po prvi puta vidio imena počinitelja iz Negoslavaca. Tu je sve počelo i rezultiralo današnjim uhićenjima”, zaključio je.